Osvajao titule u BiH, danas u - šestoligašu: "Igraš za Želju, lijepo je to, ali šta kasnije?" · Intervju

Igrao je Savić u brojnim klubovima, no najbolji dani njegove karijere vezani su za Željezničar s kojim je osvajao duplu krunu, kao i Zrinjski s kojim je bio šampion. Svjestan da perspektiva fudbalera u BiH po završetku karijere nije najsjajnija, Savić je odlučio da spakuje kofere i s porodicom odseli u Njemačku, gdje danas uz posao igra za šestoligaša SV Bonlanden.

"U BiH je lijepo dok karijera traje, dobijete za život ondje koliko vam je dovoljno, ali šta kada završite s igranjem? Došao sam u godine i morao sam početi da razmišljam ozbiljnije, tako da sam na kraju radi budućnosti i ezgistencije porodice došao u Njemačku. Zaposlio sam se brzo u jednoj firmi i počeo da igram za lokalni klub u kojem su pretežno igrači sa naših prostora, nakon čega sam prešao u SV Bonlanden u kojem sam i danas", priča pomalo zaboravljeni Srđan Savić za SportSport.ba.

"Danas sam napadač"

Nisu u klubu gledali Savića kao 'tamo nekog' igrača. Znali su da u nogama ima evropske utakmice...

"Dolaskom u SV Bonlanden promijenio sam i posao, oni su mi našli novi, i to sve kako bih prešao kod njih. Vidjelo se da sam došao spreman i kada je tako onda nije ni čudo što vas zovu. Kada sam došao u klub svi su znali da sam igrao velike utakmice, ispitivali su me kakav je osjećaj igrati pred puno gledalaca, a kada sam im pokazao snimak iz finala Kupa BiH u Zenici i sa Koševa u kvalifikacijama za Ligu prvaka, nisu mogli vjerovati da je to moguće kod nas."

I dok ga ljubitelji fudbala u BiH pamte kao veznjaka, danas je Savić - napadač.

"Vjerujte da se ne osjećam uopšte kao neko ko ima 34 godine. Bogu hvala i povrede me zaobilaze, samo da ostane tako. Ovdje igram na poziciji napadača, ide me dobro, postigao sam 13 golova u sezoni. Vidim se i sljedeće godine u ovom klubu, a onda kada me godine stignu volio bih se okušati i kao trener. No, polako..."

Uz fudbal raditi i drugi posao nije nimalo lako Saviću.

"Kada sam igrao u BiH sve se svodilo na kafu, trening, ručak... Naučio sam tako, nisam imao drugih obaveza, tako da je sam ritam u Njemačkoj za mene bio velika promjena. Ovdje prvo ideš na posao, onda trening, pa sutradan opet posao. Ali, navikne se čovjek i nemam pravo uopšte da se žalim. Dani moje karijere daleko su iza mene."

"Naježim se kad se sjetim huka s Grbavice"

Sa Željezničarom i Zrinjskim je osvajao trofeje, ali najljepše uspomene ga vežu za Zvijezdu.

"U Gradačcu mi je bilo najljepše, posebno u prve tri godine. Ušli smo u Premijer ligu BiH, u gradu imali kraljevski status, a još tamo sam i sadašnju suprugu upoznao. Lijepo je svakako bilo i u Željezničaru, i danas se naježim onog huka s tribina, mada ne smijem izostaviti i Mladost iz Doboja kod Kaknja. Tamo sam igrao samo pola godine, ali dovoljno da zapamtim to mjesto po tome što doslovno žive za fudbal i fenomenalnim navijačima."

Da može vrijeme vratiti...

"Ma, ništa skoro ne bih mijenjao. Sudbina je tako htjela, moglo je bolje, ali i gore. Kroz tu karijeru upoznao sam toliko dobrih ljudi, s dosta njih se čujem i dan-danas, a bilo je i fudbalskih majstora od kojih bih posebno istaknuo Amira Hamzića, kapitena iz Zvijezde, i naravno neponovljivog Zajka Zebu", istakao je na kraju razgovora Savić koji je imao priliku igrati i u Češkoj.