Sreća pa se zove Amar Osim

Prošla godina je završena s pet uzastopnih poraza, što je najlošija serija u klupskoj historiji. Promjena upravljačkih strukture i povratak Amara Osima donijeli su optimizam koji je trajao do kraja zimske pauze. Sve se počelo vraćati na staro početkom nastavka sezone. Do izražaja je došla sva limitiranost aktuelnog igračkog kadra Plavih. Prinove su se "uklopile" u sivilo te se nisu pokazale pojačanjima. Izuzetak je Ermin Zec koji je i za ono malo provedenog vremena na terenu pokazao dimenziju više.

"Bilo je interesantnih stvari koje nismo krunisali zbog manjka kvaliteta, manjka samopouzdanja i kvalitete protivnika. Moramo taj dio pokušati ponoviti što češće i riješiti greške koje smo pravili. Onda se imamo čemu nadati", rekao je Osim poslije poraza od Zrinjskog, "jubilarnog" desetog ove sezone.

Međutim, čemu se imaju nadati armija navijača Željezničara sedam kola prije kraja kada je nakon brojnih rezultata izlazak ovakve ekipe na euroscenu može značiti samo jedno: nova blamaža. Sedam osvojenih bodova u nekim ranijim situacijama kakve se više nikad ne trebaju ponoviti u Zvorničkoj 27 značilo bi i otkaz. Ipak, klub nije klub ako nakon nekoliko utakmica tjera trenera ma kako se zvao. Zato je sreća što se trenutni trener zove Amar Osim, čovjek koji je sa pet šampionskih titula ima dovoljno kredita da ovu takmičarsku godinu odradi do kraja. U protivnom bi još nakon debakla u derbiju morao pakovati kofere.

Osim je i u prethodna dva mandata vadio Plavu lokomotivu iz blata, uzimajući u obzir osvojene trofeje evidentno je da čovjek zna svoj posao. Mogu na "najužareniju" klupu Premijer lige sjesti Pep Guardiola, Massimilliano Allegri, Juergen Klopp, Zinedine Zidane, međutim da li bi oni šta uspjeli promijeniti s ovim igračkim kadrom?

Ogorčenost su pokazali i Manijaci dvjema parolama na stadionu Pod Bijelim brijegom. "Veće pi*ke nisu nosile plavi dres" glasi ona koja je namijenjena igračima te ona s pitanjem za Osima: "Hoćemo li pobijediti nekog' ozbiljnog, makar čajnoslu?" Jasni znakovi da je i njihov fitilj pri kraju, a znak kada ti navijači okrenu leđa nikada ne može biti dobar, barem ne na balkanskom području. Šest godina bez šampionske titule i -23 za liderom, barem za sada, je ponižavajuće za klub renomea Željezničara.

Svakako da dio krivice za loše rezultate snosi i trener te logika nalaže da se preispitaju i njegove odluke, međutim kako osuđivati Osima kada protiv Zrinjskog nije u igru mogao uvesti igrača zbog različitih brojeva na dresu i u zapisniku? Dojam je da Plavi u utakmici sa Plemićima ne bi dali gol do objave ovog članka. Imati igrača više pola sata i ne stvoriti niti jednu ozbiljnu priliku najbolje govori o njihovom kvalitetu. Istini na volju, znaju igrači Željezničara igrati lijepo i stvarati prilike, međutim to samo traje na momente. Upravo u tome i jeste razlika između mediokritet i vrhunskih ekipa.

Svaka posljedica ima i svoj uzrok. Posljedica u ovom slučaju je katastrofalna sezona i postavljenih nekoliko negativnih rekorda, a uzrok loša selekcija igrača jer ni za Osima, a ni za Milomira Odovića se ne može reći da su trenerske neznalice. Slobodan Krčmarević je ipak nešto drugo.

Pokušao je Osim zimus zakrpiti rupe, riješio se pojedinih igrača, angažovao nekoliko povratnika i novih igrača, ali to nije to. Nije ovaj 51-godišnji Sarajlija "čarobnjak iz Doline ćupova" pa da nekom magijom preko noći ekipi vrati pobjednički mentalitet. Ima nešto i do neznanja kod igrača. Završnica 2018. i početak 2019. godine su pokazali da mnogi od njih, "football" kako bi rekao ovaj karizmatični stručnjak, trebaju "igrati" negdje drugo.