Živjeti naopako: Priča o Zeinab, djevojci koja se pretvara u muškarca samo da gleda svoj klub

Priču o Zeinab donosi ugledni Guardian. Ona čak 15 sati putuje vozo iz Ahvaza do Teherana kako bi gledala Persepolis, njen omiljeni nogometni klub. Od islamske revolucije 1979. godine, ženama je zabranjeno prisustvovati nogometnim utakmicama na stadionu. Unatoč zabrani, navijačice nikada nisu odustale i pokušale su na različite načine ući na stadione, uključujući i maskiranje u muškarce.

Iako se izlažu opasnosti da budu uhapšene, njihova strast prema nogometu, kao i njihova odlučnost da se bore za svoja prava pomjeraju granice.

Kada je 2018. godine dolazio predsjednik FIFA-e Gianni Infantino u Iran uhapšeno je 35 žena zbog pokušaja ulaska na stadion za utakmicu između Persepolisa i Esteghlala. Kasnije je pojačan pritisak na iranske dužnosnike da ukinu zabranu na stadionu.

Forough Alaei, fotografkinja koja je obradila Zeinabovu priču, rekla je:

"Sjećam se da sam prvi put fotografirala ovaj projekt kada je iranska nogometna reprezentacija kvalificirala se za Svjetsko prvenstvo po peti put. Te su se noći mnoge iranske navijače okupile na ulici kako bi proslavile. Za razliku od vanjskog stajališta iranskog društva - da su žene pasivne i ne sudjeluju u socijalnim pitanjima - na ulici je bilo mnogo majki i kćeri. Plesali su i slavili cijelu noć. Mnogo sam čula o ženskim nogometnim navijačima koji vole ići na stadione i gledati utakmice uživo. Ali ta mi je noć zvonila. Nakon što sam vidjela sve te žene na ulici, shvatila sam da je to pitanje za mnoge žene i nije ograničeno samo na nekoliko nogometnih čudaka", kazala je za Guardian.

Alaei je rekla kako je zabrana veliki problem za mnoge iranske žene, što je preraslo u akciju na međunarodnim stadionima tokom Svjetskog prvenstva 2018. godine.
drugim muškarcima.

Mali pomak je bila još jedna odluka iranske vlade...

"Posljednja mi je bila toliko impresivna. Tada je vlada dopustila porodicama da odu na stadion Azadi u Teheranu kako bi gledali Iran na velikom platnu. Tamo sam intervjuirala mnoge žene. Bili su iz različitih društvenih slojeva, a neki su došli iz drugih gradova".

Iranska vlada je do ove faze počela pokazivati da je spremna na kompromis oko 40-godišnje zabrane i počela je dopuštati ženama ulazak na nekoliko utakmica na stadionu Azidi.

“Kroz ovaj projekt upoznala sam se s hrabrim ženama koje se prerušavaju u muškarce kako bi ne samo ušle na stadion, već i dale glas svojim pravima. Bore se protiv nejednakosti i riskiraju hapšenja i zatvor. Upoznala sam jednu od djevojaka, zvanu Zeinab, koja je sada moja bliska prijateljica. Kad sam je upoznala, njezina uvjerenja i strast prema nogometu i ženskim pravima, bila sam impresionirana", ispričala je fotografkinja.

I sama je bila dio poduhvata u kojem su se djevojke preprušavale u muškarce kako bi ušle na stadion.

"Odlučila sam ući na stadion sa Zeinabom kako bih dovršila svoj projekat. Nisam čak ni razmišljala o tome da preuzmem takav rizik prije, ali nakon što sam vidjela njihove napore, osjećala sam da moram promicati njihove glasove. Dakle, obje smo se prerušile u muškarce i ušle na stadion".

“Sjećam se kad smo prošli kroz vrata i ušli na stadion, nisam mogla zaustaviti suze oko 10 minuta. Bilo je tako ponižavajuće kad si morala promijeniti lice; čak smo morali i zamotati svoje grudi da izgledaju ravno kao dječaci. Čak i Zeinab, kad smo skinuli zavoje, nije mogla prestati plakati. Isprva smo izgledali čudno muškarcima oko nas, a jedan od njih upravo me je šutnuo. Ali nakon što su primijetili da nismo muškarci, pokazali su veliku podršku. Onda bismo mogli uživati u utakmici", ispričala je.

Da li se sada stvari u Iranu mijenaju?

"Kao fotografkinja koja pokušava da pokaže diskriminaciju, osjećam da se promjena stalno događa, ali jako sporo".