S 15 godina je iz Bosne sam stigao u Dortmund, a ostalo je historija: "Nisam imao ništa osim odjeće"

Hasan Salihamidžić, kojeg svi znamo kao Brazzo (Braco), dokaz je da je u životu sve moguće ako ste uporni. Da, djeluje kao uobičajena floskula, no ako ne vjerujete, onda zaboravite na ljude poput Salihamidžića, koji su gazili bosi po staklu, bili na samon dnu i na kraju izrasli u najuspješnije ljude.

U jednom je intervjuu za Bild Salihamidžić, koji je ostavio veliki trag kao igrač u Bundesligi i evropskom nogometu, govorio o svom spasu i bijegu iz ratne Bosne. 

"Imao sam 15 godina kada me je otac odveo u Split i smjestio me u autobus za Njemačku. Sam", rekao je Braco.

Salihamidžić je stigao u decembru 1992. u nepoznatu zemlju, čiji jezik nije govorio. "Mogu u određenoj mjeri shvatiti kako se danas osjećaju izbjeglice", tvrdi, pa dodaje kako smatra da ljudi danas imaju teže mogućnosti ako žele da dođu u Njemačku.

U intervjuu za Sport Bild, Salihamidžić je još jasnije opisao vanreednu situaciju u kojoj se nalaze izbjeglice:

"Odjednom ste rastrgani iz svog normalnog okruženja, iz svog života, dolazite negdje, ne znate gdje niti šta ćete postati, nemate ništa osim odjeće  i nadate se da će vam nešto čudno protresti ruku. Tamo ste stranac".

Dobio je šansu da se pokaže na treningu HSV-a i odmah je primljen.

"Bilo mi je dopušteno probno testiranje i došao sam u internat HSV-a nakon šest mjeseci", prisjetio se Salihamidžić. Ponikao je u Turbini u rodnoj Jablanici, igrao i za Velež, ali 1992. godine nije bilo moguće da ostane tamo gdje je rođen i gdje je pripadao.

"U to vrijeme je još vladao mir u tada multinacionalnoj Jugoslaviji. Ali nije potrajalo. U maju je neprijateljska vojska došla unutar 20 kilometara od mog rodnog grada", dodaje.

Prijatelj njegovog oca, legendarni bh. nogometaš i trener Vahid Halilhodžić, pomogao mu je da dođe na probu u Hamburg, a prije nego je završio u Njemačkoj, automobilom je morao do Hrvatske, a onda autobusom do Dortmunda.

"Granice su bile zatvorene, ali smo imali sreće i uspjeli smo proći", prisjeća se bivši bh. reprezentativac.

Opet je imao sreću u Hamburgu. Salihamidžić je prošao testni trening, primljen je u U19 HSV-a i konačno završio s tadašnjim trenerom amatera Felixom Magathom. Za Bayern je potpisao 1998. godine, igrao je tamo do 2007., pa je otišao u Juventus, da bi ga Magath na kraju njegove igračke karijere vratio u Njemačku 2011. godine. Wolfsburg je bio njegov posljednji klub u igračkoj karijeri.

Sportski vrhunac Salihamidžića u Bayernu bilo je osvajanje Lige prvaka 2001. godine, kada su Bavarci u Milanu pobijedili Valenciju.

"To je bila najvažnija utakmica u mojoj karijeri. Taj je naslov promijenio moj život", kazao je.

Pucao je ključni penal protiv Valencije, a danas želi da ponovi taj osjećaj, ali kao sportski direktor minhenskog kluba. S klubom je proslavio 30. naslov Bundeslige, a jedan je od ključnih ljudi za dovođenje pojačanja.

Njegov Bayern igrat će i finale Kupa 4. jula u Berlinu, a još uvijek ima mogućnost da osvoji Ligu prvaka, budući da je već skoro osigurao četvrtfinale, pošto je u prvom meču osmine finala razbio Chelsea.

Nakon svega što je prošao i ostvario, ostaje samo da mu se oda veliko poštovanje i duboki naklon. I da, poznavajući njegovu luđačku upornost, bosansko herojstvo i njemačku disciplinu, Bayern očekuju uspješne godine i pune police trofeja.