"Za ljubav i rat potrebno je dvoje; Što više kopamo, to više tonemo" · Intervju

Nema mnogo igrača njegovog kova danas, a kada se tu i tamo nađe slična tipa ona vrijedi stotinjak miliona. Marija su naprosto obožavali njegovi treneri, u Parmi, Chelseaju, gdje god. Neizmjerno poštovanje prema njemu gaji i Jose Mourinho. Bio je igrač bez kojeg njegove ekipe nisu mogle, makar bile sastavljene od sve samih zvijezda.

Parma u kojoj je on igrao bila strah i trepet, Bucci, Apoloni, Benarrivo... pa onda Cannavaro, Sensini, Dino Baggio, Zola, Crespo, Nesta, Thuram, Brolin...

Ali kaže ne bi volio da pričamo sada o njemu.

"Naše je prošlo, aktuelni su sada ovi igrači, koji zaslužuju svako poštovanje. O ovima momcima treba sada govoriti i bezveze ih uopće porediti sa nama. Osim što je metod da mediji ispune svoj sadržaj, može to poređenje biti i jedan vid balasta koji oni moraju nositi... Ovo je genaracija koja ima svoje vrhunske karakteristike i ovo nije 1998. nego 2018."

Jeste li uživali sinoć?

"Ma, ne znam šta bih ti rekao. Strašna je ta mješavina emocija. Uživao sam, ali sam u jednom momentu razmišljao da ću dobiti i srčani i moždani u isti trenutak."

Znači nije bilo lako. Šta je teže ustvari, igrati utakmice na SP-u ili ih gledati?

"Imao sam sreću zaista da sam kroz Svjetsko prvenstvo prošao u dvije uloge, onda kao igrač i sada kao gledatelj, navijač. Znaš kako je, kada si igrač fokusiran si na igru, svu svoju energiju usmjeravaš da budeš što bolji na terenu, a kad si na terenu i kad si u sve uključen onda je moguće otpustiti svu tu akumuliranu energiju. A sinoć, gdje ću ja tu energiju otpustiti, to je toliko mnogo emocija, sve mi se stislo na pola stomaka, isto neki kotao. A kako je to igrati i kontinuirano ići sve dalje i dalje? Teško je to riječima objasniti. To ili prođeš u životu ili ne prođeš."

Bilo je baš predramatično, no utakmica je bila polunegledljiva. Hrvatska mnogo lošija nego u prethodne tri utakmice...

"Utakmica osmine finala je možda najteža na Prvenstvu, ljude je trebalo pripremiti da će biti 'ružna'. Kako ja to vidim? Grupna faza Mundijala je jedno takmičenje, jedan turnir. Od nokaut faze kreće drugi, potpuno različit turnir. To veze nema s grupnom fazom. I ne postoji nova prilika da ispraviš grešku. Sinoć se nije umiralo u ljepoti igre, ali je nogomet pokazao ljepotu neizvjesnosti. Ne mora uvijek pobijediti onaj od kojeg se očekuje ili za kojeg se smatra daje bolji."

Koliko je Vama bio pritisak igrati tu utakmicu protiv Rumunije tada? Kolika je to tegoba zapravo?

"To je praktično neizdrživo, pritisak je izuzetan, a zbog grča i te neke blokade koja te obuzme koliko god da si dobar igrač, ne možeš pružiti najbolji dio svog repertoara. Zbog toga su ovakve utakmice često tvrde, i kakvu god ekipu da imaš treneri se više odlučuju na defanzivniji pristup. Kažem, kada napraviš grešku nemaš više prostora da je ispravljaš. U grupi je to lakše, no onda dođe meč koji te može svrstati u historiju, ili promijeniti karijeru, ili odrediti tok jedne generacije, smjer budućnosti. Strahovito veliki je ulog..."

Stoga je valjda razumljivo da prolaze bolje oni koji ne žele da igraju? Srećom po Hrvatsku koja je dvjesto puta talentovanija od Danske, penali su odlučili u korist Vatrenih. Šta reći za Španiju?

"A, to ti je kao u životu. Za ljubav i rat potrebno je dvoje. Ako neće neko da igra, onda i od tebe koji bi htio napravi da izgledaš bezveze. I to je činjenica, kako vrijeme prolazi na ovim velikim takmičenjima tako je lakše ekipama koje gaje taj stil bez rizika. Svaka greška se skupo plaća. Posebno u reprezentativnom nogometu i posebno u nokaut fazama velikih takmičenja prirodno je da gledamo ružan fudbal. Šta ćeš, jedna utakmica odlučuje... A onda u reprezentacijama nemaš kao u klubovima šablone, nisu toliko igrači jedni s drugima da se mnogo poznaju, da tu postoji automatizam."

Ima li neko da Vas je posebno oduševio. Ko bi, osim Hrvatske, sada mogao do kraja?

"Ma, joj, toliko je sve postalo neizvjesno, toliko su se nazovi mali primakli nazovi velikima, da je apsolutno nemoguće bilo šta normalno predvidjeti. Ja sam vidio Hrvatsku među osam najboljih uoči početka Mundijala, ali sam također bio ubijeđen da će Njemačka igrati minimalno polufinale. Za mene je to bilo bez dileme. I evo sad nema Njemačke, nema Španjolske, Italije i Holandije nije bilo uopće i o čemu mi onda razgovaramo? Što smo stručniji i što više analiziramo to više ne znamo. Čini mi se što više kopamo da više tonemo."

Ali definitivno je da se mijenja paradigma. Što ružnije, to bolje?

"Mijenjaju se paradigme konstantno, posebno na reprezentativnom polju, ali, ponavljam, to je prirodno, logično. 99 posto trenera vodi se logikom "samo da ga je ne primiti". Današnji fudbal ubija kreativnost, nažalost. Sve je manje maštovitosti, razigranosti. Lakše je dobro stajati i igrati na kontru."