Zlatko Dedić: Slovenija mi je dala sve, ali kako da zaboravim BiH? · Intervju

Stoga nam je uvijek zanimljivo razgovarati s nekim čije prezime završava na "ić", pa je Zlatko Dedić bio sagovornik za poželjeti. Čovjek rođen u Bihaću, a odrastao u Sloveniji, gdje je naučio osnovne životne vrijednosti, izgradio svoje fudbalsko ime, definitivno je imao sreću da je u prve svjećice s rođendanske torte puhao nekoliko stotina kilometara zapadnije.

Jer, da nije, ko zna da li bi danas imao priliku da priča o nekim sretnim i lijepim momentima iz svoje prošlosti, ali kao i svakom 'pravog' Bosancu, teško mu je poreći da povrh svega postoji makar mrvica onog "našeg". O odrastanju u Sloveniji, emocijama prema BiH i drugim temama Dedić je odlučio da govori za SportSport.ba.

Već pola godine ste u Austriji. Ide Vas veoma dobro, prvi ste strijelac Wacker Innsbrucka. 

"Jako lijepo mi je u Austriji, ali je velika razlika u odnosu na Njemačku, gdje sam prethodno igrao. Ovdje, recimo, nema toliko publike kao u Njemačkoj, no moj klub Wacker Innsbruck je najbolji u ligi po mnogim stvarima. Trenutno smo u vrhu tabele i vodimo veliku borbu za ulazak u elitni rang, što neće biti nimalo lagano, jer tu je također i odlični Ried. Po meni, bilo bi najbolje kada bismo se i mi i oni mogli plasirati u Bundesligu, jer po kvalitetu to sigurno zaslužujemo", govori Zlatko Dedić na početku razgovora za SportSport.ba.

Ugovorom ste vezani do kraja sezone. Postoji mogućnost i da ostanete u Innsbrucku.

"Kada sam došao potpisao sam jednogodišnji ugovor, ali uz opciju da se automatski produži ukoliko izborimo plasman u viši rang. Da li će na kraju doći do toga ili ne, vidjet ćemo. Ponavljam, lijepo mi je u Innsbrucku, međutim ne zamaram se onim što će se desiti. Trenutno sam fokusiran na to da se što bolje spremim i da pomognem klubu da napravimo veliku stvar. Vjerujem da to možemo, uigrali smo se, bolji smo nego na startu sezone, tako da..."

Mogli ste se i vratiti u Sloveniju. Milan Mandarić je činio sve dođete u Olimpiju.

"Da, više nije tajna da sam razgovarao sa Mandarićem i postojala je šansa da dođem, međutim na kraju se nismo dogovorili. Bilo je još ponuda, ali, eto, odlučio sam da odem u Austriju i nisam se nimalo pokajao. Došao sam u jako organizovan klub, grad je fantastičan, iako je otežavajuće jedino to što mi porodica nije blizu. Supruga i djeca su ostali u Frankfurtu."

Napunili ste nedavno 33. godinu. Koliko još planirate igrati?

"To je teško predvidjeti. Hvala Bogu, dosad nisam imao nekih većih povreda i osjećam se dosta dobra, a uz to i živim kao pravi profesionalac. Vidjet ćemo kako će me tijelo slušati u narednim godinama. Svjestan sam u svakom slučaju da se bliži kraj. Još nisam odlučio šta bih mogao raditi kada zvanično završim karijeru, ali definitivno je da ne planiram ući u trenerske vode. To je posao koji zahtijeva puno energije i vremena, a ja jednostavno želim da kada odem u mirovinu puno vremena posvećujem porodici. Ipak, sam svih ovih godina bio udaljen."

Kada se oprostite, mnogima ćete ostati u sjećanju po golu iz 2009. godine protiv Rusije. Za Sloveniju je bio ključan na putu ka Svjetskom prvenstvu.

"Haha, lijepo se toga prisjetiti. U tom periodu Slovenija je bila na nogama. Mene su prozvali junakom, bio sam baš u centru pažnje. Bilo je zanimljivo, često sam snimao reklame, a i televizijske kuće su dolazile kod mojih roditelja. Ali, bilo-prošlo. Volio bih da u bliskoj budućnosti Slovenija ponovo napravi uspjeh."

Rođeni ste u Bihaću. Otkud u Sloveniji?

"U Bihaću sam se rodio, ali nisam tu živio, jer sam praktički kao beba došao sa roditeljima u Sloveniju. Moj otac je inače studirao u Mariboru, blizu Kopra je kasnije dobio i posao, tako da se cijela porodica preselila. Bez obzira što sam otišao veoma rano, uvijek se osjećam lijepo kada dođem u rodnu zemlju i trudim se barem jednom godišnje, ovisno od obaveza, da obiđem rodbinu."

Jeste li danas stoprocentni Slovenac ili?

"Ne. Meni je Slovenija dala mnogo u životu, tu sam odrastao, proveo djetinstvo, međutim ne zaboravljam svoje korijene. Koliko volim Sloveniju, toliko volim i Bosnu i Hercegovinu, ali isto tako vezan sam i za Italiju u kojoj sam igrao godinama, pa Njemačku... Svaka država mi je nešto dala."

Jeste li ponekad pomislili šta bi bilo da ste igrali za Bosnu i Hercegovinu?

"Jesam, iskreno, ali u tom periodu je bila teška situacija u bh. fudbalu. Kad ovako pogledam unazad, teško je reći šta bi bilo da sam igrao za Bosnu i Hercegovinu umjesto za Sloveniju, mada zadovoljan sam i ovako kako su se stvari odvile. Ja sam sa 16 godina zaigrao za mladu reprezentaciju, brzo je stigao i poziv u A selekciju, tako da je ranije bilo jasno za koga ću igrati. Je li bilo nekada kontakta sa čelnicima N/FSBiH? Nije."

Kako Vam se danas čini reprezentacija Bosne i Hercegovine?

"Iskreno, ne pratim mnogo reprezentaciju Bosne i Hercegovine, pa ni Slovenije. Najviše sam posvećen klupskim obavezama i svojoj porodici. Ali, naravno poznajem sve igrače i svjestan sam da Bosna i Hercegovina ima ogroman kvalitet. Eto, sada je imenovan i novi selektor, pa je za očekivati da će krenuti stvari u pravom smjeru."

Posljednjih godina mnogo igrača iz Bosne i Hercegovine dolazi igrati u Sloveniju.

"Za njih je to jako dobra odskočna daska, jer liga je kvalitetnija, a i uslovi su bolji. Posljednjih godina fudbal u Sloveniji je napredovao, kako organizacijski tako i infrastrukturno, a i kvalitet se podigao na viši nivo. U svakom slučaju, igračima koji dolaze iz Bosne i Hercegovine je Slovenija dobar izbor. Tu je i puno više skauta i veća je mogućnost da nekome zapadnete za oko."

Dedić je karijeru počeo u Koperu, a onda ga je život odveo u Parmu. Igrao je za nekoliko italijanskih klubova, bio je član i njemačkog Bochuma, Dynamo Dresdena i Frankfurta, dok je za reprezentaciju Slovenije odigrao 48 mečeva. Debitovao je 28. marta 2008. za reprezentaciju Slovenije, postao je popularan nakon što je postigao pobjednički gol protiv Rusije u dodatnim kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo, što je Slovencima donijelo plasman na Mundijal.