Čudesni svijet JR Smitha · Kolumna

- "Mislio sam da vodimo...."

Slika koja je u roku od par minuta obišla svijet. JR skida ofanzivni skok sa glave Kevina Duranta. Izvlači loptu vani i odlazi ko zna gdje. Kamera je uhvatila trenutak kada Lebronu koji je vjerovatno preživljavao moždani udar u tim trenucima izbezumljeni Smith izgovara sada već legendarnu rečenicu s početka teksta. Bilo je pet sekundi do kraja prve utakmice NBA finala koju je gledao čitav svijet. Hajde da je barem bila živa akcija pa i nekako. Ali Hill je fauliran, izvodio je bacanja a Smith je stajao par minuta na mjestu skakača pored reketa, brisao znoj, čak možda u jednom trenutku i pogledao semafor i opet uzalud - nije znao rezultat.

JR Smith je nakucao 14 sezona u NBA. To samo po sebi zaslužuje neko priznanje. Kako je ostao živ i pored svih nevolja u koje je upadao. Kako nije završio u zatvoru. Koliko je samo talentovan bio kada je i pored svega uspijevao da bude produktivan na terenu. Da šutira i pogađa sa 10 metara samo trzajem zgloba iz najgorih mogućih pozicija. Da zakucava na nevjerovatne načine. Da ne doda loptu nikome.

Talenat je bio vidljiv još od Mcdonalds All Stara najboljih sredjnoškolaca 2004 godine kada je bio najbolji strijelac utakmice. Pamtim kojom sam brzinom pokupio izdanje Slam magazina za taj mjesec u knjižari "Šahinpašić" u Sarajevu(koja je redovno prodavala u periodu 1998 - 2007 najjači časopis o košarci na svijetu), kako bi detaljinije čitao o momku iz New Jerseya koji je bio najbolji bek šuter u svojoj generaciji i koji je trebao da ide na North Carolinu. Možda bi sve bilo drugačije da je JR prošao dril Roya Williamsa na UNC. Opet možda je Roy kupio sebi dodatne dvije - tri godine života tako što nije morao da trpi Smitha.

JR nije došao sa ulice. To je možda i najčudnije od svega kada ga vidite. Nije odrastao u getu. Zna svog oca. Nije bio izbacivan iz stanova zbog neplaćene kirije. Nije petljao sa dilerima i nosio oružje. Smithov otac je bio građevinac

i svojim rukama je zaradio milion dolara. Fina kuća, fina porodica, fini komšiluk. Gdje je krenulo naopako?

Tata je u svoje vrijeme bio opak šuter ali nikada nije napravio velike stvari u košarci. Mada je smatrao da je bio ozbiljan igrač, ali mu navodno nisu dali loptu. Isto je tvrdio doduše na većem nivou Joe Jellybean, Kobeov tata..."Bio sam kao Magic ali njemu su davali loptu, meni nisu...."

Tata Smith je pokušao da uvede sina u porodični biznis ali malter, cigle i bušilice nisu zanimale JR-a. Navukao se na košarku, a tata je kroz njegovu karijeru rezonovao da je bitno da se šutira. Trener te prije ili kasnije izvede iz igre...

Još otkako je došao u srednju školu St. Benedicts kako bi igrao protiv jačih timova i igrača, JR je navlačio bijes svojih trenera evo do današnjeg dana. Dan Hurley, sin trenerske legende Boba Hurleya, brat čuvenog pleja Dukea Bobbya Hurleya je kolutao očima i govorio "What the fuck was that!?", na gotovo svaki šut Smitha, ali to je bilo ništa naspram mržnje koju su prema njemu emitovali Byron Scott i George Karl tokom NBA sezona u New Orleansu i Denveru. Smith je toliko iritirao Karla da mu je ovaj u svojoj knjizi posvetio čitavo poglavlje. Ko je pratio Denver tih godina ekipu izuzetnog talenta i nediscipline nikada ne može da zaboravi lice Georgea Karla nakon gotovo svakog poteza JR-a. Šok, beznađe, mržnja, prezir. Sve to na licu jednog starijeg čovjeka koji bi vjerovatno u datom trenutku pucao u svog beka da je imao oružje. "Volim kada se dignitet košarke vrijeđa tačno tu pred mojim očima", tako je glasila najčuvenija izjava Karla o Smithu nakon što je ovaj bez ikakvog razloga šutirao trojku sa 12 metara. Nije ni čudo što se teško razbolio dva puta. Trebalo je izdržati tu grupu gdje je Smtih bio samo jedan u nizu. Byron Scott učenik Pata Rileya je uglavnom ponavljao kako želi što prije da mu vidi leđa, naravno na puno grublji način. Mladi igrač koji ne sluša? To kod Pata Rileya i njegovih učenika ne može da prođe ni slučajno.

