"Najgore je kćerki objasniti, ona ne shvata da će njen tata umrijeti..."

Međutim, nakon završetka karijere Ricksen je teško obolio. Njegovi moždani neuroni umiru svakodnevno, pa je već dugo Ricksen prikovan za invalidska kolica.

Deset sati dnevno nosi masku za kisik u nadi da će mu život biti produžen. I pored svega, Ricksena krase vedar duh i pozitivna energija, pa se tako i našalio na svoj račun: "Danas izgledam kao Darth Vader", aludiravši na lika iz serije Zvjezdane staze.

"Liječnici su mi savjetovali da počnem koristiti masku prije mjesec dana. U posljednje vrijeme se osjećam umorno, čak i nakon sna. Kada se probudim, imam vrlo živopisne snove i glavobolju. Ovisi o tome kako se osjećam, ali uvijek pokušavam da zaspim nekoliko sati, s maskom, tokom sedmice", kazao je Ricksen.

Bolest motornih neurona (MND) dijagnosticirana mu je u jesen 2013. godine i dobio je samo 18 mjeseci života. Ipak, on je i šest godina kasnije živ, šali se, pokušava da normalno živi, koliko god je to moguće u takvoj situaciji. A nije moguće, skoro.

Jedva da može govoriti, no pokušava...

"Ljudi koji se brinu o meni dobro obavljaju svoj posao. Ja sjedim i kažem im šta da rade", tvrdi nekadašnji reprezentativac Holandije.

Ricksenova najveća inspiracija je Isabella, njegova šestogodišnja kćerkica. Uokvirena njena slika nalazi se na stolu za posuđe pokraj računara koji se nalazi odmah ispred njega.

Njegov krevet prekriven je dekom Rangersa, a šal Fortune Sittard visi preko naslona stolca pokraj dvosjeda na kojem sjedi Veronika, Ricksenova žena.

Njihova porodična kuća nalazi se u blizini Valencije. Ricksen se očajnički želio vratiti tamo, ali njegovo zdravstveno stanje nije mu dozvolilo da se vrati. Ostao je u bolnici, tamo će vjerovatno do kraja života boraviti.

Supruga Veronika se 24 sata brinula u Valenciji o svom teško stadalom mužu, ona ga oblačila i hranila, prala, ali nije mu bila u stanju pružiti pomoć koju sada ima u St. Andrew bolnici. On će tu provesti ostatak života, a sve troškove "pokriva" država Škotska.

Veronika je Ruskinja koja se udala za Ricksena dok je igrao u Zenitu, a najteže im pada što mladoj kćerki Isabelli ne mogu najbolje objasniti šta se desilo tati.

"Imali smo jedne prilike rani let u sedam ujutro. Isabella je mislila da Fernando dolazi s nama kući, ali je neko drugi došao po nas, a ona je pitala: 'Zašto mi idemo, a ne tata?' Svi smo plakali na kraju. Ona još uvijek pita kada se tata vraća kući i to mi je nešto najbolnije", ispričala je Veronika.

"Ne smijem Isabelli ispričati šta se događa jer ne znam kako bi podnijela. Ona razumije da ne može govoriti, da ne može hodati, ali mislim da ne shvata da će umrijeti", kazala je Isabellina majka.

Ricksen živi s tom stvarnošću više od pet godina. MND, što je neuobičajeno i neizlječivo stanje koje oštećuje funkciju živaca i mišića i uglavnom pogađa ljude u 60-im i 70-im godinama, uvijek je smrtonosno. Svako dvoje ljudi umire unutar dvije godine od postavljanja dijagnoze, a svaka treća osoba u 12 mjeseci.

Iako Ricksen ne traži nikakvo suosjećanje i nema vremena za samosažaljenje, ima mnogo drugih emocija koje mu se vrte oko uma, uključujući i ljutnju.

"Ljut sam zbog bolesti. Ljut sam što sam ovisan o drugim ljudima. Ne mogu više ništa sam. Frustriran sam", kazao je Ricksen.

Na pitanje da li se ponekad boji onog najgoreg, Ricksen odgovara: „To je teško reći. Ne bojim se umiranja. Ali kad ne mogu disati zbog MND-a, osjećam se uplašeno. Kad se gušim, bojim se".

Iako postoji nekoliko vjerskih slika u njegovoj sobi, Ricksen priznaje da mu je teško vjerovati u Boga.

"Poštujem svačiji pogled. Ali, osobno, nemam mnogo toga vezano za religiju, osobito nakon što mi je dijagnosticirana ova bolest. Ne vjerujem da bi to bilo kome dopustio Bog".

Ricksenova želja za životom i njegov stav "bez predaje" neće iznenaditi one koji su ga poznavali kao nogometaša. Bio je ratnik na terenu.

Osvojio je sedam trofeja s Rangersima i četiri sa Zenitom. Odigrao je 12 mečeva za Holandiju, sigurno bi bilo puno više da se nije toliko napio u striptiz klubu u Minsku 2003. godine nakon meča s Bjelorusijom.

Za kraj, vrijedi istaći da nije poput drugih igrača zaradio bogatstvo. Zapravo, zaradio je, ali je prelako potrošio.

"Da, spalio sam Mount Everest novca", napisao je Ricksen u svojoj knjizi.

"Ali barem sam se dobro proveo radeći to...".