Mario Stanić: Željo je ljubav, sve ostalo profesionalizam

O karijeri Marija Stanića manje-više sve je poznato. Lijepa fudbalska priča je počela u Dolini ćupova, konkretne konture je dobila u Dinamu odakle se ovaj rođeni Sarajlija vinuo ka Evropi i strpljim i napornim radom osigurao transfere u Sporting Gijon, Benficu, Club Brügge, Parmu i Chelsea. 

Stanić, koji je donedavno pisao sjajne analize određenih anomalija u sportu, idealna je osoba za porazgovarati o najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu. Čini se da i danas sa velikom nostalgijom gleda na svoju karijeru. 

"Nisam tip koji se voli pretjerano osvrtati na prošlost, ali naravno da se lijepo prisjetiti nekada i karijere. Možda sam u nekim trenucima mogao napraviti manje grešaka, proći kroz kvalitetnija iskustva, ali to je sve dio puta. Na tom putu imate etape kroz koje morate preći i u poslu je najvažnija količina strasti. Kad bi postojalo objašnjenje kako napraviti karijeru, onda bi svi fudbaleri bili uspješni. Ja lično smatram da je najvažnija istrajnost, upornost i talenat", počeo je Mario Stanić svoju priču za SportSport.ba.

Jeste li u mladosti slutili da ćete napraviti veliku karijeru?

"Iskreno, nisam ni razmišljao o tome. Bio sam skoncetrisan na sadašnjost i čak ni sada ne mislim da sam zvijezda i neko poseban. Sa svojih 17-18 godina sam bio primoran odlučiti je li fudbal ono čime se želim baviti u budućnosti i tako sam ustvari ušao u svijet profesionalaca. Nisam zaboravio da je mene izgradio Željezničar i taj klub će uvijek imati posebno mjesto u mojim emocijama. Grbavica je jednostavno moja ljubav, tu sam rođen, tu sam odrastao i sve ostalo je profesionalizam. Većina igrača tako razmišlja."

Zanimljivo je da ste karijeru počeli kao odbrambeni igrač?

"Da, istina. Ja sam mogao igrati apsolutno sve i takva je u to vrijeme bila Željina škola. Nije me bilo strah upustit se u eksperimentisanja i silom prilika se događalo da su treneri selili sa jedne pozicije na drugu kada ne bi imali bolje rješenje za određeno mjesto na terenu. Tako je krenula priča o mojoj univerzalnosti. Kasnije sam se prodao u belgijski Club Brügge kao napadač, u reprezentaciji sam bio vezni i bočni igrač, dok sam u Željezničaru bio štoper. Vjerujem da mnogi igrači imaju istu sposobnost, ali nemaju dovoljno hrabrosti da se upuste u takvo nešto." 

Jeste li ostali u kontaktu sa nekim igračima iz Željine generacije?

"Sa Željkom Pavlovićem sam i danas kontaktu. On živi u Zagrebu i postao je trener u Dugom Selu. Bio sam također u dobrim odnosima i sa pokojnim Suadom Katanom jer smo igrali zajedno u Belgiji, zatim i sa Gordanom Vidovićem. To je nekako ta 'klapa' koja se našla u Belgiji kasnije i s njima sam se najviše družio i viđao." 

U karijeri ste pored Željezničara nastupali za još sedam klubova. Možete li izdvojiti jedan koji Vam je najdraži, u kojem ste se ipak osjećali najbolje?

"Imao sam sreću da budem u lijepim državama i lijepim ambijentima. Teško je sad izdvojiti neku sredinu i biti objektivan, jer svi mi karijeru vežemo za određene uspjehe. Sa Parmom sam bio viceprvak i osvojio tadašnji Kup UEFA, zatim odlazak u Chelsea koliko je bio euforičan toliko je bio i dramatičan. Dobro sam počeo, a onda sam povrijedio koljeno, trebalo mi je određeno vrijeme da se vratim i više to nije bilo to. Benfica je također lijepo iskustvo, zatim epizoda u Belgiji. Ne bih se usudio reći gdje mi je bilo najljepše. U svakom klubu sam nešto naučio."

Koliko danas pratite BHT Premijer ligu BiH?

"Slabo, iskreno više sam upoznat sa dešavanjima u hrvatskom prvenstvu. Znam neke okvirne stvari i da moj Željezničar trenutno ne stoji najbolje na tabeli. Ne bih se usudio nešto prognozirati detaljnije, ali mislim da će tim sa Grbavice posložiti svoje redove u narednim mjesecima i volio bih da se titula uskoro vrati na Grbavicu."

Kako klupski fudbal iz regiona približiti Evropi?

"Ako ćemo detaljnije, onda je fudbal odraz stanja u državi. U uređenoj državi se može puno toga napraviti u kontekstu fudbala i smatram da je u BiH kao i cijeloj Hrvatskoj politička situacija dosta zamršena. Ima prostora za napredak, ali je on nevidljiv i samo kroz kvalitetu je moguće napraviti vidljiv iskorak. Treba težiti ka tome da se mladi i kvalitetni fudbaleri zadrže u svojoj zemlji jedno vrijeme i tek tada je moguće govoriti o dizanju kvalitete, jer nije smisao plasirati se u evropska pretkola i onda strahovati od toga koliko ćete golova primiti. Engleska liga je zanimljiva po tome što ne postoji model koji će garantovati ko će biti prvak, dok je Hrvatskoj situacija drugačija. Više ni igračima Dinama nije interesantno osvajati titulu, ali evo i ostali klubovi postaju ozbiljniji i odmah je veća posjećenost."

Vratimo se na Vašu karijeru. Koliko je bilo teško reći 'zbogom' fudbalu? 

"Kod mene je bio problem što sam bio 'načet' nakon teške povrede i poslije oporavka nisam više bio onaj isti. Već u Chelseaju sam počeo razmišljati o tome da okačim kopačke o klin jer sam shvatio da koljeno ne može izdržati napore koje nosi igranje u Engleskoj. Fudbal je i danas moj život, ali treba shvatiti da je u životu sve prolazno i da se uvijek pojavi neko drugi, bolji i jednostavno više niste broj jedan." 

Možete li izdvojiti najtrenutak u Vašem fudbalskom putu?

"Hm, možda osvajanje trećeg mjesta sa Hrvatskom na Svjetskom prvenstvu. Biti na takvoj poziciji je krem de la krem, pogotovo još sa malom državom kao što je Hrvatska. Sve su to nekakve kockcije koje slažete tijekom karijere i morate ih slagati da bi nastala slagalica. Iz mog ugla to je kruna karijere." 

Koliko često dolazite u rodno Sarajevo?

"Otprilike oko dva puta godišnje. Prespavam u hotelu, prošetam malo po gradu, pojedem ćevape i posjetim stare prijatelje. Fascinantno mi je što me moje Sarajlije i danas prepoznaju na ulici poslije toliko godina." 

Čime se danas bavi Mario Stanić?

"Svim i svačim. Još sam u fudbalu, radim kao posrednik, pratim mlade igrače sa Vlaovićem i Živkovićem i pokušavam nešto i u tom svijetu napraviti. Nije jednostavno. Trenerski posao? Ne razmišljam o tome, previše je krvav i bojim se da ne bi imao želudac za te silne situacije", riječi su Marija Stanića na kraju razgovora za SportSport.ba.