Srbija će uskoro imati 'svoj' klub u Italiji: Zbog ovog dvojca će svi navijati za njih

U modernom fudbalu, gdje se klubovi sve češće vode hladnom logikom tržišta i brojki, rijetko se pojavi priča koja u sebi ima i emociju i kontinuitet, a upravo takav scenario polako se oblikuje u Inter, gdje bi u skorijoj budućnosti mogli gledati nastavak jedne dobro poznate porodične priče koju je godinama gradio Dejan Stanković.

Nakon što je Dejan ostavio dubok trag u dresu Intera i postao sinonim jedne uspješne ere, sada se otvara mogućnost da njegovi sinovi, Aleksandar Stanković i Filip Stanković, zajedno naprave iskorak i pokušaju nastaviti ono što je njihov otac započeo, što bi cijeloj priči dalo posebnu težinu kakva se ne viđa često na ovom nivou fudbala.

Kada je riječ o Aleksandru, situacija je prilično jasna i gotovo da nema dileme oko njegovog povratka, jer je njegov razvojni put pažljivo vođen kroz posudbe koje su imale smisla, pa je nakon perioda u Luzernu napravio iskorak u Club Brugge, gdje se brzo nametnuo kao ozbiljna opcija u veznom redu i pokazao da može igrati na visokom nivou bez kompleksa.

Takve partije nisu mogle proći nezapaženo, pa su interes za njega pokazali klubovi poput Atletico Madrida, Borussije Dortmund, Newcastle Uniteda i Manchester Uniteda, ali Inter je u cijeloj priči ostavio otvorena vrata kroz pametno dogovorenu klauzulu o otkupu, koja im sada omogućava da ga vrate za unaprijed definisan iznos i tako praktično kapitalizuju vlastitu strategiju razvoja.

U prevodu, klub iz Milana je napravio potez koji je u oba scenarija donosio korist, jer su u startu inkasirali novac, a sada imaju mogućnost da vrate igrača koji je u međuvremenu dodatno podigao svoju vrijednost, što je model koji sve češće viđamo kod velikih klubova koji žele zadržati kontrolu nad talentima.

S druge strane, priča s Filipom ima drugačiju dinamiku, ali jednako zanimljiv ishod, jer je Filip Stanković nakon odlaska u Veneziju dobio prostor koji mu je bio potreban da sazrije, a sezona koju igra pokazuje da više nije samo projekat za budućnost, nego golman koji može odmah biti koristan na višem nivou.

Inter je i u njegovom slučaju odigrao pametno, jer iako ga je prodao, zadržao je 50% od naredne prodaje, što praktično znači da ga može vratiti za znatno manji iznos u odnosu na konkurenciju, pa ako Venezia zaista bude tražila između osam i deset miliona eura, klub iz Milana bi ga mogao dovesti nazad za upola manje, što ovu opciju čini i finansijski vrlo privlačnom.

U isto vrijeme, unutar kluba već postoji okvirna slika kako bi mogla izgledati golmanska hijerarhija, u kojoj bi Guglielmo Vicario imao ulogu prvog izbora, Filip bi bio njegova alternativa, dok bi Raffaele Di Gennaro bio treća opcija, uz mogućnost da Yann Sommer ostane u klubu, ali s drugačijom ulogom i manjim finansijskim uslovima.

Kada se sve to stavi na papir, jasno je da Inter ne razmišlja samo kratkoročno, nego pokušava složiti tim koji ima i identitet i kontinuitet, a upravo u toj priči braća Stanković dobijaju poseban značaj, jer ne dolaze kao stranci, već kao igrači koji su prošli sistem i koji nose prezime koje već ima svoju težinu na Giuseppe Meazzi.

Zbog toga ova priča ima i širi kontekst koji ide daleko izvan Italije, jer bi eventualni zajednički nastup Aleksandra i Filipa u prvom timu Intera neminovno privukao pažnju navijača iz Srbije, ali i cijelog regiona, koji bi u tom slučaju imali dodatni razlog da prate utakmice ovog kluba i emotivno se vežu za ono što se dešava na terenu.

U fudbalu su ovakve priče rijetke, jer se ne mogu isplanirati do kraja, ali kada se poklope talenat, pravi potezi kluba i malo sreće, onda dobijemo situaciju u kojoj jedan tim ne dobija samo igrače, nego i identitet koji se prenosi s generacije na generaciju.

Ako Inter uspije realizovati ovaj plan, neće to biti samo transfer priča, nego potencijalni početak jedne nove ere u kojoj bi prezime Stanković ponovo imalo glavnu riječ u crno-plavom dijelu Milana.