Propast najboljeg: "Ne mogu da promijenim ono što je bilo"

Postoje veliki igrači i velike karijere, ali i "veliki igrači sa nešto slabijim karijerama". Ok, igrao je za neke velike timvoe, ali i sam je svjestan da je mogao mnogo više, ali bilo je povreda, padova, nije se dalo...

Michael Owen nije skuser, ali prije 20 godina na Anfieldu nisu imali nikoga na koga bi bili tako ponosni kao na njega. Kao klinac je Owen obećavao, davao je skoro dva gola po utakmici u omladinskom pogonu, a sa 18 godina osvetio se Argentini za Diega Maradonu na Svjetskom prvenstvu.

Bio je malen, uskih ramena, nježno bi barato s loptom i nije izgledao kao čovjek koji će zabiti gol glavom, ali bio je toliko eksplozivan da je mogao baš sve. Njega su u Engleskoj slavili kao igrača budućnosti, čovjeka koji će toj zemlji vratiti nogometni identitet i osigurati mnoge trofeje.

Owenov najveći adut bila je njegova brzina. Kao dijete se bavio atletikom i, prema glasinama, trkao se na 100 metara te je "stotku" uspio da istrči za nevjerovatnih 10,8 sekundi. Neprovjereno, ali hajde da vjerujemo da je to istina.

Liverpool je mnoge golove davao tako što bi se poslala duga lopta, a Owen pobjegao čuvarima i izašao sam na golmana, a onda nije bilo dileme...

Svjetski prvak Karl-Heinz Riedle došao je u Liverpool 1997. godine i bio je zapanjen jedinstvenom perspektivom:

"Nevjerojatno je vidjeti ga kako igra i istovremeno shvatiti da ima samo 17 godina. Predobar je i brz, za svoje godine savršeno vidi teren i razumije nogomet. On je već izvrstan igrač, a za godinu ili dvije bit će najbolji".

Do 19. godine Owen je dva puta bio najbolji strijelac Premier lige. Sa 22 godine osvojio je Zlatnu loptu. Kao što je Riedle rekao - ubrzo je postao najbolji.

"Od 10 do 17 godina na svijetu nije bilo boljeg od mene", rekao je Owen jednom prilikom. "S 18 sam zabio na Svjetskom prvenstvu, s 21 sam osvojio Zlatnu loptu. Ali da budem iskren, najbolje sam igrao s 19 godina. Onda sam dobio tešku povredu – s tim je sve počelo".

Owen je postao punopravna zvijezda u dobi u kojoj se ne probijaju svi u omladinski tim. Britanski mediji su poludjeli za njim. Sve je bilo oprošteno čudotvornom dječaku. Zloglasna nepogrešivost učinila ga je jačim: Michael je bio vrlo lak na pritisku - znao je da će i dalje biti najbolji.

"Uvijek sam bio iznimno siguran u sebe", prisjetio se napadač. "Nalazio sam pozitivno i tamo gdje bi drugi vidjeli samo loše. Pošto sam loše baratao loptom na zagrijavanju, nisam se nimalo brinuo: odlučio sam da sam iscrpio granicu loših trikova i da ću svoje najbolje dati u igri. Nakon što bi promašio tri puta zaredom, nisam odustajao, i dalje sam želio da dam gol. Na temelju svega toga, vjerovao sam da nikad nisam igrao loše".

Mladi Owen igrao je s takvom oštrinom i kvalitetom da se činilo da je to nemoguće, ali s 20 godina njegov napredak je stao. Ostao je stroj za golove, jamčivši golove u svakoj drugoj utakmici, ali više niko nije mislio da će biti igrač vanzemaljske razine. Ipak, Engleska ga je obožavala. Samo ga je Becks (David Beckham) nadmašio po popularnosti.

Do 24. godine je za Liverpool postigao 158 golova, a onda je došao Florentino Perez i odveo ga u Real Madrid. Želio je nakon Zidanea, Ronada i Liga i četvrtog osvajača Zlatne lopte u kolekciji.

"Owenov transfer slijedi našu tradiciju. Kupujemo talentovanog napadača koji će donijeti nešto posebno u klub", rekao je tada Perez.

