Splitski Hajduk je u nedelju proslavio stotu godišnjicu postojanja utakmicom protiv Slavije iz Praga.
Susret između Hajduka i jednog od dva praška kluba (Sparta i Slavia) koji su prije 100 godina inspirirali osnivanje majstora s mora odigran je u fantastičnom ambijentu za koji se mnogobrojnim svečarskim koreografijama pobrinula Torcida.
Na utakmici protiv Slavije od Hajdukova dresa oprostio se i najbolji igrač splitske ekipe posljednjih sezona Senijad Ibričić. Ibričić je samo još jedan u nizu igrača sa prostora BiH koji su ostavili dubok trag u istoriji ovog kluba. Veliki broj njih je sa Hajdukom osvajao trofeje, igrao velike evropske utakmice. Imena je puno, ali ćemo pokušati najbrojati, spomenuti neke.
Još tamo pedesetih godina, legendarni trener Sulejman Sula Rebac je nosio dres Hajduka, igrao je sa Bajdom Vukasom, Matošićem, Bearom, bio prvak sa Hajdukom 1955. U velikoj pobjedi na Maksimiru te godine Rebac je postigao dva gola, Hajduk je slomio Dinamo 6:0. Za pet godina igranja u Splitu, Rebac je kupio navijače Hajduka za sva vremena prije svega boemskim načinom života. Dubok trag je ostavio i Rizah Mešković golman, Tuzlak koji je sa Hajdukom bio dvije godine zaredom prvak, te osvajača Kupa. Rizah je na jednoj utakmici protiv Veleža zaradio i nadimak ''Mate''. Igrali su u Hajduku i Aleksandar Ristić, Džemaludin Mušović.
Krajem sedamdesetih u Hajduku je igrao i Boro Primorac, nekadašnji igrač Veleža danas desna ruka Arsena Wengera. Boro je također bio prvak, zabio je prvi gol na novom Poljudu 1979. godine, zabio je i protiv Hamburga, ali i promašio penal kod 1:1. Legendarni Miljenko Smoje ga je prozvao Boro Šekspir.Onda je stigao još jedan boem iz Veleža, Baka Slišković koji je lomio Torino, Spartu iz Praga. a svi se rado sjećaju transparenta BBB '' Baka Big Boss''. Osim golova iz kornera, slobodnjaka sa trideset metara i boemskog načina života, Baka pamti Hajduk i po teškoj povredi na Karaburmi kada mu je Serpak slomio nogu.
Ne treba zaboraviti niti činjenicu da su dva velika brata Zoran i Zlatko Vujović rođeni u Sarajevu, da je iz BiH i Darko Dražić, da je Rade Tošić nakon Slobode karijeru nastavio u Hajduku, pa Bernard Barnjak nekadašnji centarfor Sarajeva.
Posljednji pehar u onoj Jugoslaviji sa Hajdukom (Kup 1991) je osvojio i Mili Hadžiabdić igrač Veleža koji je igrao zajedno sa Štimcem, Bokšićem, Bilićem, Koznikuom, Vulićem, Jarnijem. Od raspada Jugoslavije u dresu Hajduka je bilo sve više i više igrača iz BiH, neki su igrali velike, važne uloge, neki epizodne. Na prvom mjestu je svakako Mirsad Hibić koji je sa Hajdukom uzeo trostruku krunu, koji je igrao četvrtfinale Lige prvaka protiv Ajaxa. U toj postavi Hajduka bio je i Sead Seferović.
Krajem devedesetih na Poljudu igraju Stanko Bubalo, Igor Musa koji su prvaci Hrvatske 2001. godine, tri godine kasnije tu su Dragan Blatnjak, Nino Bule, pa Almir Turković kojeg se također rado sjete navijači ovog kluba.Turković je dvije godine zaredom bio prvak, osvojio je Kup (2004 i 2005.) a zanimljiv je i podatak da su recimo te 2005. godine dres Hajduka kojeg je sa klupe skoro do titule doveo Baka Slišković, nosili i Dario Damjanović i Bulend Biščević i Mirza Mešić, pa onda kasnije Mladen Bartolović.
I za kraj smo ostavili igrača sa kojim smo počeli, koji se na proslavi službeno oprostio od Hajduka, Senijad Ibričić. Ibro je u dresu Hajduka proveo tri sezone pa iako nije osvajao trofeje postao je vrlo brzo idol Toricide.
NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora/ica, a ne nužno i stavove portala SportSport.ba te portal ne može i neće odgovarati za sadržaj tih kometara. Komentari koji sadrže vrijeđanja, psovanja i vulgaran riječnik mogu biti uklonjeni bez najave i objašnjenja, ali to ne obavezuje SportSport.ba da obriše sve komentare koji krše pravila. Čitanjem prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim uvjerenjima.
