Miloš Filipović: Blaž Slišković je spasio moju nogometnu karijeru

Filipovićevo ime ostat će zasigurno zlatnim slovima upisano u povijest mostarskog kluba. Srbijanac je sudjelovao u tri osvojene titule, dok je u posljednjem naslovu figurirao kao prvi igrač ne samo Zrinjskog nego i Premijer lige koju je predvodio po broju golova (16) i asistencija (14). Već neko vrijeme se zna da je popularni Fića potpisao vjernost grčkoj Larisi tj. da je njegova epizoda u Mostaru završena. O danima u Mostaru, titulama i svemu pomalo Filipović je govorio za SportSport.ba a prvo nas je zanimalo čega će se Miloš najviše sjećati u ove četiri provedene godine u Mostaru?

„Bilo je svega tu, najviše lijepih stvari, iskeno, onih lošijih skoro da i nije bilo“. – otpočinje Filipović razgovor za SportSport.ba i nadovezije se: - „Čega ću se sjećati? Pa dobro, ne idem toliko daleko haha. Žao mi je što odlazim zbog dosta stvari, najviše zbog prijatelja koje sam tu stekao za cijeli život ali šta je tu je. Imam veliku želju da nekada poslije završim karijeru u Zrinjskom ali o tom po tom. Novi je i veliki izazov ispred mene i radujem mu se, a Mostaru ću se uvijek rado vraćati. To je grad koji me kupio baš svime“.

Je li bilo predrasuda kada si dolazio u Mostar?

„Pa iskreno bilo je, svi su govorili da je tamo još skoro ratno stanje, opominjali su me na to da sam ja Srbin i da će biti jako neizvjesno kako će me primiti ali ja se nisam previše obazirao na sve, vodio sam se nekom nogometnom logikom, ajmo reći sportskim srcem a sve ono što sam zatekao ovdje, uvijek ću to ponoviti, bilo je više nego savršeno. Bilo je već nekih tu mojih poznanika koji su mi govorili kako je u Mostaru sve normalno i ispostavilo se da su sva ta upozorenja bila bez neke velike osnove. Prijem od strane ljudi iz kluba, suigrača i na kraju navijača bio je malo reći fantastičan i to me pratilo sve ove predivne četiri mostarske godine.“

Šta bi danas rekao igračima koji trebaju doći u Zrinjski a da te upitaju za savjet?

„Rekao bih im da ne razmišljaju i da sve drugo ostave po strani i dođu u Mostar. Da će ga ljudi prihvatiti kao da je njihov. Ja jednostavno ničeg drugog, osim riječi hvale, nemam za Mostar kao ni za HŠK Zrinjski.

Novi izazov ispred tebe je u karijeri?

„Iskreno, slabo sam pratio grčku ligu, ali kad je stigla ponuda Larise, počeo sam da gledam utakmice i uvidio da se igra sličan nogomet kao kod nas, tvrd i čvrst, ali mislim da ću i tamo moći, kao što sam i ovdje, pokazati da mogu igrati na kvalitetnoj razini. Predsjednik i generalni menadžer kluba imaju velike planove sa mnom koji se kreću do toga da oni vide da ću ja ovdje ostati možda sezonu, sezonu i pol i onda se probiti u još jači klub“.

U prošlosti se puno pričalo o njemačkim i korejanskim klubovima?

„Priča svakakvih je bilo, posebno oko Njemačke, ali službena ponuda nikada nije stigla. Što se tiče Koreje sve je bilo praktički 99% gotovo, stigla ponuda, pao dogovor ali su mi davali ugovor samo na 6 mjeseci pa onda godinu + godinu. Nije mi odgovoraralo, tražio sam godinu pa onda da vidimo što i kako no nismo se uspjeli dogovoriti. Možda će se ispostaviti da je puno bolje što su se stvari razvijali na ovaj način“.

U Mostaru si doživio punu afirmaciju. Šta misliš jesi li mogao dati još više mostarskom Zrinjskom?

