"Ležim u bolnici, raspadam se, a čitam kako guram sina"

Mnogi su mišljenja kako je Sead bio bolji igrač od Safeta, iako je imao slabiju karijeru, a razlog zašto u potpunosti nije pružio koliko je mogao i morao ogleda se u tome što je bio fudbalski boem. Na terenu i van njega. 

Nakon okončanja karijere Sušić je želio ostati u fudbalu, oprobao se kao menadžer, ali je brzo odustao. O razlozima je govorio za novosti.rs. 

"Da bi obavljao menadžerski posao moraš da budeš poseban, da ti obraz bude đon, a ja nisam taj tip. Plus moraš da gubiš mnogo vremena na putovanjima. Ma, lakše je s vukovima nego s njima", ispričao je Sušić. 

U javnosti se dosta pričalo kako je Sead bratu u reprezentaciju BiH "gurao" brojne igrače, između ostalog, i svog sina. 

"To što se pisalo i pričalo može samo kod nas. Znate Safeta, nije imao mrlju u karijeri, a neki su ga optuživali da je napravio privatnu reprezentaciju. Kada je odveo reprezentaciju na Svjetsko prvenstvo, a dotle to nisi mogao ni da sanjaš, nije ni stigao na prvu utakmicu, a već su ga bušili. Ta zavist i ljubomora, neshvatljivo. Ja u bolnici, raspadam se, a čitam kako guram sina u reprezentaciju. Sve mi se zgadilo i neka se sve završilo." 

Brat Safet je, kako kaže, najmanje cijenjen u svojoj zemlji. 

"Safet je imao super karijeru, pa sama činjenica da je 10 godina igrao u jednom klubu, Paris Saint-Germainu, dovoljno govori o njemu i kao igraču, ali i kao čovjeku. Ima odlične rezultate i kao trener i kao selektor, svuda je cijenjen. Najmanje kod nas." 

O razlozima zbog kojih nije napravio veću karijeru, rekao je: 

"Bio sam to što sam bio, neka drugi procjenjuju koliko sam vrijedio. Svjestan sam da sam mogao više. Bilo je takvo vrijeme i ne treba kukati. Kada se pogledaju moj potencijal i fizičke mogućnosti, jasno je da sam imao priliku da napravim veću karijeru. Ali, nisam bio zatočenik fudbala", kaže Sušić i dodaje:

"Volio sam život i to nisam nikada krio. Jednostavno, dobro sam se snalazio i na terenu i van njega. E sad, da sam se posvetio samo fudbalu, sigurno bih postigao više."

Iako se nakon karijere želio vratiti u Sarajevo, život ga je odveo u drugom smjeru.

"Bio sam se vratio u Sarajevo, ali je onda krenuo taj prokleti rat. Otišao sam 1992. godine kod Safeta u Pariz, sa suprugom i sinom koji je tada imao dva mjeseca. Ostao sam godinu dana i potom otišao u Lijež. Sada sam više u Podgori nego Liježu. To je mala, lijepa uvala odakle je moja supruga porijeklom. Imamo kuću, apartmane, ona to vodi, a ja uživam." 

Velikih problema sa zdravljem više nema. 

"Dobro se osjećam. Uspio sam da pobijedim bolest, rezultati su sada dobri, nadam se da će tako biti i na sljedećoj kontroli. A nije mi bilo lako, ljekari su pronašli dva različita tumora, jedan na debelom crevu, drugi na plućima. Odstranjeno mi je pola plućnog krila, ali živ čovjek sve izdrži. I ja se ne vraćam na to što je bilo, idem dalje i dišem punim plućima."

Sušić je dodao i da će dogodine dobiti belgijsku penziju, te da ostatak života želi provesti mirno i bez stresa.