Golden State - Cleveland, četvrti dio · Kolumna

Chris Paul je okrenuo roling i ispalio floater pa zatim pao na parket. U nastavku akcije Quinn Cook je promašio otvorenu trojku, a Paul je i dalje ostao na protivničkoj polovini sa onom svojom zabrinutom facom držeći se za zadnju ložu. Iz ove perspektive to je bio gubitak koji Rocketsi nisu mogli da prevaziđu.

Chrisa Paula ćemo kada sve bude gotovo pamtiti kao jednog od najboljih plejmejkera u istoriji lige ali istovremeno i jednog od najvećih pehova. Gotovo da nije bilo plejofa u kojem Paul nije doživio neku povredu koju čak ni njegov psihotični karakter nije mogao da prevaziđe. Slomljeni prsti, povreda stopala, istegnuća prepone, ko zna koliko povreda zadnje lože. Prije par godina je sa takvom povredom je izbacio San Antonio u sedmoj utakmici prve runde, sada jednostavno nije mogao da se osloni na nogu i to samo neoliko dana nakon što je konačno sredio povredu stopala koja ga je mučila na početku serije.

Godinama već Chris Paul ima najniži prag tolerancije od svih velikih igrača. Ne govorimo o boli nego o protivnicima i saigračima. To je uvijek dovodilo do svađa na terenu ili u svlačionici jer će Paul svoje nezadovoljstvo uvijek da iznese u lice. Chris bi da ima dva metra vjerovatno lupao šamare svima u ligi. Animozitet koji osjeća prema većini suparničkih timova, a posebno prema Warriorsima jednostavno ne može da sakrije i po tome neodoljivo podsjeća na NBA iz 90-tih. Opet zbog povrede ostaje kratak u plejofu.

Ništa manji peh nije ni Mike D'Antoni. Ove sezone kada treba Houston je igrao i odličnu odbranu zahvaljujući pomoćniku Jeffu Bzdeliku što smo mogli da se uvjerimo posebno u finalu Zapada protiv jednog od najboljih napada u istoriji ove igre. Ali još od perioda kada je Robert Horry namjerno udario Stevea Nasha da isprovocira klupu Sunsa, pa preko nehotičnog udarca glavom u nos Tonya Pakera opet nad Stevom Nashom do Bryantovog kidanja tetive, nešto se uvijek desi ekipama koje vodi D'Antoni. Najnovija na listi je povreda Chrisa Paula. Da li koristi svoje igrače do tačke pucanja, nešto što su mu često zamjerali? Da li premalo koristi klupu? Da li način na koji igra ostavlja one koji treba da rješavaju bez gasa u odlučujućim momentima? Sinoć je James Harden opalio 600 driblinga!!? 600!! Capela napravio valjda hiljadu blokova, a Rocketsi promašili 27 trojki zaredom što je NBA rekord.

Evidentno je i strah od pobjede progutao većinu igrača Houstona. Ariza je oponašao Johna Starksa iz finala '94, a Harden i Gordon pogodili 4 trojke iz 25 pokušaja. Značajan broj od ovih 27 promašaja zaredom su bile otvorene pozicije. Na stranu veliki broj sudijskih grešaka protiv Houstona u sedmoj utakmici, Rocketsi u završnici nisu imali igrača koji bi ih usmjerio prema pobjedi. Harden to opet nije bio u stanju iz ovog ili onog razloga. U zadnjih pet mečeva serije protiv GSW trojke je šutirao 11/54!?, u zadnja dva meča bez Paula 6/25. U mečevima šest i sedam ubacio je 64 poena ali iz 53 šuta i sa 14 izgubljenih lopti. Srećom po njega, Harden nije osoba koja se puno preispituje. Utjehu će naći u noćnim izlascima i doći da igra svoju igru i naredne sezone, ali neke stvari sada već postaju simptomatične. Od vremena kada je kao šesti igrač OKC dotukao Spurse u finalu konferencije, Harden nije odigrao neku jaku plejof seriju na odgovarajućem nivou. Neprimjetan je bio u finalu 2012 protiv Miamija i taj crni niz traje do danas.

Houston je njihov GM Darryl Morrey i napravio da se suprotstave Golden Stateu. Od četvrte utakmice su uveli GSW u svoj ritam. Tucker, Capela, Ariza, Gordon i Paul su iskrvarili u odbrani, savršeno preuzimali sve blokove i uručenja te natjerali Warriorse da igraju uglavnom jedan na jedan, a njihovog trenera Stevea Kerra da ne vjeruje gotovo nikome od rezervista. Sve to na kraju nije bilo dovoljno.

Golden State se mučio sa povredama tokom čitave sezone. Sastav su morali da krpe na razne načine pa je činjenica da u timu imaju praktično sedam centara ih zamalo koštala u finalu Zapada. Na sve to povrijedio se i ključni defanzivac uz Greena, Andre Igoudala. Opet kada u timu imate Currya i Thompsona, dva od deset najboljih šutera u istoriji NBA, Kevina Duranta, jednog od najboljih napadača koje je svijet košarke ikada vidio te vrhunskog defanzivca i dodavača u liku Draymonda Greena o povredama petog najvažnijeg igrača niko ne želi da sluša. Posebno kada uzmete u obzir da su gotovo svi njihovi protivnici od plejofa 2015 naovamo ostajali bez najvažnijih igrača zbog raznih povreda....

