Potresna priča Di Marije: Real Madrid je kriv što nisam igrao u finalu Mundijala 2014. godine

Argentina je u prvom kolu remizirala protiv Islanda (1:1), dok su u drugom meču doživjeli težak poraz od Hrvatske sa 3:0. Igrači Argentine trebaju se zahvaliti Nigeriji što još uvijek imaju šanse da prođu u osminu finala jer su Nigerijci uspjeli pobijediti Island sa 2:1.

Pritisak nad igračima Argentine je nevjerovatan, a sve osim osvajanja Mundijala smatra se velikim neuspjehom u ovoj državi. Argentinci su prije četiri godine bili veoma blizu da postanu prvaci svijeta, ali su poraženi u finalu od Njemačke koja je golom Gotzea u produžecima slavila sa 1:0.

Tadašnji selektor Argentine, Alejandro Sabella, u finalnoj utakmici nije računao na Angela Di Mariju koji je ostao na klupi. Di Maria se tada našao na velikom udaru navijača Argentine koji su smatrali da namjerno nije želio da igra u finalu. Ipak, četiri godine kasnije ovaj fudbaler je otkrio potresnu priču o tome šta se dešavalo dan prije finalne utakmice.

"Sjećam se da sam dobio pismo od Real Madrida i zaplakao sam prije nego što sam ga otvorio. To je bilo jutro pred finale Mundijala 2014. godine i u 11 sati ležao sam na stolu i čekao da primim injekciju zbog povrede. Zadobio sam povredu u četvrtfinalu, ali sa tabletama za bolove mogao sam igrati bez ikakvih problema", počeo je Di Maria, te nastavio:

"Rekao sam trenerima ako sam već povrijeđen pustite me onda da idem do kraja. Nije me bilo briga i samo sam želio da igram. Doktor je stavio led na moju nogu, a onda je stigao s kovertom i rekao imam za tebe poruku iz Real Madrida. Nisam znao o čemu priča, a on mi je rekao da iz Reala kažu da nisam u stanju da igram, te da oni ne dozvoljavaju da igram u finalu. Znao sam odmah šta se dešava jer se danima pričalo da me Real želi prodati jer dovode Jamesa Rodrigueza. Da se još više povrijedim to bi njima stvorilo velike probleme".

"Željeli su da njihova roba ne bude oštećena i to je jednostavno. To je biznis u fudbalu koji ljudi ponekad ne vide. Uzeo sam to pismo i poderao ga. Nisam spavao te noći nikako i samo sam mislio o utakmici. Ujutro sam rekao selektoru Sabelli da želim da igram i da je to jedini moj san. Čak i ako to znači da je zadnja utakmica za mene u karijeri svejedno sam želio da igram. Pričao sam sa selektorom i rekao mu sve iz srca. Počeo sam plakati jer mi je bilo krivo što se sve to dešava".

"Na kraju sam vidio da sam na klupi u finalu, ali znao je da može računati na mene i bilo je potrebno samo da me pozove u igru. Primio sam injekciju prije utakmice i na poluvremenu jer sam želio igrati. Ipak, poziv za ulazak nikada nije došao. Izgubili smo finale i to je bio najteži dan u mom životu. Mediji su pričali nakon toga dosta ružnih stvari o meni, ali sada je vrijeme da svi znaju istinu. Još uvijek me proganja trenutak kada sam pričao sa Sabellom i plakao pred njim. Bili smo tako blizu da ostvarimo naše snove".