Pohvala sporosti
Na današnji dan prije četiri godine ostvarila je BiH prvu pobjedu na Svjetskim prvenstvima

Godišnjica prvog trijumfa BiH na Mundijalima

Pohvala sporosti · Kolumna

Polako se najbrže stiže, krilatica kojom se nisu vodili Zvjezdan Misimović, Haris Medunjanin, Elvir Rahimić, Miralem Pjanić. Pretjerano brzi nisu ni Edin Džeko, Emir Spahić, Saša Papac, o ostalim stoperima iz najbolje generacije bh. fudbalera da ne govorimo. 

Nisu, dakle, odabrali da se njome vode, ali je ta krilatica na najbolji način opisivala i pobrojane i igru naše reprezentacije u tom magičnom periodu.

Što nužno ne znači da je igra bila loša, naprotiv.

Svjetsko je prvenstvo pa svako malo evociramo uspomene na ono prije četiri godine. Nije davno bilo, ali iz ove perspektive kao se igralo prije 30-40 godina. Obilježili smo historijski prvi nastup gdje izgubismo ne zato što smo bili lošiji od Argentine, nego zato što smo razmišljali da se od Argentine treba izgubiti. Gdje ćeš s njima, Messi, Aguero, Di Maria... Tako Damir Džumhur svaki put izgubi od Nadala stotinjak razlike u gemovima, a nema šanse da je toliko slabiji...

Pa smo obilježili poraz od Nigerije. Tada nam je trebao remi da euforiju svjetskog prvenstva produžimo barem na tri kola, a ne da splasne za samo dva. Ganjaš odlazak na veliko takmičenje decenijama i onda nakon dva kola grupne faze konstatuješ da je važno učestvovati. Šta i mi hoćemo, valjalo se plasirati, sada bi kakvi smo htjeli odmah do polufinala.

Zavisi sve od percepcije. Kada to ustvrde stanovita domaćica koja je za fudbal čula kada ga je Ibišević zabio u Kaunasu i svaki skorojević koji kada vidi travnjak s fudbalerima pita "igra li Džeko" onda se može uzeti takav stav kao legitiman.

Međutim, ako stavimo na stol samo fudbalske kriterijume, šta smo uradili i šta nismo, poraz od Nigerije ne bi mogla ublažiti ni pobjeda nad Iranom od 15 golova razlike, jer je ubilježen pod okolnostima nesvojstvenim ozbiljnim fudbalskim timovima. Oni, ozbiljni timovi, osim talentovanih igrača trebaju imati i posvećene karakterne trenere, vrhunsku organizaciju, precizne, sposobne operativce, pripremu...

Mi smo tada imali igrače koji su igrajući svoju igru dospjeli do visokog nivoa, a tamo osim "igranja svoje igre" treba još nešto.

Protiv Nigerije smo zakazali na taktičkom i psihološkom segmentu. Nismo se mudro postavili kao Hrvati nekidan niti smo bili pripremljeni da odreagujemo kao recimo Nijemci ili Japanci nakon očite sudijske greške i neopravdano poništenog gola Edina Džeke iz nepostojećeg ofsajda.

Zato smo Iran dobili i bar po tome smo svjetlosnu godinu ispred Paname, recimo, koja je ove godine u Rusiji prvi put zaigrala na Mundijalu. Panamci su plakali od sreće kada su ispraćali svoje fudbalere. Oni još tamo plaču od sreće, proslavili su postizanje prvog gola kao plasman u finale, ali realno nemaju nekog pojma.

Bosna i Hercegovina, iako ne možemo to sa sigurnošću tvrditi, vjerovatno je bila najsporija reprezentacija na Mundijalu u Brazilu, ali njihova sporost nije bila nepodnošljiva. Bila je magična.

Generaciju koju ćemo slaviti i sa sjetom prizivati jer će se teško takva i toliko specifična pojaviti ne samo kod nas već bilo gdje na svijetu, odlikovalo je majstorstvo ključnih igrača kojim su kompenzirali svu tu pojedinačnu sporost.

Brzina je imperativ današnjeg savremenog fudbala, ali ako je nema može se nadoknaditi jedino i isključivo brzinom razmišljanja. Te dvije brzine u kombinaciji čine megatrone, ali budući da su takvi slučajevi rijetki, nekako je običnom gledaocu, ljubitelju fudbala draža ova druga.

Pa smo imali akcije reprezentacije kao Barcelona iz najboljih dana ili ovaj posljednji Real Madrid. U 22 pasa dođeš do protivničkog gola laganim pomjeranjem, a onda tamo Miske podvali fakinski loptu za Džeku, ovaj zamahne i imaš potpun doživljaj - gledaš nešto istinski lijepo za oko, a dobri rezultati neupini.

Potražite više informacija na temu Svjetsko prvenstvo:

Imali smo donedavno vidre, mangupe, fakine, rijetko susretljivu količinu sirovog talenta na jednom mjestu koja je, prema "svjedočenju" Vedada Ibiševića morala biti nagrađena makar još Evropskim prvenstvom 2012. ali, eto...

Poenta je da ne mora svaki igrač biti Raheem Sterling. Ako imaš pet-šest majstora, pametnih igrača u jednom timu, osim umiranja u ljepoti ni velike stvari nisu nemoguće.

Top Komentari

Mesa.Sabanadzovic
Mrš
1 1

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora/ica, a ne nužno i stavove portala SportSport.ba te portal ne može i neće odgovarati za sadržaj tih kometara. Komentari koji sadrže vrijeđanja, psovanja i vulgaran riječnik mogu biti uklonjeni bez najave i objašnjenja, ali to ne obavezuje SportSport.ba da obriše sve komentare koji krše pravila. Čitanjem prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim uvjerenjima.

Oglasi