"Preporučio sam Zajmovića Adžemu, kad s tribina traže zamjenu, tad namjerno ne bih izveo igrača" · Intervju

U najmanju ruku više bi ga trebali pamtiti kao trenera, nego kao igrača. Naravno, bude li pameti, znanja, logike, mudrosti, elementarnog poštenja među onima koji odlučuju.

Najbolji trener Premijer lige u izboru portala SportSport.ba u opširnom razgovoru priča o svojim trenerskim preferencijama, šta ga izdvaja od ostalih stručnjaka, o ulozi psihologije u trenerskom poslu, greškama Željezničara i Sarajeva, Joseu Mourinhu, pogrešnim ustaljenim metodama koje vladaju u BiH i mnogim drugim temama. Užitak je bilo razgovarati sa ovim perspektivnim stručnjakom.

Na početku nas je zanimalo kako komunicira sa sjevernojorejskim fudbalerom GOŠK-a, So Hyon-Ukom.

"Ma, joj, to je muka živa. Zna on nekoliko riječi na engleskom, right, left, zna reći lopta, ali tu sve završava. Tako da ja njemu napišem na Bosanskom pa google translate prevede na sjevernokorejski. Klimne on glavom, ali nekad na utakmicama vidiš da to nije uopće to. Da nije shvatio šta od njega tražim. Nekada nije problem, ali kada treba da radi nešto specifično, onda jeste problem. Boga ti pitaj šta google njemu prevede", priča Dudić i dodaje:

"Igrački, vrlo je zahvalan. Može biti lijevi bek, lijevo krilo, zadnji vezni. Igrač je Zrinjskog, ne vidim da tamo može izboriti mjesto u timu. Što se mene tiče mogao bi ostati u GOŠK-u i narednu sezonu. U prethodnoj, koliko je odigrao utakmica, pet je bio izvrstan, a pet totalno podbacio. Varira u performansama, no u potrazi smo za igračima, a njega znam.

Iako ste napravili izuzetan rezultat, situacija s igračkim kadrom nije nimalo lagodna. Ko odlazi ko dolazi?

"Trenutno mi nemamo nijednog igrača pod ugovorom! Svima su istekli ugovori i sada nam valja naći 23 igrača. S desetak smo dogovorili produženje saradnje, nekoliko će ih biti priključeno iz juniorskog pogona, nekoliko njih je nemoguće zadržati, kao recimo Mulahuseinovića. Rodin je isto dobro odigrao polusezonu, otići će. Mislio sam da ću trebati još četiri ili pet igrača, ali kakva je situacija moramo angažirati osam igrača."

Treneri više vole kada imaju odrješene ruke da sami sebi izaberu igrače, no koliko ste u stanju bili uporedo pratiti ostale igrače u Premijer ili Prvoj ligi FBiH da bi mogli dovesti adekvatna 'pojačanja'?

"Ja sam takav da pasionirano pratim ove lige i otprilike znam kako ko kotira. Druga je stvar što nisam tako davno igrao i u Premijer ligi i Prvoj ligi FBiH, pa dosta igrača poznajem. Naš problem je što je uvedena odluka o plaćanju naknade za treniranje za svakog igrača ispod 23 godine, po 15 hiljada za svaku godinu treniranja. Tu odluku donekle shvatam i ona je donesena kako bi se što više forsirali mladi igrači, ali ne ide u prilog klubovima poput Zvijezde 09, Mladosti, GOŠK-a... U Gabeli živi 600 stanovnika i nemamo školu kao Željo ili Sarajevo gdje postoji kvantitet. To onda u ovim sredinama izaziva kontraefekat, pa smo primorani dovoditi starije igrače. Meni to lično otežava posao jer bih volio da ostane gro igrača iz prethodne sezone, oni su naviknuti na moje metode rade, ja sam upoznao njih... Bilo bi lakše, ali šta je tu je. Realnost GOŠK-a je da dovodi igrače iz Prve lige FBiH, na to ćemo se fokusirati.

To bi generalno trebao biti put i za mnogo renomiranije ekipe od GOŠK-a. Lako je dovesti Zakarića, Vranješa, Sarića, Ahmetovića za koje vrapci na grani znaju da su dobri za naše uslove, tu ne treba ni oko ni pamet, samo da su dostupni na tržištu.

