Modrić otkrio tri stadiona u BiH na kojim mu je bilo najgore

Modrić je sezonu 2003/2004 proveo igrajući za Zrinjski, a u autobiografiji pod nazivom "Moja igra" posvetio je pažnju i svojim dogodovštinama iz Premijer lige.

Najjači rang bh. fudbala je odigrao važnu ulogu u Modrićevoj igračkoj afrimaciji. Posebno pamti gostovanja na Gradskom stadionu u Banja Luci, Bilinom polju u Zenici i Policama u Trebinju.

''To što sam do dolaska slušao u ligi, potvrdilo se i na terenu. Premijer liga je bila dosta gruba, a pogotovo je bilo teško igrati u gostima. Najgore je bilo u Trebinju, a za nijansu manje u Banja Luci i Zenici. Sudije jednostavno nisu štitili gostujuće igrače. Dobio sam poprilične batine po nogama. U Trebinju su stradali moji najdraži štitnici s likom Ronalda koje mi je poklonio otac Stipe. Neki frajer mi je ušao đonom na nogu metalnim čepovima kopački i probio rupu u plastičnom kostobranu'', naveo je Modrić.

''U Premijer ligi BiH bilo je puno gledatelja na stadionima, pogotovo na utakmicama sa Širokim Brijegom, Sarajevom i Željezničarom. Znala se stvoriti dojmljiva atmosfera, ali su se osjećale i međunacionalne napetosti. Cijelu karijeru volio sam pojačani naboj na terenu i na tribinama, ali je tada u Premijer ligi Bosne i Hercegovine bilo prilično nezgodnog ozračja. No, nije me bilo strah. Meni je u Zrinjskom i Mostaru bilo super. Kako sam se osjećao, najbolje svjedoči moja želja koju sam prenio ljudima iz Dinama, da još godinu dana provedem na posudbi u Zrinjskom. No, u Dinamu su imali druge planove za mene.''

Zrinjski je sezonu s Modrićem u timu završio na 11. mjestu, a hrvatski veznjak je izabran za najboljeg igrača ekipe.

''U Mostaru su me zadužili sjajnim odnosom prema meni. Dao sam najbolje od sebe i oni su to prepoznali. Dobio sam puno pohvala, pričalo se da sam jedan od najboljih igrača lige. Meni je bilo najdraže priznanje ''Filip Šunjić – Pipa'' koje dodjeljuju navijači Zrinjskog Ultrasi onom igraču kojeg smatraju najboljim u sezoni. Važno mi je zbog još jednog detalja – bio je to moj prvi individualni trofej u seniorskom nogometu.''

''Prvu utakmicu pred mostarskom publikom ću dugo pamtiti. Gostovao je Čelik, a Zrinjski je pobijedio i ja sam odigrao odlično. Oko 50. minute su me počeli hvatati grčevi i ja sam morao van. No, publika me ispratila ovacijama. Tu se začeo super odnos između mene i navijača Zrinjskog, koji će me pratiti do kraja boravka u Mostaru.''

Otkrio je kako je zapravo došlo do njegovog dolaska u Mostar i koga je nagovorio na transfer.

''U ljeto 2003. iznenada se ukazala mogućnost posudbe u Zrinjski iz Mostara, člana Premijer lige Bosne i Hercegovine. Potpredsjednik tog kluba je bio Zdenko Džidić koji je imao odlične odnose s Dinamom, pa je dogovorio da na posudbu u Mostar odu njegov sin Ivica, Davor Landeka i Leonardo Barnjak. Kako su Davor i Ivica bili moji odlični prijatelji, predložili su mi da idem s njima u Zrinjski.''

''S Mostarom sam kliknuo od prvog dana. Odmah sam osjetio zadovoljstvo. Smjestio sam se u stanu blizu stadiona pod Bijelim brijegom. Doduše svaki dan sam morao prijeći tristo-četiristo stepenica na relaciji stan – stadion, ali nije mi smetalo – prisjeća se mostarskih dana zvijezda Reala i hrvatske reprezentacije - U stanu sam bio cimer sa Davorom Landekom. Od velike pomoći mi je bio i Ivica Džidić, jer je Mostar bio njegov rodni grad.''

Nakon odlaska iz Zrinjskog uslijedila je posudba u Inter iz Zaprešića, zatim povratak u Dinamo, a onda transferi u Tottenham i Real Madrid.