Vaha rezervisao mjesto u staračkom domu, ali bez fudbala ne može: "Bit će mi čast da pomognem"

Na tužan se način završila velika karijera Vahida Halilhodžića. Navijači Nantesa su prekinuli njegov posljednji meč karijere, a sve zbog bijesa nakon ispadanja iz Ligue 1.

Sa 74 godine Vaha konačno odlazi u penziju. Iza njega je velika i manje-više uspješna trenerska karijera, a iako kaže da je rezervisao mjesto u staračkom domu, spreman je da savjetima pomogne svom bivšem klubu. Bez fudbala ne može.

"Predsjednik Waldemar Kita mi je zahvalio na svemu. Sad je do njega i njegovog sina Francka da nađu prava rješenja i da okrenu situaciju u klubu, kako bi Nantes postao onakav kakav želim i kojeg volimo", poručio je Halilhodžić.

Od fudbala ne može pobjeći, pa je ponudio svoje usluge Kanarincima, ali ne trenerske.

"Pred njima je veoma težak zadatak. Ako žele da im pomognem, da ih savjetujem, bit će mi zadovoljstvo", poručio je bh. stručnjak.

Porodica Kita je već gotovo 20 godina u Nantesu. Međutim, navijači nisu nimalo zadovoljni njihovim radom i traže da prodaju klub. To će se međutim veoma teško desiti, a Nantesu slijedi žestoka kazna zbog prekida utakmice i vjerovatno oduzimanje bodova.

Halilhodžić ide u penziju. Iza njega je duga 33 godine duga trenerska karijera u kojoj je pored Nantesa vodio Beauvais, Raju Casablanca, Lille, Rennes, PS, Trabzonspor, Al-Ittihad, Dinamo Zagreb, te selekcije Obale Slonovače, Alžira, Japana i Maroka.

U Nantesu ga i danas doživljavaju kao jednu od najvažnijih fudbalskih ličnosti klubaa. U poznim godinama uspio je da unese disciplinu i identitet u momčad koja je lutala. Upravo zato dio navijača i dalje pravi jasnu razliku između Halilhodžića i aktuelnog vlasnika kluba kojeg nikako ne podnose.

Bh. stručnjak je čitave karijere slovio za čovjeka koji ne pravi kompromise kada je u pitanju profesionalizam. Igrači ga ponekad nisu voljeli zbog ogromnih zahtjeva, ali su često isticali kako su uz njega postajali bolji, i na terenu i izvan njega. Slična je situacija bila i u Nantesu, gdje je insistirao na radu, disciplini i jasnim pravilima ponašanja.

Penzionerske dane planira provoditi mirnije nego ranije, ali bez potpunog prekida s fudbalom. Halilhodžić je već najavio da želi više vremena posvetiti porodici i privatnom životu, no ostavlja otvorena vrata za savjetničke angažmane, predavanja i mentorski rad s mlađim trenerima. U tome vidi način da prenese ogromno iskustvo koje je stekao na tri kontinenta.

Za razliku od mnogih trenera njegove generacije koji su se nakon penzije potpuno povukli iz javnosti, Halilhodžić očito želi ostati blizu terena, makar iz sjene. Njegova ideja nije da se miješa u svakodnevni rad trenera, već da kroz iskustvo, analizu i savjete pomogne da klub izbjegne iste greške koje su ga skupo koštale u prošlosti. U tome posebno računa na činjenicu da dobro poznaje mentalitet navijača, ali i zahtjevnu atmosferu u gradu koji živi za Nantes.

Koliko će Nantes zaista iskoristiti tu "besplatnu fudbalsku školu" koju im nudi Vaha, ostaje da se vidi u mjesecima koji dolaze. Jasno je samo da je Halilhodžić, čak i nakon penzionerske najave i šale o staračkom domu, i dalje spreman da se uhvati u koštac s izazovima.

Njegov potez još jednom pokazuje zašto ga mnogi smatraju ne samo velikim trenerom, nego i čovjekom koji fudbal doživljava kao životnu misiju, a ne samo kao posao.

Bez obzira na to hoće li Nantes prihvatiti njegovu ponudu, njegovo ime ostat će duboko uklesano u historiju ovog kluba. Navijači se možda ne slažu s odlukama predsjednika i njegovog sina, ali malo je onih koji osporavaju Vahin doprinos žuto-zelenima.

Priča o Vahidu Halilhodžiću tako dobija novu, mirniju, ali i dalje vrlo emotivnu fudbalsku epizodu.