"Muntarija sam vozao po Sarajevu, ostavio mi je lijep bakšiš" · Intervju

Elkazovo ime se na premijerligaškim terenima prolamalo devedesetih godina. Bio je ljubimac navijača Sarajeva, ali i najvjernijih pristalica Željezničara, čiji je dres također nosio, a o kakvom potencijalu se radilo najbolje govori činjenica da je sa juniorskom reprezentacijom Jugoslavije 1990. godine bio vicešampion Evrope. U toj generaciji, između ostalog, bili su Milan Rapaić, Albert Nađ, Mirsad Hibić...

"Da se nije taj nesretni rat dogodio, ko zna gdje bi danas bio", često će danas Elkaz reći.

Da su životni putevi uistinu čudni Elkaz (44) je na svojoj koži najbolje osjetio. Iako se, kao i većina nogometaša, nadao da će po završetku karijere raditi trenerski posao, na kraju je umjesto taktici na terenima, svoje misli usmjerio ka lavirintu sarajevskih ulica. Tačnije, postao je taksista...

"Već gotovo 15 godina sam u ovom poslu. Kao taksisti, nije mi loše. Nekada se manje, a nekada više zaradi, mada je najbitnije da sam svoj gazda. Često mi ljudi koje vozim kroz šalu kažu: 'Na sve mi ličiš, osim na taksistu'. Šta ću, mora se raditi", priča Kemal Elkaz na početku razgovora za SportSport.ba.

Radeći posao taksiste našao se u mnogo zanimljivih situacija. 

"Kroz sve ove godine bilo je dosta zanimljivih situacija, ali nikada neću zaboraviti period kada je reprezentacija Gane gostovala u Sarajevu. Stigao je poziv, otišao sam na adresu jednu na Grbavici i vidio sam da stoji tamnoputi momak koji je u ruci imao čips, smoki... Ma, ličio mi je na izbjeglicu. Pitao sam ga čime se bavi, govorio je 'Gana football player', pa smo nekako ušli u priču oko toga. Hvalio sam se ja njemu kako znam ko je Michael Essien, pa Sulley Muntari, da bi utom on meni rekao da je upravo on Muntari. Šokirao sam se. Odveo sam ga do Radon Plaze, popili smo i piće, a moram priznati da mi je ostavio i lijep bakšiš. Koliko? 200 eura."

Onim što je napravio u karijeri nije u potpunosti zadovoljan, no svjestan je i okolnosti kakve su bile.

"Moglo je više, definitivno, međutim taj nesretni rat nas je poremetio. Sve u svemu, meni kao bivšem nogometašu je čast što sam imao priliku da igram i za Željezničar i za Sarajevo, to su klubovi koje podjednako volim i pratim ih i dan-danas. Bilo me je još u bihaćkom Jedinstvu, pa Hajduku, Istri, austrijskom Riedu..."

Igrajući za Željezničar i Sarajevo je dijelio svlačionicu s mnoštvo kvalitetnih igrača. Neke je i izdvojio...

"U Željezničaru je u tom periodu bilo baš strašnih igrača. Stanić, Adžem, Karić, Pintol, Hurić, Baljić... Znalci, majstori, s njima je bilo baš merak dijeliti svlačionicu. Što se tiče vremena u Sarajevu, nekako mi je najviše u sjećanju ostao Turković, mada ne smijem ni izostaviti Varešanovića, Smječanina i Repuha. Ma, ima ih dosta. Teško se sad sjetiti..." 

U kontaktu je, kaže, sa većinom njih.

"Sa većinom tih igrača sa kojima sam igrao sam u kontaktu, posebno s ovima iz Željezničara i baš planiramo da se okupimo uskoro. Pozvat ćemo i našeg tadašnjeg trenera Nenada Starovlaha, da se malo prisjetimo utakmica, nekih anegdota. O Starovlahu bih mogao pričati satima, za sve nas koje je trenirao je on daleko najbolji trener."

Iako je danas daleko od nogometnih terena, vjeruje da će se jednog dana okušati kao trener.

"Ranije sam bio odlučan da se počnem baviti trenerskim poslom, završio sam i program za UEFA-inu B licencu, ali na kraju se, eto, nije dogodilo to. Mada bio sam blizu, jer kada je Ibraković bio na čelu Sarajeva bilo je razgovora da radim u omladinskom pogonu. To je posao koji volim, stalno sam i na treninzima, tako da možda nekada u budućnosti i budem radio s kakvom djecom."

Kvaliteta Premijer lige BiH je u njegovom vremenu, kako kaže, bila na većem nivou.

"Liga je, prema mom mišljenju, bila kvalitetnija u odnosu na danas. Imam dojam da od 2000. godine opada kvalitet našeg nogometa, ali teško je sad reći šta je konkretan razlog. Je li u pogrešnom dovođenju igrača, ili nečemu drugom, stvarno ne bih znao reći, ali djeluje mi sve lošije i lošije."

I sin je također krenuo nogometnim putem.

"Krenuo je mojim stopama i kao svaki roditelj volio bih da uspije u nogometu. Trenutno je u mlađim kadetima Željezničara kod mladog i ambicioznog trenera Jasmina Krajine, ide mu vrlo dobro, ali polako, mlad je on još. Neka se bori", istakao je Elkaz na kraju razgovora za SportSport.ba.