Smitha su tokom srednje škole hvalili gotovo svi koji su bili u njegovoj blizini. Brižno srce, spremnost da pomogne svakome, radne navike, šta sve ne. Međutim od dolaska u NBA i prvog miliona, JR kao da je potpuno izgubio kompas. Rastao je samo broj tetovaža i bankovni saldo. Zrelost, pravilno rezonovanje ili bilo šta što liči na odluke formirane osobe je bilo nemoguće pronaći. Zato ovih 14 njegovih profi sezona izgleda kao trostruki dobitak na lotu. Kako je Smtih i dalje živ i kako nije na dugogodišnjoj robiji je čista sreća. Ništa drugo. Šta je sve radio i uspio da izvuče živu glavu može samo lud čovjek koji nema brige u životu. Tu i leži najveća dilema. Smith je pomogao velikom broju ljudi koji se kunu u njega. Bio tu da ih ohrabri u najtežim trenucima, pokloni pare, uradi sve što treba a opet sebi i drugima nanio toliko štete da nikada niste sigurni šta je u stvari njegova prava ličnost.

Jednog od svojih najboljih drugova je ubio vozeći velikom brzinom i nepoštujući znakove na cesti. Od siline udara obojica su izletila kroz šoferšajbu džipa na cestu. Andre Bell, njegov drug je preminuo u bolnici. Smithu nije bilo ništa. Par mjeseci prije tog kobnog udesa zamalo je u Denveru također vozeći brzo ubio sebe i suvozača, Carmelo Anthonya. Nesereća sa Bellom se desila 2007 godine, dvije godine kasnije na sudu je priznao krivicu. Odležao je samo 24 dana u zatvoru. Nakon te kobne nesreće pa do priznanja krivice vozačka dozvola mu je oduzeta još tri puta i još tri puta je plaćao kazne zbog prekomjerne brzine. Smith je i do tada mogao da postidi Maria Ballotellija po broju plaćenih saobraćajnih kazni i oduzetih vozačkih dozvola. U periodu od osam mjeseci zabrana upravljanja vozilom mu je izrečena pet puta. U istom tom periodu je platio osam kazni u sedam dana. Denver Nuggetsi su važili za jedan od najrazuzdanijih timova, gdje su noćni izlasci, konzumacija alkohola i narkotika bili sasvim normalna stvar. Kao i tuče po klubovima ili među saigračima. JR Smith se na nekim video klipovima po youtubeu valjao pijan i drogiran po podu ali su ljudi iz PR službe Nuggetsa radili prekovremeno i uspijevali da skinu te snimke sa interneta, što vjerovatno nije bio lak posao. Smith je potplatio i jednog ballboya Nuggetsa da napuni novi auto Kenyona Martina kokicama. Kasnije je navodno jedan od igrača Denvera dao novac Martinu da ovaj ne bi tukao Smitha. Normalnost i odgovornost je barem zakratko u život Smitha donio Chauncey Billups. Uspio je da barem na određeno vrijeme utiče na njegov čudni način razmišljanja i da ga stavi u funkciju tima. Zbog toga su Nuggetsi i dogurali do finala konferencije 2009 godine.

Svoj šou je tokom NBA štrajka JR Smith prenio u Kinu. Po uzoru na posljednju sezonu Ronaldinha u Barsi, Smith nije došao ni na jedan jutarnji trening, izmišljajući najrazličitije priče, od smrti bake do zaglavljivanja u liftu. S obzirom da je živio u hotelu jednu noć je u sobu naručio hranu i piće u vrijednosti od tri hiljade dolara, na račun kluba naravno. Djevojku je vodio u šoping i pokušavao u klubu da naplati troškove njene kupovine, da bi na kraju tužio klub za milion dolara navodne štete koju su mu prouzrokovali jer su taj dio ugovora odbili da mu isplate.