"Tako je. Generalno malo ekipa fokusirano je na igrače koji potencijalno mogu eksplodirati. Niko nije u stanju kod nas dovesti pet Vranješa, a to bi bilo najlakše. Tako da je po meni ta skauting služba veoma bitna. Evo, reći ću Vam da sam ja 'otkrio' i Želji preporučio Dženana Zajmovića, iako se od predsjednika Želje na pressici moglo čuti da je on to učinio. Zajmovića sam trenirao, gledao svaki dan i tačno znam koliko može. Kada se vratio u Želju trebalo je proći tri mjeseca da ga uopće neko primjeti. Kako sam gledao Željine utakmice i vidio ostale igrače, tako me živo zanimalo i pitao sam Adžema zar je stvarno moguće da Zajmović nije ni blizu tih koji su u fokusu. Kazao mi je da zna da bi mogao biti kvalitetatn, ali eto... I onda protiv Slavije u nekoj trening utakmici momak pokaže ne da je u rangu s tim koji su imali prednost, nego da je kvalitetniji. U prošloj polusezoni uz Zakarića mislim da je on bio najbolji igrač Želje, i u jednom i u drugom derbiju, i u Tuzli u Kupu. Čak je možda konstantniji bio od Zakarića."

Motivacija za ovaj razgovor najviše je potaknuta problemom metodologije i evidentnim Vašim odudaranjem od svega onoga što krasi našu trenersku scenu. Neću Vas pitati koliko ste zadovoljni sezonom, jer to me ne zanima i odveć je izlizano pitanje nemuštih intervjuera da zadovolje formu. Pitat ću Vas šta je to što Vas izdvaja od ostalih trenera?

"Mislim da sam uz Mladena Žižovića osvježenje na trenerskoj sceni. S njim zajedno sam bio na edukacijama Nogometnog saveza i on je jedan od ljudi koji slično meni razmišljaju. Šta je poenta? Meterijali za edukaciju koje nam prezentuje NSBiH su zaista fenomenalni, vrhunski, moderni. Međutim, mnogo je tu trenera starog kova koji uopće ne žele da prihvate da se svari u fudbalu rapidno mijenjaju. Da možda način rada koji je vladao prethodnih deset godina nema veze s mozgom u odnosu na današnje potrebe. Spremnost da prihvatite nove stvari je vrlo bitna. Svi mi isto učimo, ali interpretacija tog naučenog nije ista. Po meni mislim da više neke lične karakteristike određuju trenera, naravno uz konstatnu naobrazbu. O sebi lično smatram da me krasi dobro zapažanje.

Neobično je okrepljujuće imati za sagovornika nekoga od koga se može štošta čuti i da iskače iz kalupa. Kada je metodologija u pitanju i tu ste svjesno preuzeli rizik da Vas neko nazove budalom jer biste Vi kao nešto mijenjali.

"Teško je zaista igrača ubijediti da nešto što je naučio raditi deset godina sad odjednom ne valja. Ja nastojim živjeti ukorak sa vremenom. Moje metode koje nisu neki bauk, na internetu vi to sve možete pronaći, kako ide koja vježba, šta se radi kada, no da li svaki trener učestvuje u toj vježbi mentalno na isti način. Ne učestvuje, ne dobiva onaj tamo iste informacije kao i ja. Kad ekipa primi gol ti možeš recimo kriviti stopera, a ja to ne moram vidjeti na taj način. Niti trebam. Meni je možda kriv onaj prvi tamo u lancu koji je napravio grešku. Možda je pet drugih ljudi više krivo za gol nego stoper.

