Najljepši snovi o slobodi sanjaju se u tamnici

Život Gabriela Jesusa

Da mu je tada nekada rekao da će jesti u skupim restoranima i nositi samo markiranu odjeću, vjerovatno bi se samo nasmijao i protumačio to kao neslanu šalu. 

Brazilci su stvoreni za nogomet i sinonim majstora s loptom. Neki ostanu zauvijek talenti, neke droga odvede na pogrešan put, a jedan (mali) procenat njih završi u nekom od jačih evropskih klubova.

Najljepši snovi o slobodi sanjaju se u tamnici

Gabriel Jesus je imao težak početak, kao i većina igrača iz Sao Paula, ali je danas član bogatog Manchester Cityja, ima višemilionski ugovor i sređen život. Vjerovatno se i sam ponekad uštine u strahu da je možda sve ovo samo dobar san.

Kao 11-godišnjak je (dječak na naslovnoj slici) 2009. godine osvojio trofej sa brazilskim niželigašem Pequeninosom. Tih dana je Gabriel Jesus maštao o nečemu što mu se desilo osam godina kasnije.

Favele krcate opasnim likovima, ubicama i dilerima, blatnjavi tereni, siromaštvo... Sve to je bila njegova svakodnevnica i surova realnost njega i mnoge druge brazilske djece.

"Ponekad se djeca voze sat vremena u autobusu da bi dobili neki obrok, hranu koju bi potom nosili i roditeljima. Pirinač, pasulj, hljeb... stvari koje ste konzumirali svaki dan", ispričao je Jesus, koji je odrastao bez oca i bio je najmlađi od četvero braće i sestara.

Njegova majka Vera Lucia se jedina brinula za njega i opisala ga je kao "tihog, smiješnog i pristojnog klinca kojem je nogomet bio sve u životu".

Od Pequeninosa do Palmeirasa, gdje je počeo da izrasta u ozbiljnog nogometaša, pa do Manchester Cityja, koji ga je platio čak 27 miliona funti.

"Pequeninos je zapravo mnogo više od nogometnog kluba. Nismo razmišljali o plažama, palmama i svim tim stvarima, mi smo bili kao u vojnom zatvoru. Tamo gdje smo igrali nije bilo trave, a okolo igrališta su bili veliki borovi. Tamo smo igrali mi i policajci iz zatora. No, svi moji snovi nastali smo u Pequeninosu, na tom užasnom beztravnatom terenu", kaže Jesus.

Opisivao je i igru protiv nekih ozbiljnijih momaka, koji nisu baš voljeli da gube.

"Počeli bi me tući svaki put kada dodirnem loptu. Bili su poprilično ludi, kao da su stvarno htjeli da me povrijede. Jedan niži veznjak u timu Sao Paula je bio poznat kao siledžija i on je stalno govorio kako će me razbiti ako ga još jednom prođem", prisjeća se Brazilac.

Njega je u mladosti trenirao Jose Francisco Mamede, koji tvrdi kako je znao da će Jesus postati profesionalac i veliki igrač.

"Uvijek sam znao da će biti to što je sada. Predviđao sam mu neki vanjski transfer i nastupe za Brazil iako je tada još bio klinac. Nikada nije propuštao treninge i sve što je u životu imao i volio je nogometna lopta. Imao sam barem 10 mladih igrača koji su bili tako dobri, ali niko kao on. Oni su bili lijeni, a Gabriel je išao naprijed. Želio je da uspije i uspio je", kazao je Mamede.

Kasnije je, kada je došao u Manchester, otkrio da nema automobil i da ga na treninge vozi mama, a svojevremeno je odgonetnuo kako imitirajući telefonsku slušalicu prilikom radovanja želi da podsjeti bivšu koju je zvao, a nije htjela da mu se javi, kako je danas uspješan čovjek.

"Najljepši snovi o slobodi sanjaju se u tamnici", reći će njemački književnik Friedrich von Schiller i savršeno bi to opisalo život nove zvijezde evropskog nogometa. 

A sve je počelo tu...

Ostavite komentar

Ostalo još 1500 karaktera

Komentari (0)

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora/ica, a ne nužno i stavove portala SportSport.ba te portal ne može i neće odgovarati za sadržaj tih kometara. Komentari koji sadrže vrijeđanja, psovanja i vulgaran riječnik mogu biti uklonjeni bez najave i objašnjenja, ali to ne obavezuje SportSport.ba da obriše sve komentare koji krše pravila. Čitanjem prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim uvjerenjima.