Otiš'o si, sarme prob'o nisi · Komentar

Joseu već odavno ne stoji simpatični nadimak Special One, kojeg je nadjenuo sam sebi za vrijeme komandovanja fudbalskom četom londonskog Chelseaja.

Čovjek za kojeg se mora priznati da posjeduje nevjerovatnu harizmu, danas je četvrti put u svojoj karijeri dobio otkaz, dva puta u Chelseju, jednom u Real Madridu i danas evo u Manchester Unitedu. Rekao bi neko - i previše za trenera takvog kalibra.

Jose je zapravo samo u Portu i Interu prošao neokrznut i tamo će u historijskim knjigama zaista imati posebno mjesto. Ovo ostalo? Pa i ne baš.

Pokušao je Jose da Manchester United izvede na pravi put znajući da to neće biti nimalo lako. Crveni đavoli preopterećeni su balastom više dvodecenijske vladavine Alexa Fergusona,.kojem će se teško ikada iko primaći.

I napravio je donekle iskorak ako uporedimo rezultate Uniteda za vrijeme Davida Moyesa, Ryana Giggsa i Luisa van Gaala, kada ekipa nije uspijevala ni Ligu prvaka izboriti. U međuvremenu osvojena je Evropska liga, pa su ove godine ipak Đavoli zaigrali u elitnom klupskom takmičenju.

Ali avaj, Jose Mourinho ove sezone pokazao je crtu s početka ovoga teksta, htio to neko vidjeti ili ne. Neustrašivost u generalnoj degutantnosti uvjetovana predznanjem da mu otpuste li ga moraju isplatiti pravo bogatstvo. Ekipa Uniteda djelovala je kao da je sastavljena navrat-nanos, bez obzira na enorman potencijal. I igrala je u najmanju ruku bljutavo.

Za razliku od "starog" Mourinha koji je svoje fudbalere činio boljima u klubovima gdje je prethodno radio, u Unitedu su njegovi igrači postajali neprepoznatljivi.

I često se bez ikakvog takta, što je vrlo neuobičajeno za njega, sukobljavao sa fudbalerima. I direktno, ali što je još gore - javno. Pa izađe na press konferenciju i na pitanja o igračima odgovara kao da su ljudi bez mozga, emocija, karaktera.

Jedan dan je neko legenda, drugi dan bi se taj trebao zapitati. I tako u nedogled. Posebna priča je Paul Pogba, a od ove sezone i Romelu Lukaku.

Dva igrača za koja bi Zvonimir Boban rekao da vrijede za po jednog i po bili su na sramotno lošem nivou, a samo iz jednog, za Mourinha ključnog razloga: Portugalac je ostao zarobljen u 2013. kada je sa Realom osvojio titulu, i to na način kakav se navijačima Reala nije sviđao.

U Realu je, međutim, imao mašineriju, koja je pokazalo se to kasnije, znala da melje i sa trenerom koji nije bio poseban, već je postavljen iz nužde. Zinedine Zidane djeluje kao da mu nije do trenerskog posla uopće stalo, a eto je osvojio je tri titule prvaka Evrope zaredom. Ovaj se upinje iz petnih žila da sopstvenu realizaciju dotjera do najvećih visina, ali "opraše" ga i Guardiola i Klopp. Ljudi koji znaju šta hoće, pa makar i keširali ogromne sume novaca za pojačanja. (Koji to klub ne plaća basnoslovno?)

Guardiola i Klopp zapravo su danas slika onoga Mourinha iz 2005. koji je kad bi dođi u Chelsea dovodio igrače po potrebi, fudbalere koji će se uklopiti u njegov preprecizni sistem. Umjesto najvećih zvijezda koje je realno s Chelseajevim novcem mogao dovesti on je doveo Drogbu, Kežmana, premladog Robbena, neustrašive borce koji bi se sa zgrade za njega bacili Ricarda Carvalha, Paula Ferreiru. A sve je krenulo od Petra Cecha jer svaka kuća od temelja se pravi.

U Real je također doveo tada ne previše izvikane Ozila i Kediru, kasnije se izborio za Modrića... Baš kao Klopp kada dovodi, pa ne dovede Varanea jer za njega svi znaju, nego Van Dijka, a to što mora za njega platiti milijardu, to je druga tema. Guardiola dovede pola nekakvih odbrambenih igrača, ne zato što su skupi, već da bi s njima mogao razviti svoju igru. A skupi su po automatizmu čim ih City traži. Mourinho odavno više nema svoju igru. Ili ima, ali nju može okačiti mačku o rep.

Jose Mourinho, već smo jednom se odvažili to ustvrditi, počeo je u svojim očima biti veći od klubova koje je trenirao, a vodio je najveće gigante, pa je već to samo od sebe problem. Jednako velik kao i anahronost i kruto kapitalistačko poimanje svijeta u kojem uspjeh ne pita niti bira sredstva i načine. Najčešće vrlo ružne. Pritom ako je ikako moguće da se uspije bez najmanjeg mogućeg rizika.

Sramotna statistika

Nevjerojatna statistika, a ako niko onda Mourimho ima istančanu potrebu za statistikom, dokazuje da je bivši šef Chelseaja ove sezone dobro zglajzao.

Tokom ljeta nije uspio pojačati odbranu svoje ekipe pa je ona primila 29 golova nakon 16 utakmica. Usporedbe radi, prošle sezone su primili 28 golova u 38 utakmica. Više golova nakon 16 mečeva nisu primili od sezone 1962/63.

Nedjeljni poraz od Liverpoola ostavio je ih je na šestom mjestu Premier lige sa samo 26 osvojenih bodova.

Kada je posljednja utakmica u pitanju, igrači Liverpoola 36 puta su šutirali prema golu Uniteda, što Đavoli nisu doživjeli na jednoj utakmici od 2003. Osim toga to je bila najveća Liverpoolova pobjeda na mrskim rivalom još od 2011.

Interesantno je da je i David Moyes koji je naslijedio Fergusona otpušten nakon meča protiv Liverpoola i to poslije samo deset mjeseci provedenih na klupi.

Ono što Mourinha može da brine, bez obzira na činjenicu što je možda priželjkivao otkaz kako bi naplatio velike novce, a kutarisao se trvora i srkleta, je pitanje koga on, nakon nove neslavne epizode, uopće može voditi u budućnosti.

Ekipe koje bi ga možda željele garant ne ispunjavaju njegove apetite, neće taj trenirati nekoga bezveze. I šta bi mu uopće mogao biti naredni motiv?

Ko će biti novi trener @ManUtd ?

— SportSport.ba (@sportsport) December 18, 2018