Tužna sudbina jednog od najboljih ikad: "Ja sam bogalj, eto šta sam, hodam četveronoške..."

Morao je otići kada je bio na vrhuncu. Do svoje 27 godine je osvojio tri Zlatne lopte. Nije mu bilo ravnog. Nije znao postići jednostavan gol. Noge su mu bile poput pozlaćenog stakla. 

Sve što bi šutirao pretvarao bi u gol, ali isto tako tako osjetljiva i slabašni zglobovi su mu uništili karijeru, ali i u jednom trenutku u život. Doživio je totalno pomraćenje, ali se na sreću nije potpuno slomio. 

Riječ je o Marcu Van Bastenu, strijelcu najboljeg voleja u historiji. Nema tog ljubitelja fudbala koji makar jednom nije vidio njegov čuveni gol SSSR-u u finalu Eura 1988. Neponovljivo. 

Tih godina je igrao za Milan. U razmaku od nekoliko godina imao je tri teške operacija. Kada je trebao biti na vrhuncu, ležao je na postelji. Teško da može biti tužnije od toga.

U autobiografskoj knjizi pod nazivom "Lomljivi" opisao je kako se osjećao dok je bio u bolnici. 

"Mrak je. Hodam sa četiri noge po pločicama. Na rukama i koljenima.

Moram piškiti. Samo što ne puknem. Ali ako pokušam požuriti, puni mjehur mi pritišće bedro i jedva ga držim.

Da mokraća završi u hodniku je zadnja stvar koju želim. Moram ostati miran, jer mi treba najmanje dvije minute da dođem do kupaonice. Do sada znam.

Pri najmanjem dodiru s vratima soba moram se ugristi za usnu da spriječim vrištanje.

Usred noći tablete protiv bolova praktički više ne djeluju, ali neću nikoga probuditi. Ne moraju me čuti, ne želim da me iko vidi takvu. Čak ni moji najmiliji.

Šepam. Ja sam bogalj, eto što sam. Skliznem na ostavljeni ručnik i desnom nogom dodirnem uspravni dio. Bol me prodire do srži. Budući da ne želim vrištati, stenjem.
Odmah se počnem znojiti.

Pustio sam da padnem na bok, da se mogu malo ispružiti. Da čekam da najgore prođe.

Mislim na Boga, ljut sam i na njega. Žestoko. Koja je svrha svega ovoga? Zašto mi se dešava ovo s*anje? Je li ovo lekcija poniznosti? Jesam li postao previše arogantan?

Zbog boli sam zaboravio da imam pun mjehur. Ustajem na silu, zadnjih metar i pol hodam na rukama i nogama i uspijevam se podići na šalicu. Pražnjenje mjehura je olakšanje.

Ne puštam vodu u WC-u, ne želim nikoga probuditi i krećem nazad u svoj krevet.

Milan me i dalje poziva na utakmice, ali ne razmišljam o tome da se predstavljam sa štakama. Loš savjet.

Više volim biti u rupi u svojoj kući. Kao ranjena životinja. Ostavite me ovdje u mraku.

Bio sam profesionalni fudbal. Dapače, više, najbolji na svijetu. I sad hodam četveronoške po pločicama sa strašnim bolovima i jetrom u komadima od lijekova.

Uskoro sam tamo. Nazad u moj krevet. Kad budem tu, nadam se da ću se naspavati... ako sve bude u redu", naveo je čuveni fudbaler.

Van Basten je u karijeri postigao preko 300 golova, osim za Milan igrao je još za Ajax. Posljednji meč je odigrao 1993. godine, a član Milana se vodio do 1995. godine iako posljednje dvije godine karijere nije ni igrao. 

Osim brojnih trofeja u klupskom fudbalu ostat će upamćen po tri Zlatne lopte, 1988., 1990. i 1992. godine. Najboljim ga je proglasila i FIFA 1992. godine.

Poslije odlaska u penziju bavio se trenerskim poslom. Između ostalih vodio je AZ Alkmaar i bio u stručnom štabu Nizozemske. Trenutno je bez angažmana.