Juan Carlos Navarro za SportSport.ba: Barcelona je klub mog života, "La Bomba" će zauvijek biti tu · Intervju

Naravno, radi se o Juanu Carlosu Navarru, apsolutnoj košarkaškoj legendi, ikoni Barcelone i jednom od najboljih španskih košarkaša svih vremena.

Nakon više od dvije decenije profesionalnog bavljenja košarkom karijera španske legende polako se bliži kraju, a u ekskluzivnom razgovoru za SportSport.ba Juan Carlos Navarro je podijelio neke zanimljive detalje koji su mu obilježile karijeru.

Iako mu je karijera u završnoj fazi Navarro svakodnevno radi punim tempom i njegovi treninzi se ne razlikuju mnogo od onih sa početka karijere.

"Nema previše razlike u treninzima u odnosu na početak karijere. Treniram svakodnevno i nakon svih ovih godina bavljenja košarkom, treninzi su mi postali rutina. Imam neke svoje rituale koje ne mijenjam", rekao je Navarro na početku razgovora za SportSport.ba.

Sjećate li se prvog nastupa za Barcelonu? Ako se ne varam još u ranoj mladosti ste dobili i nadimak "La Bomba".

"O da. Uvijek ću se sjećati prve utakmice u dresu Barcelone. Bila je to prvenstvena utakmica protiv Granade u Blaugrani. Taj dan se ne zaboravlja i sigurno mi je omiljeni trenutak karijere uz pojedine utakmice u kojima smo osvojili trofeje. Kako je nastao nadimak? Dok sam još igrao u mlađim kategorijama, jedan od mojih trenera Agusti Cuesta me je nazvao "La Bomba". Ostalo je tako do danas i to me prati kroz čitav život. Tako će i ostati".

Osvojili ste mnogobrojne trofeje u karijeri. Da li možete izabrati neki koji se posebno izdvaja u odnosu na ostale?

"Bez ikakve dileme, trofeji Eurolige mi izazivaju posebne uspomene. Bio sam još mlad igrač 2003. godine kada sam osvojio trofej uz nevjerovatne saigrače poput Šarasa Jasikeviciusa, Gregora Fučke i Dejana Bodiroge. Rado se sjatim i titule iz Pariza 2010. godine. Uz osvojen trofej, dobio sam i nagradu za najkorisnijeg igrača. Uživao sam u tim trenucima, uživao sam u tim trofejima".

Jedan detalj sa završnog turnira Eurolige 2003. godine zauzima posebno mjesto u sjećanjima i fotografija tog trenutka još uvijek krasi zid Navarrovog doma.

"Sjećam se posebno polufinalne utakmice protiv CSKA Moskve. Iako smo mi bili favoriti, duel je do samog kraja bio veoma neizvjestan. Jako teška utakmica u kojoj sam imao ukradenu loptu u ključnim trenucima i publika je bila u delirijumu nakon toga. I da, još uvijek na zidu u kući imam poster publike dok slavi taj potez. Finale protiv Benettona iz Trevisa (76:65) je bilo lakše od očekivanog. Niko od nas nije očekivao da ćemo pobijediti bez previše problema. Vjerujem da je ta pobjeda došla zbog podrške sa tribina i publike koja je bila naš šesti igrač. To nam je dalo dodatnu snagu u finalu i došli smo bez problema do trofeja".

Možete li napraviti razliku između individualnih i timskih trofeja? Je li Vam neka nagrada, trofej posebno drag?

"Svaki trofej ima svoju priču. Naravno da su mi drage individualne nagrade, ali su mi draži timski trofeji. Osvojio sam ih mnogo u karijeri. Rekao sam već da su mi euroligaški trofeji u posebnom sjećanju, a od trofeja sa reprezentacijom Španije izdvojio bih titulu svjetskog prvaka. Sve medalje koje smo osvojili su na neki način posebne, meni su najdraže srebrene".

Punio je Navarro bez ikakvih problema protivnički koš kad god je želio. Jednu od najboljih utakmica odigrao je 2006. godine protiv Žalgirisa u Kaunasu. Legendarni Litvanac Arvydas Sabonis je pored terena bespomoćno mahao glavom, a Navarro je tu noć ubacio 32 poena.

