Može li Juve s Ronaldom konačno do titule evropskog prvaka? · Kolumna

Za to vrijeme Juventus je imao period apsolutne dominacije u Italiji, oni koji su početkom devesetih počeli da se zanimaju za fudbal napamet znaju sastav Juventusa iz 1996. Tada su posljednji put osvojili evropski naslov. Peruzzi, Ferrara, Toricelli... Pa su izbačeni u Serie B, pa su se opet vratili starim navikama. I u Italiji i u Evropi.

Priča o Juventusu u evropskim takmičenjima od te 1996., Liverpoolova je priča o nesreći/neuspjesima u domaćem šampionatu. I obrnuto.

Svjetski gigant

Nedavna L'Equipova lista najboljih klubova Juventus je svrstala na šestu poziciju. Real, Barcelona, Manchester United, Bayern i Liverpool su ispred. I jeste to otprilke neki normalan, objektivan redoslijed.

Pet-šest najvećih klubova, firmi, giganata uvijek će vrtjeti oko tih imena, svako je tu još Milan kojem ne cvjetaju ruže, ali kada oduzmeš i sabereš uvijek će se navijačima Juventusa u kafanskim naklapanjima spočitati da imaju samo dvije titule evropskog prvaka.

"Pa, bolan, Maldini sam ima više nego duplo  titula od Juventusa", reći će ovaj koji tvrdi da je Milan veći, a Juventinu će ostati samo da ustvrdi da je njegova Stara dama opet prva u nečemu - po broju izgubljenih finala. Imaju ih sedam, više čak i od Bayerna.

I svaki taj poraz od 1996. naovamo bio je itekako bolan. U Minhenu su imali ekipu strah i trepet, ali Karl-Heinz Riedle zabije dva, Lars Ricken jedan. Džaba gol petom Del Piera kad ne vrijedi kao u picigenu tri.

Sljedeće godine ekipa još kolosalnija. Imaš Zinedina Zidanea, Cristiana Vierija... Edgaru Davidsu ne može mačka proći da je ne uhvati i treba da uništiš Real prema svim parametrima, no ukaza se Peđa Mijatović i zdravo đaci.

O finalu 2003. ne treba puno pričati, o toj šahovskoj partiji i tehničkom ruglu, svjedočanstvu italijanske taktičke ingenioznosti.

Oni koji tvrde, a predvodnik takve škole fudbalske filozifije bio je Helenio Herrera, da je utakmica koja završi 0:0 zapravo savršena, neka repriziraju po pet puta dnevno tadašnje finale sa Old Traforda.

Eventualno na poluvremenu puste malo inserata iz finala Svjetskog prvenstva 1994. sa Rose Bowla između Italije i Brazila i najtmurniji dan bit će im sunčan i radostan.

Nama koji na fudbal gledamo kao na poseban vid umjetnosti draži je meč Milana i Liverpoola, pa makar opet bili penali i on ne bio savršen.

Klasom protiv ružnoće

Meč između Juventusa i Milana iz 2003. bio je nemoguć za gledati, ali kada bi sada pitali čelnike Juventusa bi li pristali odigrati deset istih i na kraju konačno osvojiti titulu evropskog prvaka, nauštrb umjetnosti, ponudili bi oni svu moguću umjetnost da tako bude.

Liverpool je jednom otišao do kraja preko Milana. Imao je za trenera Reafaela Beniteza kojeg nikada nije zanimala pretjerana ljepota. Španski majstor taktike do finala je stigao eliminaravši i Juventus, a svaka partija bila je kurs proračunatosti.

Danas je međutim došlo vrijeme da u ekipi moraš imati ili Messija ili Ronalda ako hoćeš do kraja. I Juventus se odlučio za jedino što je mogao - doveo Ronalda.

Mnogi taj potez smatraju posljednjim činom u nastojanju da konačno svijetu pokažu da i po evropski trofejima zaslužu epitet jednog od najvećih klubova svijeta.

Legendarni fudbaler Reala i Ronaldov sunarodnjak Luis Figo pričao je pred utakmicu Juventusa i Atletico Madrida - ekipe koja najviše možda sliči jednoj ozbiljnoj italijanskoj, i kazao da nije iznenađen šta Ronaldo radi sa svojih 33 iako su mnogi bili skeptični glede njegovih nastupa u Italiji.

Ronaldo je zabio 19 golova u 24 ligaška nastupa za Juve...

"Mnogo više se utakmica danas igra i razumljivo je da morate mnogo više brinuti o sebi ako želite igrati do 36. ili 37. godine. Danas vrhunski fudbaleri mnogo više brinu o sebi i svojoj kondiciji. Moja generacija i generacije prije mene završavale su karijeru ranije, ali sada se komotno može igrati do 36."

Posljednji put kada je Juventus igrao finale, 2017. Ronaldo je bio na suprotnoj strani. Uoči utakmice, a budući da je do finala došao više sretno nego spretno, Real uopće nije bio izraziti favorit.

Međutim, presudio je - Ronaldo, zabio dva komada.

Figo smatra da sada s Ronaldom Juventus ima mnogo veće šanse da se dokopa Lige prvaka.

Kada spomeneš to takmičenje, zadnjih godina pomisliš prvo na Real, potom na Ronalda, a onda na Juventus koji dođe do izvora, ali se nikako ne napije.

"Siguran sam da će proći Atletico jer su jedan od najboljih timova u Evropi. U domaćem šampionatu oni nemaju ozbiljnog takmaca. I mislim da su favoriti za osvajanje Lige prvaka upravo zato što imaju Ronalda koji bi konačno mogao biti katalizator na putu do trofeja."

Osvojio je Juventus u posljednjih sedam godina sedam titula prvaka, četiri duple krune, ali nedostaje Liga prvaka. Čini se nemogućom njeno osvajanje. No i razni Ronaldovi podvizi čine se nemogućim.

U tom kontekstu bit će poslastica pratiti njihove igre s Ronaldom. A i njemu je izazov - bude li on taj faktor kud ćeš veći razlog za besmrtnost.