„Naravno da jesam, posebno velikim dijelom ove sezone i jako mi je žao što je ispalo tako. Mogu samo reći da je psiha čudo. Da budem iskren, koncem prošle sezone sam ja u svojoj glavi već otišao vani. Na kraju kad su se neke stvari izjalovile nogometno sam potonuo, mnogo sam razmišljao šta i kako i tek onda kad sam riješio ovo s Larisom, kada nisam morao više misliti šta i kako i gdje ću kasnije sam otpustio tu kočnicu u glavi i proigrao. Žao mi je što nisam i prije, možda bi u Mostar došla i četvrta uzastopna titula no ni ovim slijedom događaja nisam nezadovoljan. Sve je bilo onako kako je suđeno da bude.“

Svo ovo vrijeme u Mostaru imao si sjajan odnos s navijačima Zrinjskog?

„Od prve utakmice kada sam debitirao, to je bila ona utakmica pretkola europske lige protiv Širaka kada sam zabio gol iz slobodnjaka taj odnos je nekako krenuo lijepim putem. Čak se i privatno družim s njih nekoliko. Daleko su to najbolji navijači u državi. Od njih u sve ove godine nismo nikada doživjeli nikakav pritisak. Razmišljaju samo o tom što je najbolje za nas i pamte samo dobre stvari, nisu kao oni koji pamte samo loše situacije. Nažalost, ima takvih koji čekaju nešto loše i priliku da pljuju, dok kod pravih i iskrenih navijača s kakvim sam na sreću imao dosta više kontakta, takvih stvari nema. Puno više potpore smo dobili od njih nego nečeg lošeg. Katkada su stizale poruke tipa „Zašto nisi dao gol, zašto nisi asistirao“ no međutim sve bi ostajalo na tome, nije ni u tim porukama bivalo nikakve zlobe, kamoli prijetnji već samo pozitivne kritike."

Ideš u zemlju čiji su klubovi poznati po pravim navijačkim fanaticima?

„Veselim se tom iskustvu i jedva čekam da sve krene. Navijači Larise su među najvatrenijim u Grčkoj, na svakoj utakmici je između 8 i 10 tisuća ljudi i jedva čekam da istrčim ispred njih i pokažem ono što mogu i znam“. Budem li pravi a vjerujem da hoću mislim da će i u Grčkoj taj odnos biti sličan kao u Mostaru.“

Po dolasku u Mostar trener je bio Vinko Marinović kod kojeg se nisi naigrao?

 „Da, bilo je pomalo čudno. Nisam bio u prvom planu, a kad bih dobio šansu kod njega uvijek bih je iskoristio, zabio gol, asistirao, pružio odličnu partiju a onda me opet poslije toga čekala klupa ili čak tirbina. Onda nakon nekog vremena opet uđem i opet isto. Kad god sam ga pitao u čemu je problem nije imao šta da mi kaže. Ili mi kaže kako „ekipa pobjeđuje“. Onda ja kažem „pa evo pobijedili smo, ja sam zabio, asistirao“ ali se slabo šta mijenjalo. Onda je došao Ivica Barbarić kod koga se nastavio sličan tretman. Iskreno, u jednom trenutku su moji svi koferi bili spakirani i samo sam čekao kada će mi iz kluba javiti da se više ne računa na mene jer nisam bio ni među 25 igrača. Sjećam se da sam bio u Beogradu jer nisam bio u kombinacijama kada su ovdje moji suigrači poraženi od Metaleghea s 1:2. Poslije toga sam pročitao da je Barbarić odstupio i da se očekuje novi trener. Iskreno, malo mi je laknulo poslije te vijesti i kada je došao Blaž Slišković desila se velika promjena. Ne govorim to zato što sam ja njegovim dolaskom dobio priliku nego otkada je on došao u Zrinjskom se u tim trenutcima dogodila velika pozitivna promjena, nešto slično suncu koje izađe poslije dugotrajne kiše. Prva utakmica protiv Krupe po njegovom dolasku i ja sam iz statusa igrača koji nije bio ni među 25 došao u prvih 11. Odigrao sam dobro, namjestio gol i mogu reći da je Blaž Slišković zaslužan za moje nogometno oživljavanje. Najzaslužniji je za moju prošlu sezonu u kojoj sam bio najbolji strijelac i asistetnt te što sam i ove godine unatoč oscilacijama igrao dosta. Čovjek mi je udahnuo drugi nogometni život i nemam šta drugo da mu kažem nego jedno veliko „hvala“ na svemu. Znao sam da vrijedim kao igrač i da ću pokazati sve što mogu ali iskreno ne vjerujem da bi se to desilo u Zrinjskom da on nije došao. Živa legenda, igračka, trenerska i ljudska."

