Njegovo visočanstvo Golman · Komentar

Do tog nivoa da bi se došlo, nepisano je pravilo, ekipa mora imati dva podjednako kvalitetna sastava. Zbog snage, brzine i intenziteta koji su davno ovladali svim sportovima i drže primat.

Koliko je to zapravo neophodno posvjedočio je na vlastitom primjeru nekadašnji srednji bek sarajevske Bosne i intelektualac među rukometašima Đorđe Stevanović nakon susreta sa Ciudad Realom, svojevremeno u sarajevskoj Skenderiji (da, igrali su naši timovi i sa Ciudad Realom i u Ligi prvaka).

Na jednoj strani on, Golić, Kapisoda, Đurković..., na golu Grahovac i Šabanović, sve odreda ili perspektivni ili prevejani majstori.

U 15. minuti povede Bosna 8:7, a onda uslijedi hokejaška zamjena - umjesto prvih sedam igrača Reala uđe potpuno novih sedam. Za primjer: Na desnom beku nije više bilo Stefansona, zamijenio ga Metličić. Nastade muk.

"Pomjeraš ti u odbrani, pomjeraš, uđeš jednom u duel, drugi put, oni lagano kruže, a onda se neki gorostas samo ramenom očeše o tebe i nemaš više ni promil šanse da ih zaustaviš. Slome te ritmom", pričao je Stevanović.

Zaključak broj jedan - da bi bio konkurentan moraš imati dobre "rezerve". Poput Balea ili Asensija.

Golman kao prevaga

U meču polufinala Lige prvaka između Nantesa i mnogostruko skupljeg PSG-a gdje je zadovoljen kriterijum podjednako kvalitetnih klupa slavio je Nantes. Kako? Tako što je u ključnim trenucima golman Dumolin skinuo sve što je prema njemu išlo. I što je trebao i što nije. Odlučio - golman! Kao što je odlučio Arpad Šterbik i polufinale i finale Eura.

Tamo gdje su podjednake ekipe, bolji ili barem raspoloženiji čuvar mreže čini prevagu.

Ako smo već spomenuli meč Bosne i Ciudad Reala, zašto ne spomenuti i duel sarajevskog tima i HSV-a. Dobila Bosna 20:18 ekipu koja je imala prosjek postignutih golova u sezoni preko 30. Kako? Tako što Enid Tahirović nije 18 minuta primio gol.

Nastavljena je subota drugim polufinalnim susretom iz Kelna. Montpellier dobio prvaka Evrope Vardar. Kako? Pa golman ovih imao jednu-dvije odbrane više od dvojice protivničkih.

Nakon tog trebao je uslijediti završni čin drame koja bi kompletirala bogatu subotu. Na jednoj strani Real s osporavanim Navasom, na drugoj Liverpool s Kariusom. Prvi udarac mokrom krpom po licu zadala je neutralnima povreda Salaha, a onda je uslijedio trenutak kada je Čobo Janjuš vjerovatno pomislio što se ne rodih tridesetak-četrdeset godina kasnije.

Kada je Karius primio gol za 3:1 Čobo je komotno mogao uzeti digitron u ruke i progresivnom matematičkom jednadžbom izračunati koliko bi miliona zarađivao godišnje da se rodio kada je "trebao".

Mogao je to isto učiniti, a njemu bi trebalo biti i teže, Kenan Hasagić koji je dan ranije na zagrijavanju u Hrasnici pokazao kakav je golman iako već odavno ne brani.

Nije ovo toliko priča o najboljem bh. čuvaru mreže iz BiH poslije rata kao što bi se iz naslova moglo zaključiti, koliko podsjećanje na opštepoznatu krilaticu "golman je pola ekipe".

Ali, prisjetimo se.

Nekada je Kenan Hasagić, golmanski pandan Edina Džeke kojem se nije dalo da napravi stotinjak puta bolju karijeru, trebao stajati na golu Liverpoola.

Nije, a danas kada vidimo kakvi budalaši brane u najvećim svjetskim klubovima, ostaje nam da s gorčinom konstatujemo - žali Bože onakvog golmana. Čisto da se zna kakav je majstor, ma šta majstor, doktor među stativama bio.

Čovjek kojem se ne bi desilo ono što je Kariusu i prethodno Ulreichu pa makar konstantno zamahivao i po kovanice slao napadače pred svojim golom.

Hasagić umjesto Kružika

Znao je i Amar Osim svojevremeno koliko bi Kenan mogao značiti za ekipu kada ga je na zaprepaštenje svih u Lilestromu stavio umjesto neupitnog Kružika.

Broj jedan tadašnjih Željinih uspjeha bio je Hasagić (sjetimo se samopouzdanja i drčnosti iskaljenih prema Sheareru). Danas kada pola golmana ne smije iz peterca maknuti, Kenan koji je razgrtao sve do penala, doimao bi se poput suverenog kolosa.

Nije imao sreće, kao ni Liverpool sinoć.

Zaključak broj dva (i broj tri) - nikad brže lopte nisu putovale kao danas, ni u rukometu ni u fudbalu, a da bi bio konkurentan osnovno je da imaš "pola ekipe" na golu. Pa nisu džaba otkad se fudbal igra golmani na leđima nosili broj 1. Odatle treba sve da polazi.

I ne samo to. Rezervni su nosili 12. Bitan je danas i taj 12. mnogo. Kao kad za publiku kažu, da bi je pohvalili, bili su naš 12. igrač.

Realovih 13

Okončana je još jedna sezona Lige evropskih prvaka u fudbalu koju će posebno pamtiti pomenuti tragičari što su direktno skrojili historiju Sven Urleich i Karius.

Kada im bude muka, a ne budu mogli povratiti neka ne guraju prste u ždrijelo, samo neka se sjete svojih poteza i bit će dovoljno.

Ostali će se sjećati sezone po škaricama Ronalda i Balea, mnoštvu sudijskih mahinacija, velikoj efikasnosti i 13. osvojenoj tituli tima koji ne zna gubiti finala.

Svi koji teže da osvoje elitno takmičenje takve ambicije treba sa ispolje tek onda kada eliminiraju Real ili dočekaju da neko drugi to uradi umjesto njih - naravno prije finala.

Dotad, džaba im je uopće razmišljati o tituli, mnogo više trebali bi o tome kakvi su im golmani, pa i rezervni.