Legendarni golman prošao kroz pakao: "Vezali su me za krevet, ali bar sam pokazao da nisam pi*kica"

Stefano Tacconi (67) rođen je u Perugiji 13. maja 1957. godine. Branio je za niz klubova u Italiji, ali vrhunac karijere je bio period koji je proveo u Torinu braneći za Juventus od 1983. do 1992. godine.

Unatoč svojim nastupima i uspjehu s Juventusom, Tacconi nije uspio pronaći puno prostora u talijanskoj reprezentaciji pod vodstvom Azeglia Vicinija, zbog prisutnosti nekoliko drugih izvrsnih golmana, kao što je Giovanni Galli u početku, i Walter Zenga – njegov pretpostavljeni rival u karijeri. Kasnije će doći i Gianluca Pagliuca. Stoga je Tacconi često bio druga ili treća opcija u reprezentaciji Azzurra.

Nakon prestanka profesionalnog fudbala, Tacconi je imao nekoliko razočaravajućih iskustava u politici. Godine 1999. bio je na listama Alleanza Nazionale za evropske parlamentarne izbore, ali nije uspio izboriti mjesto.

Tako kaže legendarni čuvar mreže Stare dame

"Koronavirus je samo gripa, želio bih da se igra i to pred navijačima"

13.05.20. 16:24

Godine 2005., kontroverzno, pokušao se kandidovati za predsjednika Lombardije kao kandidat Novog talijanskog socijalnog pokreta, ekstremne desničarske stranke, ali nije mogao skupiti dovoljno glasova da potvrdi svoju kandidaturu.

Zatim se 2006. ponovo kandidovao za mjesto gradskog vijećnika u Milanu unutar Alleanza, ali dobio je samo 57 glasova i doživio je još jedan neupsjeh. S 51 godinom, 2008., ponovo je stao na gol i to na poiziv amateerskog kluba Arquate.

Tri godine kasnije vjenčao se sa dugogodišnjom djevojkom Laurom Speranza s kojom ima četvero djece. U aprilu 2022. godine je doživio krvarenje u mozgu, pa je završio u bolnici, ali je pušten nakon rehabilitacije nakon više od godinu dana.

Upravo taj period smatra najtežimu životu. Kaže da je sada na 70-75 posto i da je vrlo zadovoljan procesom rehabilitacije nakon operacije mozga kojom je bio podvrgnut.

"Činili su čuda, ponovo su me učinili novim, šteta je samo što su u toj bolnici svi bili navijači Intera, malo smo se posvađali s doktorom, ali njegov doprinos je bio providonosni", rekao je Tacconi, koji ističe da nije bio nimalo lak pacijent.

"Pobjegao sam s kolicima, jednom su me našli na četvrtom spratu i nije im bilo jasno kako sam tamo dospio. Ponekad su me vezali za krevet jer sam tri puta padao pokušavajući ustati. Moja žena i moj sin Andrea imali su puno strpljenja...".

"Sve je bilo teško, mozak mi se vratio mnogo godina unatrag, sjećao sam se stvari od prije 30 godina, a ne od jutros. Teško sam govorio i kretao se, ali rehabilitacijom sam se oporavio.

U Alessandriji, kod Don Gnocchija u Milanu pa u San Giovanni Rotondo je činio čuda, ali bilo je dugo i bio sam nestrpljiv. I dalje je potrebno vrijeme, ali sada više nisam pičkica kakva sam bio, jači sam u kontroli stvari, u poštovanju pravila u jelu i piću, također sam prestao da pušim. Ne bojim se nakon što pogledam smrt u lice", zaključio je na kraju legendarni golman.

"Želim dati poruku nade, nakon onoga što mi se dogodilo, želim poručiti onima koji se suočavaju sa zdravstvenim problemima da mogu početi ispočetka. Ja sam primjer za to. Uvijek je isti Tacconi koji spašava sve, ali ova bolest je bio najgori protivnik s kojim sam se ikad susreo. Bio je to meč s produžecima i jedanaestercima, ali za života želim treće poluvrijeme, jer još uvijek imam snove .Otvaranje restorana sa sinom: u Albi već imamo podrum, ali kuhanje je oduvijek bila moja strast", rekao je na kraju.

Tacconi je osvojio Ligu prvaka sa Starom damom 1985. godine. Scudetto je osvajao 1984. i 1986. godine. I dalje je jedini golman Juvea koji je osvojio apsolutni sve moguće klupske trofeje.

Bio je član italijanske reprezentacije koja je 1990. godine igrala na Svjetskom prvenstvu i tada su osvojili treće mjesto. Igrao je i na Evropskom prvenstvu dvije godine ranije.