Prilika iz snova za talentovanu reprezentaciju Belgije · Kolumna

U polufinalu su izašli na megdan Argentini koja je dvama golovima Maradone prošla u finale Svjetskog prvenstva u kojem će na kraju slaviti protiv Njemačke sa 3:2, a Belgija je u utakmici za treće mjesto igrala protiv večerašnjeg protivnika, reprezentacije Francuske, izgubivši nakon produžetaka. Na tom prvenstvu “eksplodirao” je jedan od najboljih belgijskih igrača svih vremena, Enzo Scifo, a ne treba zaboraviti ni igrače poput Jana Ceulemansa, Nica Claesena, Erica Geretsa, Franka Vercauterena...

Mijenjali su se selektori, dolazile nove generacije, no sve do 2014. godine i Svjetskog prvenstva u Brazilu, Belgija nije napravila značajniji rezultat na Mundijalima. I, baš kao i na Svjetskom prvenstvu u Meksiku, opet su u knockout fazi ispali od Argentine. Generacija koju je Marc Wilmots naslijedio od Leekensa vratila je Belgiju na fudbalsku mapu. Država koja godišnje proizvede preko 220.000 tona čokolade i preko 800 različitih vrsta piva, postala je fudbalska (vele)sila. Kad se (s pravom) očekivao iskorak i borba za medalju na Evropskom prvenstvu u Francuskoj, Belgija je zaustavljena u četvrtfinalu i to od reprezentacije Velsa. Poraz od objektivno slabije reprezentacije donio je otkaz Wilmotsu, a na njegovo mjesto postavljen je bivši menadžer Wigana i Evertona, Roberto Martinez.

Zlatna generacija

Martinez neće po dobrom pamtiti debi na klupi reprezentacije Belgije. U prijateljskom meču odigranom u Briselu, Belgijanci su sa 2:0 poraženi od Španaca. Od tog trenutka, ekipa Roberta Martineza ne zna za poraz – u 24 odigrane utakmice, upisali su čak 19 pobjeda. Veliku ulogu u ovom nevjerovatnom nizu ima i Thierry Henry, jedan od Martinezovih asistenata koji je odveć izgrađenim reprezentativcima Belgije pomogao i na psihološkom planu. Imati takvu osobu u stručnom štabu jedna je od ključnih stvari. Henry, koji je na reprezentativnom i klupskom planu osvojio sve što se moglo osvojiti, figura je na koju se ugledaju svi reprezentativci Belgije, posebno Romelu Lukaku. Lukaku i Henry razvili su poseban odnos u nepune dvije godine. Obojica naprosto žive fudbal; gledaju veliki broj utakmica o kojima poslije satima razgovaraju. Lukaku je u nekoliko navrata naglasio kako je Henry zaslužan za njegov napredak – kako ga je naučio da brže razmišlja, da koristi prostor koji mu se otvara i kako da svojim kretnjama pomaže saigračima. Na ovom Svjetskom prvenstvu vidjeli smo rezultate tih lekcija.

Iako je čak 15 igrača iz sadašnjeg tima Belgije igralo na Svjetskom prvenstvu u Brazilu, ovo je potpuno drugačija ekipa. Taktički, tehnički i mentalno jača, brža i sa mogućnošću adaptacije na sve moguće (i nemoguće) protivničke sheme. Vođa reprezentacije je Eden Hazard, a ništa manje nisu bitni ni Kevin de Bruyne i Romelu Lukaku. I ostatak ekipe odlično je popunjen. Odbranu drži Tottenhamov dvojac – Toby Alderweireld i Jan Vertonghen, tu je i iskusni Vincent Kompany, a prljav posao u veznom redu, po nekom nepisanom pravilu, obavljaju Axel Witsel i Marouane Fellaini. Na golu je pouzdani Thibaut Courtois, a po bokovima igrači poput Meuniera i Carrasca (Chadlija). Kada su na klupi igrači poput Mertensa, Dembelea, Vermaelena i Bathsuayija, a potez za učešće na Svjetskom prvenstvu nije otišao na adrese Bentekea i Mirallasa, to dovoljno govori koliko širok kadar zapravo ima Martinez. Prije početka Mundijala, Belgiju su mnogi smatrali za jednog od favorita, no bilo je i onih koji su, baš poput potpisnika ovih redova, sumnjali u Martinezove sposobnosti.

