Nezadovoljstvo na Grbavici: Ko je u pravu, a ko u krivu? · Komentar

Situacija je te 2009. bila takva da i kad bi izgubili od Širokog recimo, u drugom kolu, malo ko bi se naljutio. Nije bilo očekivano da Željo glat pobjeđuje.

Sve se to zapravo dešavalo nakon godina suše i loših rezultata, bez ikakvih ambicija i šanse da ekipa uopće izbori Evropu.

Ipak, navijači su sve to vrijeme, na Grbavici barem, mogli uživati. Dialiba, Štilić, Pelak, Jahić, Vladavić, Rovčanin, Jamak, pa i Cocalić, Šehić, Kamber, Vugdalić... Ne da nije bilo dobrih igrača, nego je svaka domaća utakmica bila rapsodija, dodavali se ljudi petama. Problem je bio kada se ode u goste.

Niz loših rezultata pogotovo na domaćem terenu u proteklom je periodu stvorio lošu atmosferu na relaciji klub - igrači, pa su ovi potonji nakon kazne zbog stvarno preskromnih rezultata protiv timova upitnog kvaliteta odlučili jedan dan štrajkovati. Tranirali malo i ćao.

Bio je to momenat koji je podijelio one što ih Željezničar zanima na dva pola. Na jednoj strani oni koji ne mogu da shvate da se oduzimanjem od plate kažnjavaju igrači, smatrajući da to nije uobičajen metod i drugi koji su stanovišta da im je trebalo oduzeti cijelu platu zbog nezalaganja.

Ko je u pravu? Vjerovatno i jedni i drugi. Treba zapravo pokušati razumjeti sve.

Rade Bogdanović, koji je karijeru počeo u Želji, a da ne govorimo o velikanima tipa Ivice Osima i Miše Smajlovića, pričao je jednom da igračima nije napamet nikada padalo da se bune za platu kada je on igrao. A niti je bila velika, niti redovna. Nije je jedno vrijeme uopće ni bilo. Jednostavno, bila je čast i zadovoljstvo što igraš u Želji. Taj podatak u CV-ju bio je značajniji od nezadovoljstva što para nema.

Opet s druge strane, kako od nekoga ko bi možda bio pojačanje očekivati da on prihvati doći u Želju uz informaciju da se igračima odbija od plate. 

Druga stvar, postoje navijači, među kojima i oni što im je puna više kapa besmislenih igara, pa su nezadovoljstvo iskazali ulaskom na teren, a kojima je sigurno finansijsko-monetarni saldo tanji nego igračima. I koji dolaze, odvajaju od usta, vrijeme svoje troše i živce kidaju. Zbog čega?

Ubijeđeni su mnogi da je i ono sinoć protiv Zvijezde bio bojkot, jer kako objasniti to da dobiješ Zrinjski u gostima, a ne možeš posljednjeg kući. Ne možeš čestito akcije osmisliti.

Pitanje je međutim da li se zaista radi o bojkotu ili o njihovom stvarnom kvalitetu, ponajviše karakteru i stavu. Istom onome koji 3:0 za šest minuta pretvori u 3:3 protiv Zrinjskog, kojem Krupa dvije godine otima titulu. Stavu i odnosu, mentalnoj snazi koja u derbiju sa Sarajevom kumuje porazu i to u situaciji kada je ekipi potreban samo bod da bi bila šampion...

Pričaju svi šta se moglo uraditi, ko je kriv, čiji su potezi dobri ili loši, o Vranješu, Zajmoviću, Odoviću, odlukama vrha, a niko nikada ne priča o karakteru, mangupluku, drčnosti, sportskom bezobrazluku koji odavno na Grbavici ne stanuje. Kojeg izgleda ima samo kod Siniše Stevanovića pa od njega pravi boljeg igrača nego što on jeste.