Josip Pandža: Ubjeđivali smo sebe da možemo, ali kada smo došli u BiH počele su podjele... · Intervju

Pobijedivši košarkašku silu Litvaniju sa 85:83 tog 16. avgusta 2015. godine Džanan Musa i društvo popeli su se na krov Evrope. Nismo puno znali o dječaku iz Bihaća, o Saniju Čampari, Njegošu Sikirašu, Emiru Čerkezoviću ili Aljoši Jankoviću, ali oni su te večeri bili najveći razlog za sreću i najveći ponos svih Bosanaca i Heregovaca.

Dan kasnije oko 50.000 navijača u centru Sarajeva, ispred Vječne vatre, slavilo je uspjeh koji ćemo teško ikada više ponoviti. Divnu klapicu predvodio je Vitežanin Josip Pandža, koji danas trenira tuzlansku Slobodu. I za njega je, baš kao i za sve nas, taj period izgledao kao neki isuviše dobar san.

Osvojeno zlato, suze radosnice, sve emocije sada su arhivirane. Pandža se okrenuo novim izazovima, želi Tuzli ponuditi ABAligaša, formirati novog Džanan Musu...

Jeste li zadovoljni trenutnim igračkim kadrom, je li to dovoljan broj kvalitetnih igrača da se osvare ciljevi? Kako ste zadovoljni transferima koji su napravljeni?

"S obzirom na stanje na tržištu, mislim da smo pobrali ono što je najbolje, a nama dostupno. Zadovoljan sam. Nema puno slobodnih igrača na pola sezone. Evidentno je da smo napravili neke greške u selekciji igrača i s tim rosterom s početka sezone ne bismo mogli da dođemo tamo gdje želimo, a to je sami vrh prvenstva BiH. Jasno je svima da imamo kvalitet, ali da nam fali širine. Zamislili smo da imamo nekoliko nosioca igre i iskusnih igrača, a da šansu damo i mladim igračima. To davanje šanse mladima je u nekim momentima negativno utjecao na rezultat, ali imamo svoj cilj, viziju i plan i ne treba od toga odustajati. Po mom mišljenju, izgubili smo dvije utakmice više nego što je trebalo".

Odlazak Almira Hasandića bi mogao ostaviti traga, koliko se to odražava na ekipu?

"On je tu već pet sezona i ikona je kluba i sigurno da su za njega bili jako vezani mladi igrači. Mi ćemo sav njegov talenat i kvalitet pokušat nadomjestiti sa drugačijim stilom igre i nadam se da ćemo to i uspjeti. Ono što je važno, Almir je promijenio sredinu, ovdje se ponašao jako korektno. Jest bilo zasićena, tu je već pet sezona, to se osjetilo, ali mi mu kao klub želimo sve najbolje, a iz postojećeg kadra pokušat ćemo izvući najbolje".

Je li Sloboda spremna iznjedriti još kojeg reprezentativca?

"Imamo odličlan kostur i odličnu bazu. Čerkezović u prosjeku igra 26, Jakupović 24, Dedajić koji je 2001. godine 10 minuta... Imamo neku okosnicu 2000/01. godište, koji će kroz neki period sigurno biti omladinski, a nadam se vremenom i seniorski reprezentativci. Mislim da je najispravniji put put Širokog Brijega. Oni sada naplaćuju ulaganja u mlade igrače proteklih sezona. Mi idemo u tom nekom smjeru, da ta godišta, tih osam mladih igrača vremenom postanu važni igrači i nadam se da će u budućnosti biti reprezentativci".

Koliko ste zadovoljni publikom u Tuzli, uslovima u KK Sloboda?

"Infrastruktura ovog kluba je odlična, prostor za napredak je veliki, ovdje u Tuzli je košarkaška publika i malo treba da dođe do euforije i da ljudi napune dvoranu. Shvatam da su očekivanja ekstremno velika i mi moramo da se snađemo u takvim okolnostima. Tuzla bi bila najsretnija da imamo jedan mladi tim da stalno pobjeđuje. To nekada nije moguće, shvatam neka njihova nezadovoljstva, ali mislim da idemo u pravom smjeru. Sigurno da mi trebamo pobjeđivati, da mladi igraju, a tuzlansku publiku molim samo za malo strpljenja. Ako mi budemo pobjeđivali, dolazit će i oni, a uz njih svakog možemo pobijediti".

Kvalitet lige je u usponu ili u padu proteklih godina?

"Kvalitet je nažalost u padu. Izgubili smo omladinsku ligu mladih i ona ne postoji već dvije godine. Seniorska liga nije dobro iskorištena. Po mom mišljenju, imamo dva abaligaša koja ne pobjeđuju uvjerljivo u našoj ligi i to pokazuje da se ovdje igra ujednačena košarka. Mene brine što mi budžete koje imamo u prvoligaškim timovima ne iskoristimo na način da nađemo neke naše mlade, domaće igrače. Još više me živcira što su bh. treneri zapostavljeni, stalno smo u tom razmišljanju da svako drugi više vrijedi od nas i ja se ne slažem s tim. U zemlje okruženja ne idu bh. treneri, nama dolaze svakakvi treneri i to je poražavajuće".

Može li Sloboda zaigrati u ABA 2 ligi?

