"Otac je rekao - ili ćeš u Čelik ili mistriju u ruke. Na kraju sam došao do Brazila" · Intervju

Klub je to koji se takmiči u 1. ligi Republike Srpske i koji po prosjeku godina ima daleko najmlađi kadar. Avdukićeva uloga je da svoje znanje i iskustvo prenese na igrače što je više moguće, ali i da, po potrebi, stane na gol i podsjeti na dane kada je 'natjerao' i Safeta Sušića da ga vodi na Svjetsko prvenstvo.

"Ima igrača koji se zasite, nakon karijere ne mogu ni gledati utakmice, ali sa mnom je drugačije. Kada sam napustio Borac odlučio sam doći u Željezničar Sport Team i igrati, onako, za dušu, rekreativno i uz to biti od pomoći klubu koliko je god to moguće. Uz to što sam rezervni golman, uporedo radim i kao trener u juniorskoj selekciji, ide nam dobro zasad. Ma da budem iskren, ne znam ni šta bih drugo u životu mogao raditi", kaže Asmir Avdukić na početku razgovora za SportSport.ba.

Željezničar nije klub u kojem se može zaraditi, igra se više za afirmaciju...

"Nije mi jasno kako neko dosad nije obratio pažnju na nas. Uvijek se potencira priča kako treba gurati mlađe, davati im šansu, a ne znam radi li to iko više od nas trenutno. Evo, sada imamo situaciju da pojedini juniori već dvije godine igraju za seniorski tim. Ima dosta talentovanih igrača, raspituju se klubovi, a neki su u međuvremenu i otišli. Dejan Bosančić i Bojan Marković su danas u Borcu."

Vratili smo film na Avdukićeve početke. Sve je počelo u Brezi.

"Fudbalom sam počeo da se bavim 1988. godine. Imao sam tada sedam godina, a karijeru sam počeo u Rudaru iz mog mjesta. Nije bilo lako u tom periodu, došao je ubrzo i rat, međutim posrećilo mi se da me kroz utakmice u kadetskoj konkurenciji primijeti Čelik i da krene, hajmo reći, ozbiljnija fudbalska priča. Do tada sam uporedo pomagao ocu u građevskim poslovima i vidio sam koliko je to težak posao. Motiva nije nedostajalo. Pogotovo jer mi je i otac tada rekao: 'Ako nećeš u Čelik, imam ja za tebe fanglu i mistriju'", kroz smijeh se prisjeća.

Branio je Avdukić za mnoge klubove u Premijer ligi BiH. U Borcu mu je, kaže, bilo najljepše.

"Svugdje je bilo lijepo, u svakom klubu sretnete ljude koji vam kasnije postanu prijatelji za cijeli život, ali ako moram izdvojiti jedan onda je to Borac. U Banjaluci sam se najviše zadržao, osvojio sam i titulu, pa igrao u Evropi, postao reprezentativac... Svi skoro uspjesi vezani su za taj klub. Od utakmica posebno pamtim onu protiv Željezničara kada smo na Grbavici proslavili titulu, mada ne smijem izostaviti ni finale Kupa BiH sa Radnikom."

Upitali smo Avdukića i je li mu žao što nije nosio dresove Sarajeva ili Željezničara.

"Kada me pitaju jesam li zadovoljan sa karijerom, uvijek kažem da je moglo bolje, ali i gore. Ja sam zadovoljan. Povezivali su me sa gotovo svim klubovima u BiH, pa i sa Sarajevom i Željezničarom, međutim nikad se nije realizovalo to. Valjda je tako trebalo biti..."

Ni Wisla Krakow nije bila suđena. Borcu je 2011. nuđeno 200.000 eura, ali...

"Nažalost nije. Ne znam ni danas šta se desilo ustvari. Znam da je postojao interes s njihove strane i da je pokojni Slobodan Karalić radio na tome, ali, eto, nije se poklopilo. Godinu dana kasnije sam umjesto u Poljsku otišao u Iran, u Persepolis, gdje mi je bilo jako lijepo. Naši ljudi imaju predrasude kada su u pitanju takve zemlje, no ja sam ostao ugodno iznenađen. To je narod toliko kulturan da ne možeš vjerovati."

Kruna karijere svakako je bilo igranje za reprezentaciju BiH, pogotovo put na Mundijal u Brazil.

"Kao dijete sam uvijek maštao o tome da igram za neki veliki klub ili na nekom velikom takmičenju. Ja sam gotovo cijelu karijeru proveo u Premijer ligi BiH i kako su godine prolazile nisam vjerovao da će se to ostvariti, međutim nagrada je stigla. Iako nisam igrao značajnu ulogu, ponosan sam što mi je pored toliko golmana selektor Sušić ukazao povjerenje i što sam išao u Brazil. Bilo je to prelijepo vrijeme. Lijepo se ispričam sa svakim igračem iz te generacije kada se god sretnemo."

Danas kada polako ulazi u trenerske vode shvata koliko mu je bilo lakše biti samo igrač.

"Kad si igraš, tvoje je samo da na terenu pružiš maksimum, odradiš posao najbolje što možeš i to je to. Ovo sad je neki drugi svijet. Odjednom se brineš o nekim desetim stvarima, ali to mi je izazov, vidim se u ovom poslu u budućnosti. Zasad mi ide dobro. Sa juniorima Željezničara sam prvi na tabeli i kroz završnicu pokušat ćemo se plasirati u Premijer ligu BiH."

Za kraj, rekao nam i šta misli o eventualnom nastavku Premijer lige BiH. Neizvjesnost traje već sedmicama.

"Najpoštenije bi bilo da se sve riješi na zelenom terenu, ali ako struka smatra drugačije, da nije moguće, zašto onda ugrožavati zdravlje? To je velika odgovornost, shvatam i te ljude", dodao je Avdukić na samom kraju razgovora za SportSport.ba.