HKK Zrinjski - prvaci koji trebaju dvoranu! · Komentar

Sportski Mostar nije vjerojatno još ni svjestan težine ove titule. U sjeni sjajnih nogometaša koji su šesti put, te treći u nizu pokorili PL, ovi momci predvođeni maestralnim Zadraninom Hrvojem Vlašićem strpljivo su i težim putom krčili svoj put do slave.

Prošla sezona bila je pokazatelj da je klub na dobrom putu. U odličnoj sezoni došlo se do polufinala doigravanja gdje je od Zrinjskog bolja bila sarajevska Bosna Royal, a na kraju su oba tima izborila plasman u ABA 2 ligu. Najbolji igrač i MVP te sezone Draško Knežević prešao je upravo u redove Bosne. Činilo se da će biti teško nadomjestiti takvog igrača, no popularni Vlaja u suradnji s upravom, ispostavilo se kasnije napravio pravo čudo. Čudo, jer su Vlašićevu momčad pogađale ozljede i to ključnih igrača, igrača iz početne petorke. Prvi je stradao Marko Šutalo, prva šuterska opcija ekipe i to u trenu kada je uhvatio pravi ritam i ruku, pa onda duša i tijelo ove momčadi, sjajni kapetan Vedran Princ, čvrsti i na obe strane terena jednako kvalitetni Ali Demić, te na koncu Toure Murry, čovjek s NBA iskustvom koji je doveden na posudbu iz grčke lige da klubu pomogne u doigravanju. Zaista je nevjerojatno da ekipa kojoj su se ozlijedili ključni igrači dogura ovako daleko. Aleksandar Sokolović došao je kao zamjena za Michaela Malloryja kojem se navodno prilagodba na grad i ekipu odužila pa je odlučii napustiti klub. Bivši playmaker Bosne iznio je veliki teret u organizaciji igre, a njegova realizacija je najbolja bila onda kada je najviše trebalo.

Fantastični Marko Ramljak je pokazao da je igrač koji je prevazišao naše prvenstvo a i ABA 2 ligu i pred Zrinjskim je težak zadatak da nastavi sudadnju s ovim Posušakom koji je sinoć svojom tricom presudio Igokei. Sven Smajlagić, sin slavnog Pipe Smajlagića ove sezone se afirmirao do te mjere, da na pomen slavnog prezimena ljudima počinje prvo na pamet padati Sven, a ne legendarni Irfan. Uklopio se ovaj Zagrepčanin sjajno u koncepciju Hrvoja Vlašića te je zasigurno jedan od onih s kojima se treba sjesti i pokušati dogovoriti nastavak suradnje. Grijeh je nekoga ne spomenuti. Ivan Miličević imao je maestralnih utakmica, ali je posustao krajem sezone, no on predstavlja budućnost kluba. Jedna od većih enigmi je bio Marko Ljujić, korpulentni crnogorski centar koji je mogao pokazati kudikamo više jer je vidljivo da se radi o centru fine tehnike i velike tjelesne snage, no i njegove zasluge za ovaj trijumf su velike. Dolazak Luke Igrutinovića Zrinjskom je donio veliku energiju, borbenost, a na kraju se ispostavilo i kvalitetu. Snažni Amerikanac Torrion Brummit je doslovce u Mostaru naučio igrati pravu košarku.

Igrajući dvije sezone uz Vedrana Princa koji ga je hranio loptama, Brummit se prometnuo i u potentnog strijelca. Ljubo Šamadan bio je onaj kohezioni faktor, dobri duh ekipe koji je svojim dalekometnim šutevima još prošle sezone postao ljubimac publike, a koji su i od dolaska u ovoj sezoni dizali mostarsku publiku na noge. Red je spomenuti i momke koji su manje igrali poput Marija Petrića, Josipa Golemca i Ivana Kuzmana, ali koji su također zaslužni za ovo mostarsko sportsko čudo.

Proći će još neko vrijeme dok Mostar shvati kakav pothvat je napravio HKK Zrinjski. Naviknuti na uspjehe nogometaša, Mostarci su se pomalo razmazili i misle da je ova titula nešto što se nakon svega i podrazumijeva. Čak je jučer atmosfera u gradu bila anemična pred utakmicu Igokee i Zrinjskog za koju se znalo da bi mogla biti povijesna. Razočaravajuće djeluje činjenica da su u gradu na Neretvi još prisutni recidivi postratnih frustracija i traženja identifikacije s nekim drugim sportskim kolektivima, jer se u vrijeme utakmice košarkaša s većim interesom pratila nogometna utakmica Hajduka i Dinama, realno Mostaru značajna otprilike koliko je i Šabac značio Wolfgangu Amadeusu Mozartu. I pored svega, grad bez prave dvorane dobio je prvaka i u dvoranskom sportu. Sada je loptica na strani vječnog gradonačelnika Ljube Bešlića, da konačno nešto napravi i na tom planu, umjesto da se samo slika s ovim momcima u vrijeme nekih važnih susreta i evo sada, proslava naslova prvaka.

Ova titula, potpuno zaslužena, te uspon rukometaša možda gradskim ocima napokon otvori oči i možda se netko od njih zapita što bi ovi momci radili da su imali prave uvjete za rad. No što god i kako bude, jedna činjenica će zauvijek ostati upisana zlatnim slovima u povijesti grada na Neretvi: HKK Zrinjski je novi prvak Bosne i Hercegovine!