Tottenham - žrtva svoga ritma · Komentar

U Londonu su kidisali od prve minute, Stara dama bila je u klinču, ali poput istinskih bokserkih velikana, trznuli su se i u blickrigu nokautirali domaćina na Wembleyu čime su nakon 2:2 iz prvog meča pobijedili 2:1 i izborili četvrtfinale Lige prvaka.

Jedan od rijetkih bh. stručnjaka koji znaju šta pričaju i od kojih se nešto o fudbalu može naučiti, Nedim Jusufbegović za posjetioce portala SportSport.ba osvrnuo se na ovaj meč. Pokušao je laicima taktički približiti ono šta se dešavalo sinoć.

"Ne bih pričao o tome kako bi trebalo postaviti igru Juventusa ili Tottenhama nakon prvog meča i 2:2, jer je to sve u domenu hipotetskog", kazao je Jusufbegović i ispričao kako je on vidio utakmicu.

"Juventus je definitivno krenuo defanzivno, željeli su zatvoriti prilaze golu, što potvrđuje formacija i sa Chiellinijem i Benetiom i Barzaglijem, i to u formaciji sa četvoricom pozadi. Oni su ekipa koja ima mogućnost mijenjanja taktičkih formacija. Allegri je zatvorio sredinu i pokušavalo se brzim odigravanjem osigurati širok prostor."

Tottenhamov presing

"S druge strane Tottenham je od početka krenuo agresivno, nametnuli su se pritiskom i zadali visok ritam, izašli su vrlo visoko sa visokim pressingom. Linije su držali vrlo blizu, tako da ovi nisu imali ni trunku prostora. Blizu čovjeku, blizu lopti, dobivali su duele...

Djelovalo je to sve vrlo ozbiljno. Odbrambeni igrači Juventusa morali su da organiziraju napade, a oni generalno teško da nešto mogu smisliti pametno, kamoli kada ih se pritisne u startu. Tottenham je takav pristup mogao nametnuti zbog Premier lige gdje se igra s puno intenziteta i ritma, dok u Italiji Juventus nema priliku često igrati na taj način.

Ključni momenat

"Sve što smo mogli utvrditi za Tottenham, trajalo je do 60. minute. Zašto? Možda su pomislili da Juventus stvarno ne može ništa, ali mislim da je prije jer su postali žrtve svoga ritma. Poslije 60. minute su zaspali, smorilo ih je. Allegri tada povlači potez koji ovako na prvu djeluje nelogičan, ali je on uvođenjem Lichsteinera i Kwadwa Asamoaha osvježio bokove. Ova dvojica su unijela novu energiju, posebno jer je lijevo Alex Sandro izgubio skoro svaki duel ili je bio neprecizan u dodavanju. Zamjene su zapravo rasteretile Pjanića i Khediru koji su dobili poticaj sa strana i čim je Tottenham zastao, ovi su to iskoristili. Na kraju krajeva zabili su gol za 1:1 preko Lichsteinerove strane.

Najbitnija razlika

"Najbitnija razlika između Juventusa i Tottenhama je što ovi ZNAJU DA POBJEĐUJU. Čim je tim iz Londona primio gol, ušla je voda u uši. Stala je pas igra, nisu radili pritisak... A kako je Juventus djelovao? I u trenucima kada nisu mogli do daha djelovali su kao da znaju da će proći. Ta samouvjerenost i strpljivost odvaja velike i male. Znali su da će doći njihovih pet minuta. Tottenham je u dva meča bio bolji, bez daljnjeg, ali kako kod nas kažu 'ne moraš ti mene naučiti kako da igram, nauči me kako da pobjeđujem'. Najteže je izgraditi taj mentalitet.

Uloga Miralema Pjanića

Miralem Pjanić ne djeluje na terenu da je igrač lepršavog karaktera, tehnički besprijekoran jer u velikim klubovima poput Juventusa ili Manchester Uniteda svaki igrač zna šta treba da radi. On ima obaveze koje su golim okom neprimjetne i radi za ekipu. Kada igra za reprezentaciju možda djeluje da ne daje sve od sebe, ali opet ne razumijem kako neko može dovesti njegov kvalitet u pitanje. Igrati ovdje i tamo je različito. A u velikim klubovima individualni kvalitet mora biti podređen timu. Vidjeli ste šta je bilo s Bonuccijem i Alvesom, čim su se izdigli iznad tima bilo im je dopušteno da idu.