"Bez dileme moja najbolja utakmica u Euroligi. Išlo me je tu noć kao nikad. Sve što sam šutirao, ušlo je u koš. Nevjerovatna utakmica koje ću se zauvijek sjećati. Sjećam se naravno i Sabonisovih reakcija i za mene je ta utakmica zaista posebna".

El Clasico protiv Real Madrida? Za Vas kao legendu Barcelone dueli sa njima su vjerovatno posebni?

"Utakmice protiv Real Madrida su drugačije od svih ostalih koje se igraju. Ako ste navijač ili igrač Barcelone jednostavno morate znati da se radi o utakmici koja je važnija od drugih. Atmosfera u Blaugrani kada igramo protiv njih je usijana do vrhunca i emocije su u tim trenucima mnogo veće u odnosnu na obične utakmice koje većinom igramo".

Igrali ste i jednu sezonu u NBA ligi, ali ste se odlučili za povratak u Barcelonu. Da li ste imali neki poseban razlog da se vratite kući?

"Lako sam donio odluku da se vratim u Barcelonu. Tada sam imao samo jednu stvar na umu - da se okušam u NBA ligi. Samo da se okušam. Bilo je to dobro iskustvo za mene, ali Barcelona je moj grad, Barca je klub mog života. Tako, bez puno dilema sam odlučio da se vratim. Projekat kojeg mi je klub tada ponudilo rukovodstvo kluba bio je jako privlačan i nije bilo previše razmišljanja o povratku".

Tokom bogate karijere igrali ste sa i protiv velikana evropske košarke. Uočavate li razlike u kvalitetu igre, sjećate li se nekog igrača koji je na Vas ostavljao poseban dojam?

"Prije 15-ak godina igrači su bili mnogo više talentovani nego danas. Praktički, danas je više igrača koji su tu zbog fizičkih predispozicija, dok se talenti gube. Ja sam volio igrati protiv JR-a Holdena iz CSKA. On mi je bio omiljeni rival jer je bio vrhunski talenat, defanzivno jako agresivan. Odličan košarkaš".

Igrali ste na terenima širom Evrope. Postoji li neka dvorana gdje je posebno teško igrati?

"Ima nekoliko dvorana gdje je uvijek bilo zaista teško igrati zbog atmosfere koja vlada u njima. Izdvojio bih Pionir (Beograd), OAKA (Atina), te utakmice na Maccabijevom terenu u Tel Avivu. Atmosfera na ovim terenima je čudesna i zaista je teško, ali izazovno igrati tu".

Samo za SportSport.ba Juan Carlos je sastavio idealnu petorku igrača sa kojima je igrao. Dilema je bilo, pa mu se teško bilo odlučiti za konačnu petorku.

"U mislima mi je veliki broj kvalitetnih igrača, ali recimo da bih odabrao ovako: Ricky Rubio (Nacho Rodriguez ili Victor Sada), Šarunas Jasikevicius, Dejan Bodiroga, Pete Mickeal (Gregor Fučka) i Pau Gasol (Ante Tomić). Ima tu još dosta dobrih košarkaša sa kojima sam igrao".

U Barceloni je prethodnih godina nastupalo nekoliko košarkaša iz Bosne i Hercegovine. Tu su bili Nihad i Nedim Đedović, te Emir Sulejmanović. Da li ih se sjećate?

"Sjećam ih se jako dobro. Mali Đedović je tu još uvijek sa B ekipom. Znam da je Nihad trenutno u Bayernu. Bio je to veoma talentovan košarkaš kada je došao u Barceloni. Emir Sulejmanović je igrao u ekipi u predsezonskim utakmicama. Snažan i talentovan centar koji bez ikakvih problema može igrati u nekim timovima iz ACB lige", rekao je na kraju razgovora za SportSport.ba Juan Carlos Navarro.

Bogatu karijeru legendarni košarkaš će pokušati okruniti sa još nekoliko trofeja. Do sada ih je deset osvojio sa reprezentacijom Španije i čak 23 sa Barcelonom. Individualna priznanja je teško i izbrojati, ali bez dileme Juan Carlos Navarro je apsolutna ikona, ne samo španske, već i svjetske košarke.