Povratak u NBA je donio najgoru opciju za Smitha. Igranje u New Yorku. Grad koji nikada ne spava, a sa njim nije spavao ni Smith. Gotovo stalno u izlasku, grlio je boce Henesija ili se ukazivao iza oblaka marihuane uz povremene informacija da ga je neko golog do pasa uhvatio za gušu u 1OAK-u ili da je on nekoga udario šakom pa zatim pobjegao. Kupio je oklopno vozilo za transport novca i vozio ga kao lični automobil koji je platio blizu 500 hiljada dolara kako bi se "zaštitio od hejtera". Novine je punila njegova navodna afera sa Rihannom koja ga je javno ismijavala preko tvitera i instagrama. Okačio je sliku gole stražnjice neke dame foto modela u svojoj hotelskoj sobi i odmah morao da plati 25 hiljada dolara kazne NBA ligi. Knicksi su dovodili stručnjake za socijalne mreže da mu održe kurs šta i kako smije ili ne smije da objavljuje. Platio je 50 hiljada dolara kazne jer je namjerno odvezivao pertle protivničkih igrača na slobodnim bacanjima. Valjda je mislio da djeluje kao lukav plan. Bez obzira na sve, trener Mike Woodson ga je gledao kao svog sina. Pokušavao uvijek da mu na lijep način ukaže na greške, da ga izvede na pravi put. Izvukao je jednu sezonu kao i Billups. Smith je postao najbolji šesti igrač lige iako je šutirao trojke na neriješnom rezultatu dok se saigrači hvataju za glave i govorio "Mislio sam da gubimo dva razlike!?

Tadašnji GM Cavsa David Grffin je intervjuisao sve koje je mogao. Jednostavno nije želio da dovede JR Smitha u tim. Tek kada je Lebron lično garantovao da će ga kontrolisati, Griff je povukao potez. Smith je u stopu pratio Lebrona. Zajedno su trenirali, zajedno pijuckali vino. Lebron se smijao Smithovim pričama i potezima i tako na neki način bježao od stresa i pritiska zajedno sa čovjekom koji bukvalno ne zna šta te dvije riječi znače. Smith nije izlazio jer u Clevelandu nema gdje da se izlazi. Noći je povremeno provodio u dvorani. Prihvatio je ulogu u Cavsima. Igraj odbranu, u napadu čekaj povratnu i šutiraj svaki put bez obzira na distancu i poziciju. Osvojio je najluđu titulu u novijoj istoriji NBA lige, jer kakvu drugo titulu JR može da osvoji i zatim jedno mjesec dana svuda hodao bez majice. Išlo je dotle da je čak i predsjednik Barack Obama zbijao šale na njegov račun. Od osvajanja titule Smith nije spojio dvije dobre utakmice za Cavse. Lebron mu je izboksovao novi, najbolji ugovor u karijeri a on je samo par mjeseci kasnije u sred akcije otišao do klupe Bucksa da se pozdravi sa Jasonom Terryem dok je Tony Snell lagano zakucao: "nisam ni znao da je igra u toku".

Na stranu povrede koje je imao, njegova supruga je prošle sezone rodila kćerkicu u petom mjesecu trudnoće. Mala Dakota je u trenutku poroda bila teška oko 300 grama. Provela je mjesece u bolnici priključena na sve vrste aparata. Smith i supruga su noćili po čekaonicama, ali želja za životom je nadjačala sve. upravo kada smo pomislili da je to prekretnica u životu JR Smitha, da će agonija kroz koju je prolazio očekujući vjesti o zdravlju svoje kćerke promjeniti njegovu percepciju života, to nije moglo biti dalje od istine. Svi problemi, sve tragedije kroz koje je prošao neokrznut nisu ga natjerale da preispita svoje životne navike. I dalje je onaj isti tip od prije 14 godina kojem vire lula i bong iz torbe ili koji obavezno naručuje Hennesey iako negdje u podsvjesti zna da ne bi trebao, ali nije siguran gdje je to čuo, pa nije ni bitno. Gađao je tanjirom supe pomoćnog trenera Damona Jonesa, a to mu je tek drugi najveći gaf ove sezone. Zaboraviti rezultat finala u kojem igraš na pet sekundi do kraja je ipak antologija. Nakon što je nemušto petljao kako je znao rezultat na kraju je ispalio kako je dobro što se desilo njemu jer on to može da podnese za razliku od drugih!?

Pokušali su Billups, Woodson i Lebron na kraju. Izvukli su po godinu dana svaki. Više je očigledno bilo nemoguće. Kada gledate sa jedne strane po talentu i potencijalu Smtih je mogao biti višestruki All Star igrač. Sa druge strane živjeti ovako nemarno i igrati košarku bez ikakvog rezona a opet izgurati 14 godina u NBA je pravo majstorstvo.

Svojevremeno je bio onaj sarajevski fol u periodu kada je legendarni negativac JR Ewing u legendarnoj sapunici "Dallas" bio redovan gost u našim domovima.

- Jesi ti Džej - Ar?

- Jok, ju ar...

JR Smith je poseban. Na svoj način.