"Pustim snimak, mogu da gledam 10 sekundi i prestanem jer previše boli"

Za Nourija kažu da je jedan od najvećih talenata iz Ajaxove dobro poznate akademije i da je Barcelona bila izuzetno zagrijana da ga kupi. Imao je sve što je potrebno da se postane veliki nogometaš, ali nije bilo sudbina i Bog je valjda htio da se ovaj mladić umjesto za mjesto u velikom timu bori za život.

Mozak mu je trajno i teško oštećen i nažalost više nikada neće obući kopačke i zaigrati nogomet, a danas kada leži u bolnici, nonstop je pod budnim okom braće, prijatelja, roditelja.. Svi se mole za njegovo zdravlje i više niko o nogometu ne razmišlja. Tuga je prevelika i oni najbliži se zajedno s Nourijem lome 24 sata dnevno.

Na kraju prošle sezone 20-godišnji Nouri je izabran za najboljeg igrača druge holandske lige nakon što je za drugi tim Ajaxa postigao 10 ligaških golova i upisao 11 asistencija u 26 nastupa. U prošloj sezoni stigao je upisati i 15 nastupa za prvi tim Ajaxa, a u debiju je postigao gol iz slobodnog udarca u Kupu Holandije protiv Williema II.

"Bijes ne pomaže. Tugovanje ne pomaže. Plač ne pomaže. Jedino pozitivan stav je koristan. Molitva pomaže. Kad se nalazim pokraj njegovog kreveta, razgovaram s njim i kažem mu dobre stvari i to pomaže", kazao je najstariji od šestero braće i sestara Nouri, Abderrahim.

"S bratom smo 24 sata svakog dana. Kada gledam video snimke o Nouriju, to traje 10-15 sekundi i onda prestanem da gledam jer je preteško. Neko je ovdje donio uvećanu fotografiju Nourija protiv Feyenoorda i to je bilo teško vidjeti. Bole te stvari. Molimo se za njega, vjera nam najviše pomaže", ističe stariji brat mlade zvijezde Ajaxa.

Nouri je bio nizak i vitar igrač, igrao je inteligentno i upoređivali su ga s Leom Messijem zbog nevjerovatnog arsenala poteza kojeg je imao u nogama.

"Appie je bio toliko kreativan, zabavljao je ljude potezima i navijači to obožavaju. Igrao je kao da se igra na ulici s vršnjacima. Nevjerovatan je igrač", ističe bivši holandski reprezentativac Wim Jonk.

"Voljela ga je Barcelona. Ponekad je moj otac išao na utakmice Barcelone i svi su ga poznavali", dodaje Nourijev brat Abderrahim.

U Ajaxu svi su tužni zbog zle sudbine koja je zadesila mladog talenta, pa se svugdje u Amsterdamu mogu vidjeti poruke tipa "Stay strong Appie", igrači Ajaxa ga često obilaze, u Amsterdamu u klupskom fan shopu postavljen je baner podrške za mladića.

Ostat će upamćena fotografija kada Nourijev otac Mohamed izlazi kroz šiber automobila i moli se i plače dok drži desnu ruku na srcu, a hiljade ljudi okolo mu daje podršku i želi dobro njegovom sinu.

"Hiljade i hiljade ljudi nas je posjetilo. Ljudi dođu iz Kine, iz Singapura, Maroka, čitavog svijeta. Uhvate avion i dođu na krakto, pa se vraćaju. To je ono što nas naša religija uči: kad Bog voli neku osobu, vidjet ćete ga u ljudima na zemlji. Ne govorim samo o muslimanima, nego o svim ljudima i svim vjerama. Feyenoord mrzi Ajax, ali i njihovi navijači su nam dolazili i nose dresove s Nourijevim imenom. To me čini sretnim, to samo Bog može podariti", priča Abderrahim.

Nouri je bio i jako dobar čovjek, pa njegov brat priča kako je mlade Marokance želio da makne s ulicam, kupovao je hranu i namirnice, plaćao operacije ljudima koji nisu imali novac za to.

"Vraćao se kući s utakmice kada zabije gol i djeca urlaju, a on im govori: 'Psssst. Budite tihi zbog komšija'. E to je moj brat Appie, uvijek misli na druge".

Abderrahim je scenu kada je Nouri nepomično ležao na terenu za vrijeme meča Ajax - Werder gledao na TV-u.

"U početku sam mislio da je riječ o vrtoglavici ili gležnju, a onda se situacija pogoršala i vidio sam doktore, helikopter, Nouri je ležao nepokretan. Srce mi je lupalo. Zemlja pod mojim nogama je nestala, više nisam znao šta da radim. Porodica je ubrzo otputovala za Innsbruck, a onda ih je nazvala Barbara Friessenecker iz bolnice i vijesti nisu bile nimalo dobre.

"Otac je sjedio pored mene, majka s druge strane, brat i stric su stajali. Onda je ocu rekla da njegov sin ima previše povreda mozga i da neće moći da hoda, razgovara, prepoznaje... Otac se gotovo onesvijestio, majka nije vjerovala, plakala je i poludjela, a brat Mohammed je ležao na podu", priča Abderrahim.

Ajax i dalje stoji na raspolaganju njegovoj porodici, brine se za sve i stalno su u kontaktu, ali brat Abderrahim za kraj razgovora za Guardian ističe da vrijeme jednostavno neumoljivo ide dalje i da je uzalud plakati i kukati. Nourijevo nogometno i sretno djetinstvo je prošlo, nema ni njegove nogometne sadašnjosti niti budućnosti i to je odluka Onog gore, ali ljudska obaveza je da se bori dok god ne zatvori oči zauvijek.