To je inače problem u sredinama koje su pod velikim pritiskom rezultata, poput Želje i Sarajeva. Meni je recimo neshvatljivo da neko može izvesti igrača pod uticajem galame sa tribina. Ja nikad u životu ne bih izvadio igrača na sugestiju s tribina. Ne može čovjek koji dođe jednom u 15 ili sedam dana na utakmicu od trenera bolje znati kako mu je ovaj radio tokom sedmice i šta se od njega može očekivati. Nekad neko ko osamdeset minuta nije dodirnuo loptu, može u onih deset odlučiti, ali kako će se to desiti ako ne znaš šta su njegove mogućnosti, ako ga ne znaš sačekati", priča Dudić i nadovezuje se:

"Rekao sam već da je trenerima teško prihvatiti nove stvari, pa tako i igračima, ali u tom kontekstu treba biti psiholog. Ne samo pričati sa igračima, nego pronaći način kako najlakše doprijeti do njih, njihovog mozga. Pa kada on vidi da mu nakon deset dana odgovara promjena metodologije, onda te počne više cijeniti."

Dobro, osim ljudskih karakteristika šta Vas metodologijom izdiže iz ustaljene kolotečine? Osim vještina, pospješujete igračima inteligenciju? Xavi je nedavno otkrio da se zapostavlja taj segment u trenažnom procesu, a ustvari je najbitniji.

"Apsolutno je u pravu, kod nas su treninzi većinom anahroni, rade se vježbe koje uopće ne simuliraju stvarnost jedne utakmice Ja nijedan apsolutno trening nisam uradio da nije bio s loptom. Jer šta mi treniramo uopće? Ono što se dešava u igri. Je li ikad iko na utakmici uradio šprint od 200 metara? Nije, a na treninzima se često zna šprintat po 200 metara. Da li se ikad na utakmicama dodajete sa suigračem, desna, lijeva po pet ili koliko već minuta? Ne dodajete. A slabo se ko bavi snalaženjem u prostoru. Imao sam recimo slučaj sa Emrahom Hasanhodžićem gdje mu nisam mogao objasniti da nije u jednoj situaciji trebao nabijati loptu. Nikako da to prihvati. Pa mu kažem dobro bilo je 20 metara prostora između da dodaš našem igraču, kaže bio sam pod pritiskom. Onda pogledamo video analizu, kažem evo izaći ćemo na teren, postavit ćemo čunjeve na tu razdaljinu, stavit ću te pod pritisak i od 100 puta nećeš ni dva puta pogrešno dodati. Psihologija je prebitna u ovome poslu, a malo ko na nju usmjerava pažnju.

Glede načina treninga, bio je slučaj da je jedna naša ekipa otišla u Antaliju i tamo su nekoliko dana izrovali teren trčeći bez lopte i vježbama u mjestu. Vidio ih je oružar i pitao: 'Šta to vi radite, došli ste u Antaliju da trčite? Pa to ste mogli bilo gdje. Ovdje ljudi dolaze da igraju utakmice'. Treba da dođe jedan oružar i da ti otvori oči..."

Šta konkretno smatrate pod psihologijom? Jose Mourinho je završio psihologiju i to pod utjacejem savjeta da svaki trener o fudbalu zna sve, ali nije jednako uspješan. Uspješan je onaj koji zna psihologiju, filozofiju, estetiku, epistemologiju, komunikologiju...

"Smatram da se kod nas ne komunicira sa igračima kao što bi trebalo inače sa ljudima. Ja se trudim o svemu dobiti povratnu informaciju. Znate kako je kod nas, svaka ekipa ima tri ključna igrača koji čine prevagu i imaju svu zaštitu. I njih se ne dira. Odigra ti jednu utakmicu vrhunski, razvali, donose bodove, a onda drugu podbaci i ti nećeš da ga kritikuješ. Zašto? Zašto zbog prezthodnih dobrih igara ne reći igračima kada nešto nisu dobro uradili? Zašto bi ti odigrao pet utamica dobro, a pet loše, ako si u stanju odigrati svih deset dobro.

