Ne znam kako da opišem svoj osjećaj! Ne vjerujem da se desava ono o cemu smo do nedavno mogli samo sanjati! Htjeli nas ugasiti, htjeli nas uništiti , borili se da preživimo a sad se borimo za najveća priznanja u ovoj državi. Ljudi, da znate koliko je moje srce, da znate kako mi suze idu, iste suze koje sam pustio kad smo bili na dnu a sad su u drugu svrhu- onu najljepšu. Hvala Bogu, našoj upravi, našim igračima a i našim dušmanima koji su mislili da je nase vrijeme proslo, a ono tek agresivno dolazi. MOSTAR U SRCU VELEZ DO GROBA !