"ABA 2 liga bi bila pun pogodak i Tuzla tamo pripada. Uradit ćemo sve da se već ove godine makar približimo tom takmičenju. Mislim da tamo pripadamo. Iako nemamo budžete kao klubovi koji tamo igraju, ali to ne umanjuje našu želju da dođemo tamo. Prvi cilj je Liga 6, nadamo se da tu neće biti problema, a onda ćemo vidjeti stanje na tržištu i onda ćemo krenuti da razmišljamo o ABA 2 ligi. Što prije dođemo tamo, to bolje za Tuzlu i BiH".

Nedostaje li vam nekada autoriteta?

"Imam situaciju da su sada 3-4 igrača starija od mene, ali za autoritet je najvažnija trenerova spremnost i posvećenost. Trener mora da bude spremniji od svojih igrača. Autoritet sile ne traje dugo, brzo nestaje, igrač vjeruje u znanje i trud trenera. Ja radim s igračima na način da vjerujemo jedni drugima. Trudim se također da budem spremniji od njih i ja bez problema uspijevam da održim neku disciplinu".

Imate li trenera-uzora?

"Željko Obradović je svim trenerima vodilja. Ne mislim da bi sa Slobodom ili Sparsima Obradović bio prvak ABA lige, ali ono što je za njega tipično, on iskorištava maksimum od postojećeg kadra. Svaki trener treba da se mjeri na onaj način koliko iskoristi od kadra koji u nekom trenutku ima. Teško je nekada uspoređivati, neko ima veći kadar, budžet, pa mu je lakše nego onome ko radi u manjem klubu".

Koliko je važna ljudska strana prilikom dovođenja novih igrača u tim?

"Vjerujte da je danas lagano doći do svake informacije. Tehnologija je toliko napredovala da je sve dostupno. Mi kada dovodimo igrača, sa 10 strana se ispitamo ko je kakav čovjek, a igračke kvalitete ostavljamo kao drugi uslov. Generalno, nemam problem s izborom ljudstva u Slobodi, ali nekad jednostavno neki igrač ima slabu formu, nekada ne iskoristi opravdanje... Za Slobodu nije lako igrati zbog pritiska, a mi tražimo isključivo one koji su posvećeni, dobri, spremni da podnose veliku bol...".

"Individualno su kupovali tu djecu"

O osvojenom zlatu na Evropskom kadetskom prvenstvu

"Sjećam se svih tih momenata, mada se ja više sjećam samog početka kada je ta ekipa tek preuzeta, kada novinari nisu znali te momke i niko ih nije prepoznavao. Kroz dva mjeseca život nam se svima okrenuo. Ostat će upamćena ta titula za cijeli život, ali put do nje bio je jako trnovit. Nije to bila grupa koja je mogla dobro zajedno da funkcioniše, ali svakodnevnim ubjeđivanjem da je tim najbolji pojedinac, oni su to prihvatili. Kasnije mi se nije dopadalo kada smo došli u BiH. Počele su razne podjele, onda su jedni dobijali sredstva u Brezi, drugi u Goraždu... Kupovali su tu djecu individualno, umjesto da se napravi strategija i da se kolektivno, strateški i planski uloži u infrastrukturu, ligu mladih i nažalost rezultati su pomalo padali, a onda je sve ubrzo nestalo".

Zašto smo tako naglo pali?

"Košarkaški savez nam je u tom momentu priuštio vrhunske uslove. Oni imaju te probleme i ja njih ne krivim, ali previše vanjskih faktora se uključilo. Država je krivac što danas samo oni koji imaju novca mogu da treniraju. Mislim da državno, sistemsko ulaganje u sport postoji, ili na mjesta gdje su data neka sredstva, onda se ona počnu iskorištat na neki ružan način, samo da se neki sitni interesi zadovolje, a to sam čak vidio i u košarkaškom savezu BiH".

Pratite li danas omladince koje ste vodili tada?

"Mislim da su mogli više da naprave nakon tog uspjeha. Neki su se odlično snašli, Musa je otišao u NBA i to je najveća košarkaška stepenica, ali što se ostalih tiče, za moje mišljenje mogli su i nekim boljim putem doći do nekog statusa. Tu krivi i nas iz domaće lige. Spremni smo bili da dovedemo bilo kojeg drugog igrača, starijeg, da zakamufliramo malo rezultat... Ja neću odustat od ideje da igraju mladi igrači, bez obzira šta se desilo. Da su ti momci dobili ligaške minute, danas bi bili puno bolji igrači nego da igraju u 4. španskoj ligi".

Vidite li sebe na klupi nekog velikog kluba?

"Imam visoke košarkaške ambicije, ali ništa ne predviđam. Kad se samo vratim unazad četiri godine i gdje sam bio, nemoguće je da išta predvidim. Radim koliko mogu, dajem sve od sebe, pa vidjet ćemo koji je moj maksimum. Generalno, sada mi je Sloboda najbitnija, ostalo neka vrijeme pokaže".

Klupa seniora BiH jednog dana, da ili ne?

"To svi u BiH sanjaju, tako i ja, ali ne treba da žurim. Trebam nastavit da se dokazujem, a onda će neko i da nagradi ukoliko bude potrebe".