Druga bitna stvar je da treba naći način kako prenijeti informaciju igraču na pravi način, ne reaguju svi igrači isto na kritiku, nekoga moraš tetošit, na nekoga se izgalamit. Ovima prvima moraš objasnit prvo koje su to dobre stvari koje je uradio, pa onda čime nisi zadovoljan. Iskreno, više kritikujem i vremena u analizi provedem kada pobijedimo. Kada izgubiš znaš šta nisi dobro radio, a nekad u pobjedi takve stvari mogu promaći pa se ljudi onda samozavaravaju. Mi smo imali recimo podbačaj protiv Viteza, ali sam momcima rekao dobro je, nakon 1:0 imali smo šest čistih prilika, igrali kako je trebalo i ne zamjeram vam u tom smislu. Nismo dobili, ali hajde da popravimo protiv Slobode angažman. I onda nakon takvog kiksa gdje pola ekipa ne bi došlo sebi, mi odigramo vrhunski u Tuzli. Mislim da smo protiv Slobode odigrali taktički najbolju utakmicu, tek u 85. minuti su nam uputili prvi udarac ka golu.

A Mourinho i jeste dobar trener zbog taktičke ingenioznosti i psihologije. To je čovjek koji ti ne može reći kako da se ponašaš u nekim situacijama jer nije bio uopće veliki fudbaler, nema to iskustvo, ali zato je ovim stvarima nadoknadio sve to što nema."

Koliko se komunicira inače kod nas sa igračima i je li upravo taj neki prijateljski pristup jedan od ključnih razloga što Vas igrači cijene. Recimo Rijad Kobiljar je jednom izjavio da bez Vas ne bi ništan uradio u karijeri, sad je u prvaku Slovenije Olimpiji. Generalno pod Vašim vodstvom mnogi igrači su postali bolji nego što su bili.

"Pa kažem, komunikacija je jako bitna. Ja svakom igraču pristupam isto i svakom prijateljski, Svima njima želim da objasnim što je neki drugi igrač dobio prednost, šta je ono čime sam zadovoljan i čime nisam. Pričamo na sastancima, ali i jedan na jedan. Tada se oni otvore, na sastancima nekad ne daju povratnu informaciju. Nikad nijedan moj igrač nije rekao ne slažem se s tobom treneru. Kada ljudima objasniš i kada znaju šta je problem i njima je lakše, a i tebi. Mi često u BiH imamo slučaj da treneri pričaju samo sa onima iz prvih 11, a s ovima ostalima ne razmjene dvije rečenice tokom sedmice, a onda kad neko ispadne iz prvih 11 ni sa njim više ne razgovaraju... Meni je bitno svih mojih 25 igrača a sa svakim želim imati dobar odnos. A što se tiče Kobiljara on je strašan igrač kojem je trebalo samo dati šansu. Za pola godine i Stjepan Vego i Nardin Mulahuseinović su stasali do nivoa da su pozvani u mladu reprezentaciju, što je također potvrda nekog rada. Do prije pola godine oni ne da nisu bili blizu U21 selekcije, nego je malo ko za njih čuo uopće."

Spominjali ste Želju i Sarajevo. Koliko je Vama kao treneru na početku karijere lakše graditi ime u Gabeli, nego trenerima sarajevskih klubova koji se smatraju najvećim u državi, a vidimo da i nisu baš najveći u posljednje vrijeme?

"Sigurno je da je to olakšavajuća okolnost i da je bolja sredina za razvoj. Zapravo, ključno je kada ti se niko ne petlja u posao. Za osam mjeseci meni niko nikada nije došao i rekao ja bih ovako ili onako, ovo ti ne valja. To je rijetkost, ali to je zapravo i jedini moj uslov bio da bih uopće došao tu. Ako ste me doveli za trenera, pustite me da radim, ja sam odgovoran, kada ne budete zadovoljni ima otkaz, ali nemojte se miješati. Ili ako se zahtjevi spotskog direktora ne podudaraju s mojim, pa on dovede nekoga zbog tala, a meni taj igrač ne treba, ne uklapa mi se...

Što se tiče Želje i Sarajeva treba li bi se u ovim klubovima zapitati. Ja sam iz Sarajeva, ali ne treba bježati od činjenica. Zrinjski je trenutno naš najveći klub, niko nikada nije osvojio tri titule u tri sezone, četiri titule u pet. Interesantno je s ovim klubovima što za razliku od velikana iz regiona, Zvezde, Partizana, pa u Hrvatskoj Dinama i Rijeke, onda Maribora, Željo i Sarajevo titule gube na malim utakmicama, Željo je dvaput izgubio titulu u Krupi. To se ovima pomenutima ne može desiti i to je pokazatelj da su i Željo i Sarajevo velikani samo na papiru, nemaju tu snagu. Konkretno kada je Željo u pitanju, navijači su nezadovoljni i osvajanjem Kupa jer se pobjeđivalo teško, nisu to utakmice poslije kojih odeš kući zadovoljan, a tako nije u Gabeli recimo.