Zamor materijala je vidljiv i kod Warriorsa. Nije bilo puno radosti u njihovoj igri ove sezone. Već četiri godine su najbolji tim u ligi, da nije bilo ludila Lebrona i Irvinga sada bi GSW išao po četvrtu titulu zaredom. Meta im je na leđima svaku noć od dolaska Duranta koji opet van terena svakodnevno vodi neke svoje ratove po internetu u neshvatljivom pokušaju da se opravda. Sve više se i po izjavama igrača Warriorsa i njhovom ponašanju ove sezone vidi koliko je teško održati nivo vrhunskog kvaliteta igre godinu ili dvije, a kamoli neki duži vremenski period. Vrlo brzo su prošli put od omiljenog do omraženog tima kojeg većina želi da vidi na koljenima. Panika u koju su zapali od četvrte utakmice protiv Rocketsa bila je na momente zapanjujuća. Išlo je dotle da je Steve Kerr morao da priča priče o Jordanu u sred meča kako bi Kevina Duranta natjerao da pusti loptu u protok. Na kraju sve se opet vraća na šutersku moć koju nude Curry, Durant i Thomspon u svakom trenutku. Dovoljno je četiri - pet minuta da krene rafalna paljba i to je odjednom od minus 10 do plus 15 razlike, a protivniku nije jasno šta se dešava. Protiv takvog šuterskog potencijala je na momente nemoguće igrati.

U finalu Istoka, poznatom i kao pravo da se izgubi od Golden Statea ili Houstona kasnije Lebron je nastavio svoju dominaciju sa osmim uzastopnim plasmanom u finale NBA. Van Celticsa i Lakersa, James je treći na vječnoj listi na devet plasmana u finale. Kakav god istok bio, a da je posebno jak - nije, opet plasirati se osam puta zaredom i u finale poljske lige, a kamoli NBA je nestvaran poduhvat.

Lebron je sa 33 godine na leđima u svojoj 15-oj NBA sezoni odigrao daleko najviše minuta u čitavoj ligi. Odigrao je svaki meč ove sezone i u 100 utakmici, sedmom meču finala istoka na gostovanju protiv Bostona odigrao svih 48 minuta. Svih 48. Jeste se šlepao u odbrani tu i tamo. Jeste izgubio olako neke lopte, ali uopšte stajati na terenu čitav meč u takvim okolnostima, a ne biti daleko najbolji igrač u oba tima je jednostavno čudo. Cavsi su trejdovali Irvinga. Isaiah Thomas je odigrao oko mjesec dana za tim prije nego što su promjenili pola sastava. Kevin Love je slomio šaku, pa doživio novi potres mozga zbog čega nije ni igrao sedmu utakmicu. Bila su barem dva timska sastanka gdje su se većina međusobno vrijeđala. U jednom trenutku se sumnjalo da Ty Lue ima infarkt, pa je i on napustio tim i oporavljao se dvije sedmice. Rodney Hood je doveden kao šuter i kvalitetan strijelac međutim u zadnje vrijeme se ne pomjera sa kraja klupe. Ne postoji živ svjedok da je Jordan Clarkson nekada nekome dodao loptu. JR Smith je van forme dobre dvije godine....

Michael Jordan nikada nije vjerovao nikome od svojih saigrača. Stariji koji su pratili Bullse pamte koliko je napora uložio Phil Jackson da natjera Mikea da proslijedi loptu kada je udvojen. Ne da vjeruje Johnu Paxsonu, Bobbyu Hansenu, Judu Buechleru ili Steveu Kerru. Da vjeruje Scottie Pippenu prije svega. Kako je to jednom sjajno opisao Sam Smith: "Saigrači su se plašili da iznevjere Jordana, zato su pogađali". LeBron se pokunji kada saigrač pogriješi i provede neko vrijeme ignorišući dotičnu osobu na terenu. Rijetko će da zagalami na saigrača osim ako se ne zove Mario Chalmers. Jednostavno ne zna da vodi čvrstom rukom kao njegov idol.

Sve ovo nije bila prepreka da LeBron odvede Cavse u novo finale. Boston je igrao maestralnu odbranu kroz čitav plejof. Imao Horforda koji je odigrao najbolje u životu zadnja dva mjeseca, ali nije imao dovoljno iskustva da isčupa još jednu domaću pobjedu koja bi značila finale. Bez Irvinga i Hayworda protiv Jamesa pa makar bio potpuno usamljen nije išlo. Tristan Thompson je nakon pobjede u Bostonu kratko rekao; "Umor? ON je mašina. Mašine se ne umaraju. Potrebna je samo zamjena ulja."

Zaista gledati čovjeka kojem saigrač padne na nogu, on je malo protrlja, na time outu stavi led i nastavi da igra je postalo i čudesno i smiješno u isto vrijeme. Stalno se u NBA priča o broju minuta. O čuvanju igrača kako bi trajali duže. James uredno gazi 40-ak minuta po meču već dobrih 15 godina i ne pokazuje znakove usporavanja, dok recimo Harden koji je mlađi od Stepha Currya u četvrtoj četvrtini plejof utakmice uglavnom ne može da diše.

Opet, ovdje ipak pričamo o Lebronu, o tipu koji distrozije skončog zgloba riješava tako što ponovo veže pertle na tenama. Najbolji igrač na svijetu ide u svoje deveto finale u karijeri i vjerovatno šesti poraz. Teško je zamisliti scenario u kojem ova defanzivno limitirana ekipa Cavsa može da zaustavi Warriorse dovoljno puta. Teško je uopšte naći adekvatnu petorku Cavsa za ovaj duel. Možda nešto sa Lebronom na centru, ali ni to ne garantuje bilo šta osim možda dvije pobjede protiv Currya, Duranta i društva. Golden State jednostavno ima previše vrhunskih napadačkih opcija posebno za ovakav Cleveland. Najbolji igrač na svijetu igra u Clevelandu ali se najbolja košarka na svijetu igra u Oaklandu. Barem još ovo ljeto.....