"Ugovor sam platio 5.000 KM, živjeli smo u stanu bez struje"

Sve nelogičnosti i marifetluke najvažnije sporedne stvari na svijetu u BiH osjetio je i Fikret Karavdić (25), koji je odlučio za SportSport.ba javno progovoriti o tome i, kako kaže, pomoći drugima da na vrijeme reaguju kada se suoče s takvim problemima.

Sve se dešavalo u zimu 2014. godine. Karavdić je došao u Zvijezdu, a ljudi koji su tada vodili premijerligaša iz Gradačca rekli su mu da može da igra samo ako uplati 10.000 KM. Jednostavno, ugovor i mjesto u timu su se morali platiti, za kvalitet niko nije mario. Odlučan da ipak dobije šansu i pokaže da može, pristao je naknadno platiti, ali duplo manji iznos.

Zadržao se jedno vrijeme u Gradačcu i otišao, a sa sobom ponio negativno iskustvo koje će da pamti, bez obzira što je, kako nam je rekao, igrao u jednom lijepom gradu i u klubu koji je imao sjajne navijače. Sve ostalo unutar stadiona Banja Ilidža bilo je podlo i nelogično.

"U konsultaciji sa nekim prijateljima i ljudima koji poznaju situaciju u bh. nogometu odlučio sam da i ja kažem nešto na tu temu. Mislim da je deset godina igranja u BiH više nego dovoljno da se skupi potrebno iskustvo i da se može nešto više reći. Svoju karijeru sam počeo u Krivaji iz Zavidovića. Nakon toga sam igrao u svim ligama BiH, počevši od kantonalne do Premijer lige. Ovom prilikom bih se osvrnuo samo na jedan klub, NK Zvijezda Gradačac, onaj u kojem sam bio najsretniji i najtužniji. Sretan sam bio zbog toga što sam tu dobio svoje prve utakmice u Premijer ligi i na taj način ostvario svoje dječačke snove, sretan zbog ljudi koje sam upoznao u tom gradu, sretan zbog navijača koji su uvijek bili uz nas igrače i koji su jedini iskreni i pravi prijatelji kluba. Ništa ne traže za uzvrat, osim da dajete sve od sebe na terenu. Ovom prilikom bih ipak govorio o drugoj strani medalje. O načinu na koji sam došao u Zvijezdu i šta sam preživio u istom. Mogao bih napisati knjigu šta se sve dešavalo, ali pokušat ću da budem što kraći te ovim putem pošaljem porukum svim mladim fudbalerima u našoj zemlji", priča Karavdić te nastavlja.

"U Zvijezdu sam došao u zimskom prelaznom roku 2014. godine. Proveo sam nekoliko dana na probi, sam sam finansirao svoj boravak na probi, naravno uz pomoć roditelja. Davao sam svoj maksimum svaki trening, želio sam osati tu i igrati Premijer ligu. Sve je išlo dobro, dobijao sam pohvale, sve je vodilo ka tome da je sve završeno i da sam ja 'prošao'. Međutim, sve se počelo odugovlačiti. Pitao sam u čemu je problem ako su već zadovoljni, jer ponavljam svaki dan proveden na probi sam plaćao sam, a ne potičem iz bogate porodice, nego jedne radne kojoj nije bilo lako finansirati to sve. Menadžera nikad nisam imao. Odlučio sam da vidim u čemu je problem, raspitao se oko cijele situacije i dobio informaciju da trebam da platim 10.000 KM ako želim ostati. Kada sam to čuo spakovao sam stvari i nazvao oca koji je došao po mene. Kada je došao, sjeo sam u auto i ispričao sam mu sve, te prvi put vidio tog čovjeka kako plače. To me najviše zabolilo, jer mi nismo mogli taj novac da platimo. Nakon što sam došao kući stigao je poziv da mogu da platim i 5.000 KM. Rekao sam to ocu, ispričali smo se i nekako uspjeli pronaći taj novac, jer ga nismo imali. Tačan datum je bio 02.02. 2014. godine. Platio sam odlazak u Zvijezdu, potpisao ugovor na godinu dana. Ne sramim se što sam to učinio jer je to nažalost surova realnost našeg mentaliteta, bez novca se ne može niša. Mislim da sam i bez toga zaslužio ostati. U Gradačcu sam proveo dvije godine, to je prelijep grad prepun dobrih ljudi. Ovom prilikom ne želim reći ništa loše o klubu, jer klub je iznad svih, želim samo da na ovaj način kažem o ljudima koji su vodili klub, a vidite na koji način su to radili".

Razočarani Karavdić ističe i užasne uslove u kojima su živjeli tada članovi premijerligaša iz Gradačca.

"Proveo sam tamo dvije godine, živjeli smo u stanu u kojem nismo imali uslove za život, a bilo je još nekoliko nogometaša. Ja nisam mogao da plaćam drugi stan od plate koju sam dobijao jer je bila mizerna za taj rang takmičenja. Mjesec dana smo živjeli bez struje, hvala Bogu imali smo dobre komšije koje su nam uvijek pomagali, pa su nam tada i dali struju da imamo svjetlo. Ovom prilikom želim da pohvalim sve trenere koji su mi davali šansu, ali i koji nisu jer ni njihov posao nije lagan. I oni puno toga rade po naređenju ljudi 'odozgo'", dodao je Karavdić na kraju razgovora.

U svojoj karijeri Karavdić je nosio i dres Krivaje, Famosa, Budućnosti, rumunske Bucovine Radauti, bugojanske Iskre...