Vrbas voda nosila jablana: Krupa za primjer "gigantima" · Komentar

Sjećamo li se Steve Nikolića? Sjećamo, došao kao ekstra pojačanje da zabija golove za Željezničar jer ih se nazabijao nema gdje nije...

To su ovi u zadnjih desatak godina koji su među centarforima kotirali dobro. Napadači su bili jer ni beka ni krilo a kamoli stopera igrati nisu mogli ili ne mogu. Sada da iz američke ambasade što na terminu nogomet igraju zovnemo i regrutujemo u fudbalere, za osam-devet treninga isto bi kvalitetni bili kao naše otrcane "zvijezde" što godinama igraju po BiH.

(Bio je Omar jedan, znao sve s loptom na malom terenu, robusan, inteligentan i nikad na veliki teren izašao nije, no svejedno ga je Amar Osim zvao da dođe da bude konkurencija Mirzi Mešiću. Omar ipak nije želio da rizikuje dobar već postojeći posao).

Elvir Koljić, centarfor, nije ta tipa. Samo na Grbavici ko je gledao tekmu (Željo i Krupa su igrali) vidio je napadača koji liči na pravog igrača, kao iz neke druge fudbalske dimenzije. Na Grbavici takvim se pokazao još Leotarov Purke Stojanović. A to je bilo prije 15 godina kada su ova država i liga ličili na nešto.

Gdje je igrao Stojanović, a gdje Koljić?

Prvi u ekipi koja se uz silan uložen novac promovirala u najbolju ekipu svih dosadašnjih vremena u Premijer ligi, drugi u najpitoresknijoj ali još značajnije u vjerovatno najsvrsishodnijoj ekipi koja u BiH postoji. Krupi! Tada je Stojanović bio već u poodmaklim fudbalskim godinama, Koljiću su tek 23.

Krupu na Vrbasu vode braća Ilić. O sebi pri sebi dva fudbalska sladokusca koja su shvatila da u BiH ne postoje džajići i šekularci koji bi njih spriječili da se bave onim što vole, a očito i onim što znaju. Nije ih bilo stid što nisu dokazana fudbalska imena kada su krenuli u projekat.

Braća Ilić više pristaju nekoj boljoj BiH. Da žive u Njemačkoj ne bi se susretali sa blokadama sistema, kamenjima spoticaja, ali ovdje gdje je sve upereno prema normalnosti i sistemskoj uređenosti oni izdržavaju nadljudski, a ustvari ležerno, fino.

Borac gigant, o Želji, Sarajevu, Čeliku da ne govorimo (kad je to iz Čelika otišao igdje igrač za više od 100 hiljada KM), ali badava im tradicija i veličina i što su iz gradova ako za sposobnog čovjeka tu mjesta nema. Borac namjerno spomkenusmo prvog.

Krupa je priča. Krupa i braća Ilić značajni su ovdje jer pomjeraju granice, ruše okove, mijenjaju paradigmu. Prodali su najboljeg igrača lige za 450.000 eura u trenutku kad niko ne može prodat ikoga ikome.

Prije je bilo: Mora iz bezveznog kluba neko doći u Želju ili Sarajevo da bi imao odskočnu dasku. Kada je Krupa u pitanju to više nije tako.

Kad radiš normalno i pošteno i kad ti nije prvenstveni cilj biti prvak po svaku cijenu tada se međutim otvaraju druge mogućnosti. Praviš, praviš pa napraviš - Vukotića recimo. Pa onda budeš normalan pa se stvori - Koljić. I to ljudi vani počinju prepoznavati.

Krupu i Iliće mnogi ne doživljavaju ozbiljno, a oni znaju svoje. Uvijek će biti tu negdje. Neopterećeni su, ne ponašaju se kabadahijski, ali kad za godinu dvije iznjedre nekog novog Koljića neće biti tog Zrinjskog, Želje ili Sarajeva da im ga preotme. Sami sebi su dovoljni.

Ilići možda nisu Mamići, ali svaka njima čast. Do prije nekoliko godina na Krupu se gledalo s podsmijehom, danas to uopće više nije mali klub već kolektiv za primjer našim "gigantima" koji ne mogu dva evropska pretkola proći.