Ja mogu postaviti svih deset igrača pred golmana u šesnaesterac i niko nam ništa neće zamjeriti, svi će biti zadovoljni bodom ili pobjedom. Niko te ne pita na koji si način to ostvario. Željo i Sarajevo moraju da imaju gard, da izađu visoko, da protiv GOŠK-a uopće ne bude upitno hoće li pobijediti. Moraš biti ofanzivan i moraš igrati lijepo. No, kako ćeš izaći visoko, kad uz sve dužno poštovanje prema njemu i svemu što je uradio u karijeri, imaš Bogičevića koji ne može izaći visoko jer nije više dovoljno brz. Moraš imati golmana koji zna igrati lopte, kao što sada imamo Šehića u reprezentaciji... To su stvari od kojih treba počinjati kada se pravi ekipa.

Dobro, smatrate li se da bi mogli već sada biti trenerom Želje ili Sarajeva. Slavko Petrović je s Radnikom napravio uspjeh na defanzivnoj taktici pa je došao u Želju. Generalno, Vi preferirate ofanzivan stil. Uopšteno da li ste trener određenog sistema kojem prilagođavate sve ostalo ili sistem prilagođavate onome što imate na 'lageru' i u odnosu na protivnika?

Možda je sada još rano, ali mislim da bih mogao voditi i Želju i Sarajevu bez obzira koliko me neko smatrao neiskusnim. I kada bih vodio takve ekipe u BiH se ne bi nikome prilagođavao jer bih insistirao na ekipi i igračima koji bi mogli igrati onako kako se od Želje i Sarajeva očekuje. To su klubovi koji lakše u svoje redove mogu dovesti kvalitetne igrače i zbog novca i zbog renomea. A što se tiče GOŠK-a, protiv ekipa gdje možemo igrati onako kako preferiram mi se ne prilagođavamo, recimo protiv Čelika, Slobode.

Kada igraš protiv jačeg od sebe bitno je da iznađeš metod i način kako bi mogao doći do rezultata, što iziskuje prilagođavanje. To je stvar elementarne inteligencije. Ne možemo se mi nadigravati s onima koji su u tome bolji od nas, ali možda nekim drugim kvalitetama možemo biti konkurentni.

I na kraju, kako ste se osjećali nakon poraza od Zrinjskog kada budućnost GOŠK-a u Premijer ligi nije djelovala nimalo svijetla.

"A, ne znam uopće kako sam se mogao iskontrolisati da ne kažem nešto na osnovu čega bi bio kažnjen. Kazao san na pressu kako mogu jedino plakati kao što su moji igrači plakali. Njih mi je u tom trenutku bilo najviše žao jer radiš nešto 50 dana, a onda zbog nekoga trećeg to izgubi svu svoju vrijednost. Osjećaš se bespomoćno i besmisleno. Ipak, prema mome mišljenju da nismo izgubili taj meč, ko zna kako bi odreagovali u nastavku, možda bi nas ponijelo. Ovako, stisli smo se, izvukli iz poraza samo ono pozitivno i napravili sjajnu priču. Mislim da smo u drugom dijelu sezone igrali lijep fudbal. korektan, kojeg su pratili rezultati. Mislim, nisam siguran, da smo najmanje žutih kartona dobili tokom proljeća. Nijedan crveni! igrali smo lopte, a i kada bih pobijedili ja sam barem nastojao biti korektan u izjavama. Kada nismo zaslužili da pobijedimo ja sam to otvoreno govorio."

Bit će nešto od Feđe Dudića, ima nešto u njemu kvalitetno. Pa makar ništa nikada ne osvojio imat će se čime pohvaliti. Svojom autentičnošću, pameću, spremnošću da iskoči iz gliba i bude drugačiji.