"Smrt oca je sve promijenila i tada sam pijan dolazio na treninge, ali onda je došao rak..."

Lazio je trenutno na drugoj poziciji i ima samo jedan bod manje od lidera Juventusa. Klub s Olimpica igra zaista sjajno ove sezone i mnogi se nadaju da će do samog kraja imati snage da se s Juventusom bore za titulu prvaka Italije.

Jedan od važnijih igrača u ekipi Simonea Inzaghija je defanzivac Francesco Acerbi koji je preporodio dolaskom u Lazio na ljeto 2018. godine. On je postao jedan od najvažnijih igrača ovog tima, te se izborio i za mjesto u reprezentaciji Italije.

Prvu šansu na velikoj sceni dobio je 2011. godine kada je iz reggine potpisao za Genovu, a samo dvije godine kasnije iz Chiva je došao u Milan. No, u Milanu baš nije imao priliku za igru i ponovo se odlučio vratiti u Genovu.

Acerbi je priznao da je mogao i ranije biti na ovom nivou, ali da ga je koštalo to što je van terena bio sve samo ne profesionalac. Ipak, na vrijeme je uspio da se dozove.

"Igrao sam za svog oca koji je previše brinuo o tome da uspijem. Nekada me znao povrijediti koliko je bio fokusiran, ali onog dana kada je preminuo više nisam imao za koga da igram. Sigurno nisam igrao za sebe jer se nisam ponašao kako sam trebao i u svojoj glavi uopšte nisam bio profesionalac".

"Nisam imao poštovanja prema sebi, poslu kojeg radim, klubu i ljudima koji me plaćaju. Često sam na trening dolazio pijan nakon lude noći. Fizički sam izgledao dobro i bio sam jak i bilo mni je dovoljno samo nekoliko sati sna da mogu igrati. Nije me ništa zanimalo, samo sam htio da se zabavljam".

"Kada sam došao u Milan rekli su mi da moram promijeniti način života i zbog toga su mi našli kuću van Milana, ali svejedno sam ja izlazio po klubovima navečer".

Acerbi se osvrnuo i na 2013. godinu koja je za njega bila kao poziv za buđenje. Dijagnosticiran mu je rak i sve mu se promijenilo.

"Rak je bio nekako moja sreća i hvala Bogu na tome. Otkrio sam ga u julu 2013. godine kada sam došao u Sassuolo. Gotinu dana nakon toga kao da mi se nešto desilo. Otišao sam mirno u krevet, a probudio se kao da me neko teroriše. Bojsao sam se svoje sjene i razmišljao sam sve više o tome kako se ponašam i koliko se trebam promijeniti. Rak me nekako probudio i sada na drugačiji način posmatram sve. Nakon bolesti razmišljao sam možda i da završim karijeru ili idem igrati u Seriju B, ali sreća ljudi koji me vole bili su tu i dali mi nevjerovatnu podršku. Bez njih bi se ovo loše završilo, ali hvala Bogu ne mogu biti zadovoljniji i sretniji nakon svega", zaključio je defanzivac Lazija.