Jedna zanimljivost je da si se jako vezao i za djevojčicu Anu Ritu Puljić. Mala Stočanka Ana Rita oboljela je od spinalne mišićne atrofije tipa 2 i prije nekog vremena cijela regija se podigla na noge da joj pomogne, a ti si dosta svog vremena poklonio druženju s njom?

„To je mala lavica. Jedan od mojih prijatelja se druži s njenim ocem i nekako je spontano došlo do toga, tj. Ivanu sam rekao kako bih volio da upoznam malenu. U tom trenutku sam osjetio nešto jako teško u grudima, kada sam saznao za njenu priču. Čim smo se upoznali razvili smo neku bliskost kao da je ona moja mlađa sestra, a ja njen veliki brat, kako me Ana Rita i zove. Znam kroz što prolaze ona i njeni roditelji a ja mogu reći da nikada kao kod tog malog stvorenja nisam vidio veću volju za životom. Hvala Bogu, ona je počela da napreduje. Pojavili su se tu neki talijanski doktori koji su dali naznake da će joj biti mnogo bolje kroz neko vrijeme i ona će skoro krenuti put Italije na terapije. Ta mala lavica prije godinu dana nije mogla sama ni disati, a danas to radi bez problema i pomalo se počinju pomjerati i noge i ruke i uz veliku volju i Božiju pomoć vjerujem da će to kroz dogledno vrijeme biti još dosta bolje“.

Nogometno o tebi znamo dosta toga. Kakav si privatno?

„Iskreno, najviše slobodnog vremena provodim kući igrajući igrice na playstationu. To najviše volim, ne volim sjediti po kavama, noćne izlaske, to sam prevazišao još u Beogradu i mislim da sam ispunio svoju kvotu izlazaka.

Bi li nešto dodao za kraj, za oproštaj od Mostara i Zrinjskog?

„Htio bih se osim treneru zahvaliti i gospodinu Danku Šulenti za ove četiri godine a posebno na odnosu u posljednje vrijeme. Svi znamo što bude s igračem kada potpiše za neki klub i kada se zna da ide na kraju sezone, evo vidjeli ste na primjeru Adukora iz Sarajeva. Imali su potpuno pravo i ne bih ništa rekao da su me prebacili da treniram s juniorima no to se međutim nije desilo. Vjerojatno je to bilo i zato što mislim da sam svo ovo vrijeme i ja bio korektan i nikad se nikakav problem nije vezao uz mene. Čim sam sve riješio s Larisom prvom sam njemu rekao sve. Rekao sam mu da ne bih volio da čuje od nekog drugog da sam potpisao za Grke i da želim da mu ja kažem. Rekao sam mu da prihvaćam sve što je klub u tom trenutku namijenio za mene no međutim nikakve promjene nije bilo. Svi su ispali korektni i pokazali su kakve su ljudske veličine. Poručio bih svim igračima koji dobiju ponudu Zrinjskog da se ne misle i da odmah dođu u Mostar jer će im biti bolje nego bilo gdje u Bosni i Hercegovini. Zahvalio bih se i ovim sjajnim navijačima koji su nas pratili uvijek a pratit će i poslije mog odlaska.“

Miloš je u neobaveznom dijelu razgovora naglasio kako će se potruditi da karijeru završi u mostarskom Zrinjskom, klubu koji mu je uz njegov OFK Beograd najviše dao u karijeri. Dodao je i to da će po završetku nogometnog puta Mostar sigurno biti u najužem izboru gradova u kojem će nastaviti živjeti. Uzoran momak, miran, bez ikakve mrlje u dosadašnjoj karijeri ostavio je svoj velik trag u šampionskim godinama Zrinjskog i tko god sutra zaigra na njegovom mjestu, sigurno je da neće imati nimalo lak zadatak.