Pošteno ili ne: Prosinečki je u Begoviću objedinio Srnu i Olića · Kolumna

Kada je krenuo u svoju avanturu zvanu reprezentacija Bosne i Hercegovine, Robertu Prosinečkom vatreno je krštenje bilo zakazano u Sjedinjenim Američkim Državama.

Geostrateški ta se unija država nalazi daleko od BiH da bi se tako lako išlo malo-malo preko bare i tamo igrale utakmice, a trebalo ih je odigrati jer je trebalo zaraditi nekih para. Sve da je Amerika tu, na potezu između Metkovića i Ploča, termin prijateljskih utakmica nalagao je odsustvo svih koji su išta predstavljali u periodu prethodnih selektora. Osim Harisa Medunjanina.

Med(unjanin) i mlijeko

Ipak, da je igrala pionirska reprezentacija bilo je smisla u tim mečevima. Mogao je na miru Prosinečki da se upozna sa svima, a kako nisu igrali pioniri nego potencijalni A reprezentativci i mnoštvo U21, tako je na djelu mogao da vidi na koga bi se u dogledno vrijeme moglo računati.

Nije znači bilo ni Begovića, ni Džeke ni Pjanića. Vedad Ibišević se odavno bio oprostio, a to kao da je bio išaret da se od dresa s državnim grbom oprosti i Senad Lulić. Naprasno, pa tako da ni njega ne bi bilo i da ga je moglo biti.

Kada smo odigrali dvije dalekometne utakmice, uslijedile su dvije kratkometražne, s Bugarskom u ledom okovanom Razgradu i protiv Sadio Maneovog Senegala u Le Havreu, a Begovića opet nije bilo. No gle čuda, sparni francuski zrak bio je posljednji kojeg je u dresu reprezentacije udahnuo Haris Medunjanin. Pod nikad razjašnjenim okolnostima, jer malo ovdje ima mangupluka da se u javnost kaže sve što je blisko istini, Haris se penzionisao.

Haris Medunjanin ponajbolji je reprezentativni prijatelj Asmira Begovića. Kružok kojeg su osim pomenute dvojice činili još Vedad Ibišević i Senad Lulić, a koji je predstavljao nešto najplemenitije u našoj reprezentaciji naprosto je ostao poput očerupane kokoši. To se zapravo više nije zvalo kružokom.

Premda je nejasno je zašto je Begović bio "onesposobljen" da se odazove na drugo okupljanje (ako znamo da ga se za prvo nije ni moglo ni trebalo zvati), prema saznanjima mahale zasnovanim na ekskluzivnim ispovijestima Tufe, Kikija, Munje... koji odreda znaju od Medunjaninovog komšije malog, Begović je želio spustiti loptu i napraviti prostor da se lagano izmigolji iz svega zbog atmosfere koja se stvarala oko njegovog imena i činjenice da bi mu trener bio Kenan Hasagić, čovjek kojeg je u Francuskoj kod 1:0 skinuo s gola i započeo svoju eru.

Koliko je to relevantno i šta je uopće tačno u svim tim međuljudskim odnosima, nikada nećemo saznati, niti je bitno.

Ono što je bitno je da Robertu Prosinečkom niko živ ne bi bolje poslužio da zauzme stav i pokaže neupitni autoritet jer Džeke i Pjanića se ne bi tek-tako mogao otarasiti. Ako bi mogao, onda svaka čast.

Begović nikada nije bio čovjek koji bi narušio atmosferu za koju Prosinečki kaže da je stvorena i da bi njegovim pozivanjem bila narušena.

Pitanje je jedino da li bi se kasnije odazivao kada bi jednom-dvaput ostao na klupi. Sudeći po Begovićevom karakteru teško da bi se odvažio ne odazivati zbog grijanja klupe. Nikada nije djelovao kao ego-manijak. Pitanje je i s kim bi se družio kada više nikoga od njegovih pravih prijatelja nema. Zapravo nema te atsmosfere koja je prije vladala. Iz Robijevih riječi razaznajemo da je stvorena druga.

Odstupiti od modela = odstupiti s klupe

Kada je sada već davne 2006. nekako u isto ovo vrijeme, kraj avgusta/početak septembra novi, tada enigmatični, ali drčni Slaven Bilić odstranio iz ekipe Olića, Srnu i Balabana jer su se malo zanijeli u kafani, izazvao je potpunu pometnju. Ostvario je prvu pobjedu izvan terena jer je stekao simpatije, ali je izazvao i bojazan: Kako ćemo bez udarnih igala u možda najbitnijem duelu, nažalost prvom kvalifikacijskom, ali protiv direktnog konkurenta, pitali su se u medijima i javnosti.

Bilić je tu postavio granicu koju niko više nije pokušao preći, odigrao 0:0 u Moskvi i izgradio autoritet veličine solitera. Kazao je Bilić da to što ih je odstranio predstavlja model od kojeg ne želi odstupiti i da kad bi ih promptno vratio mogao samo on da odstupi s mjesta selektora.

To što je iz ko zna kakvih razloga Asmir Begović bio "onemogućen" da se odazove prethodnoj akciji moglo bi kao kec na desetku da sjedne Prosinečkom koji je samo iskoristio ono što mu se ponudilo na pladnju.

Samo je način sporan. Kada je trebalo pričati s Lulićem koji se već oprosltio i s kojim je bilo bespotrebno išta pričati jer je to čistokrvni čvrstokarakterni Hercegovac koji stoji iza svojih riječi - tada se Lulić navodno nije javljao na telefon. Ili je Robi imao pogrešan broj. Jučer selektor govori da je pričao s Begovićem, ovaj kaže da nije...

Ne može naprosto bez neozbiljnosti, maglovitosti u svemu.