Iako je Owenu Liverpool bio cijeli život, imao je na stolu ponudu koja ga je mučila i nije mu dala da spava noćima. Real je ipak bio san kao i mnogim dječacima.

"Bojao sam se da ću zauvijek žaliti ako odbijem. Imao sam priliku da iskusim novu ligu i kulturu, da obučen kultni bijeli dres i da igram sa Zidaneom, Figom, Beckhamom i Robertom Carlosom", rekao je Owen ranije za Goal.com.

“Cijelu svoju karijeru slušao sam navijače kako pričaju o tome je li igrač predan klubu ili ne”, napisao je Owen u svojoj autobiografiji, napisanoj nakon njegovog umirovljenja.

"Ovo je potpuna glupost. Istina je da većina nogometaša nije toliko predana svojim klubovima. Da, to govore dok su u klubu, ali ako neka druga momčad ponudi dogovor koji će im poboljšati život, odmah ćete vidjeti cijenu njihove lojalnosti. Koncept lojalnosti je mit s kojim se igrači ni na koji način ne povezuju", priznao je Owen.

Owen je rekao da želi da ga poštuju velike zvijezde poput Zidanea ili Ronalda i da u Real nije došao da sjedi na klupi, a već u prvom meču za Kraljeve, kada je zamijenio Raula, postigao je gol protiv Mallorce.

Ipak, iako sjajan početak, Owen se morao boriti s Raulom za mjesto drugog napadača, dok je Ronaldo bio siguran u vrhu napada kod tadašnjeg trenera Camacha.

Camacho je pokušavao razne promjene kako bi Owen igrao češće, ali je zapravo Englez sve manje bio važan, a istovremeno je sa suprugom živio u hotelu i imali su za vratom dosadne paparazze, zbog čega je ona inzistirala da se vrate kući.

Real nije imao ništa protiv, pa je Owen mogao da se vrati u Englesku. Newcastle je nudio 16 miliona funti, Real bio spreman da ga proda, ali je igrač uporno ponavljao da on želi u Liverpool.

"To je nemoguće, oni nisu ponudili toliki novac", rekao mu je Perez.

"Što se tiče nogometa, sve mi je odgovaralo", objasnio je Michael odlazak iz Madrida. "Osjećao sam se kao kod kuće i pokazao klasu u igri. Ljudima se činilo da sam uvijek ulazio s klupe, ali sam stalno igrao. Međutim, nisam bio siguran da ću sljedeće sezone odigrati toliko utakmica. Real Madrid je upravo kupio Robinha i Julia Baptistu, zadržao Raula, Morientesa i Ronalda u momčadi. Pomislio sam: "Bože, Svjetsko prvenstvo je za godinu dana, ne želim sjediti na klupi".

Tako je 2005. godine ipak otišao u Newcastle i više nikada nije bio igrač svjetske klase.

"Mislio sam da ću osvojiti još jednu Zlatnu loptu, ali nisam znao da će me povrede zaustaviti. Najviše me boli što me ljudi pamte nakon moje 25. godine. Na leđima mi je pisalo "Owen", ali ja nisam bio Michael Owen. Dao sam sve od sebe. Imam karakter jednog od najboljih igrača na svijetu, ali tijelo me iznevjerilo. Bilo je to mučenje", priznao je engleski napadač.

Owen je nekoliko godina proveo u Newcastle, pa otišao u Manchester United, a najteže su mu padali zvižduci njegovog Anfielda kada bi se tamo vratio u dresu drugog kluba.

"Najteže je bilo kada bih se vratio i kada bih čuo zvižduke. Plakao sam u svlačionici i nadao se da to niko neće vidjeti".

"Mislio sam da ću otići na godinu dana i da ću se vratiti, ali odlazak je sve promijenio. Pakao je živjeti s tim da te više navijači Liverpoola ne vole i to me ubija. Ne mogu da promijenim ono što je bilo, iako znam gdje je moj dom", rekao je Owen.

Upravo večeras igraju njegovi bivši timovi i ne trebate da pitate za koga će Owen da navija...