Promjena taktike i prilagođavanje protivniku

Belgija je grupnu fazu završila sa maksimalnih devet bodova. Visoke pobjede protiv Tunisa i Paname prikrile su propusnost odbrane (posebno se to primijetilo u meču protiv Tunisa), a utakmicu protiv Engleske odradili su rezervisti, tako da se s nestrpljenjem čekala knockout faza kako bi se vidjela prava snaga Martinezove ekipe. Utakmica protiv Japana bila je ključna za Martineza. Baš kao i u utakmicama grupne faze, Belgija je izašla u 3-4-2-1 formaciji. Na bokovima su bili neumorni Meunier i Carrasco, a upravo je kombinacija Carrascove defanzivne neodgovornosti i Mertensove slabije kretnje mogla biti pogubna za Belgiju. Japan je imao dva gola prednosti, a onda je reagovao Martinez ubacivši Fellainija i Chadlija kako bi visinom pokušao promijeniti tok utakmice. Ubacivanje Fellainija moglo se nazvati i potezom očajnika (možda je i bio), ali veznjak Manchester Uniteda postigao je izjednačujući gol, da bi u sudijskoj nadoknadi Chadli postigao gol koji je odveo Belgiju u četvrtfinale.

Martinez, znajući da greške protiv Brazila neće moći ispraviti na isti način kao protiv Japana, odlučio je promijeniti formaciju pred četvrtfinalni meč. Umjesto sa trojicom, počeo je meč sa četvericom igrača u zadnjoj liniji – Vertonghen je igrao lijevog beka, a Meunier desnog, dok su stoperski dvojac činili Kompany i Alderweireld. No, to nije bila jedina promjena. Fellaini je dobio priliku igrati od prve minute i pomagati Witselu u defanzivnim zadacima, dok je Kevin de Bruyne pomjeren na poziciju lažne devetke. Lukaku je sve vrijeme tražio prostor koji se otvarao između Marcela i Mirande. Lukakuova kretanja na ovom Svjetskom prvenstvu glavna su snaga Belgije. Protiv Japana je odvukao igrače i propustio loptu za Chadlija koji je potom postigao pobjedonosni pogodak. Protiv Brazila je svojim kretnjama otvarao prostor Hazardu. Eden je znalački koristio taj prostor, jer je utakmicu završio sa čak 10 uspješnih driblinga iz isto toliko pokušaja. Kontrolisao je loptu, stvarao prilike i nervirao brazilske igrače i navijače iznuđivanjem prekršaja. Iako je Brazil bio opasnija ekipa, Belgija je zahvaljujući planu igre i promjeni formacije uspjela proći u polufinale.

Može li Belgija do samog kraja

Koliko sam dobar prognozer, najbolje govori činjenica da sam u finalu “vidio” reprezentacije Argentine i Brazila, Rusiju otpisao već nakon grupne faze, a Francuskoj prognozirao ispadanje u četvrtfinalu. Ne brinite, sandučić za kritike upućene na moj račun nikad nije bio popunjeniji, ali to je već neka druga tema.

Već smo gledali jedno “finale prije finala”. Bio je to meč između Belgije i Brazila. Večeras ćemo imati priliku odgledati i drugo. Revolveraški obračun između Francuske i Belgije. Martinezova glavobolja izazvana je suspenzijom Meuniera. Na njegovo mjesto trebao bi uskočiti Chadli, a to bi značilo da se otvara mjesto i za Dembelea u veznom redu. Martinez sigurno neće koristiti 3-4-2-1 formaciju s kojom je prošao grupu, jer to ne bi prošlo protiv ovakvih Francuza.

Hazard i Lukaku igraju odličan turnir. Eden je u najužem krugu favorita za najboljeg igrača na prvenstvu (Kane, Modrić, Trippier, Rakitić, Mbappe također imaju snagu argumenata na svojoj strani kad je u pitanju ova nagrada).

Pisao sam o Francuskoj, njihovoj sadašnjosti i budućnosti. Slična situacija je i u reprezentaciji Belgije. I za četiri godine, na Svjetskom prvenstvu u Kataru, bit će u ulozi favorita. Naravno, oni neće čekati naredni Mundijal. Željet će u nedjelju podići pehar namijenjen najboljoj reprezentaciji na svijetu. Hoće li to i ostvariti?! Prilika je tu – moraju odigrati još dvije odlične utakmice i pokazati svima kako je ovo nezaboravna generacija; generacija koju s pravom u Belgiji nazivaju zlatnom.