Martin Vanjak: Nikada neću zaboraviti majstoricu u Skenderiji

Treba biti iskren i realan da su tada košarkaški timovi generalno gledano bili kudikamo jači a i solventniji nego danas. Bosna se kroz raznorazne afere i trzavice dovela do današnjih grana, kada ne zna s kojim će timom i hoće li ikako igrati Premijer ligu Bosne i Hercegovine, dok je Široki silazak s te velike scene ipak prošao kudikamo bezbolnije. U Širokom Brijegu se oduvijek dobro radilo s vlastitim podmlatkom i Širokobriježani će i ove godine ligu igrati s većinom igrača iz svog pogona, a uz par pojačanja mišljenja smo da im Liga 6 neće pobjeći.

Elem, da se vratimo na te zlatne dane klupske košarke u BiH i na zlatne dane Bosne i Širokog i na sjajno rivalstvo koje čak i uz tenzije nikada nije prelazilo granice sportskog, te džentlmenskog. Na jednoj strani Nenad Marković, jedan od naših najboljih košarkaša u povijesti, a s druge strane junak današnje priče, Martin Vanjak, bek iz Zadra iz tamošnje poznate košarkaške obitelji.

Dečko s pomalo čudnim izbačajem, ali šutom koji je u crno zavio i Bosnu i skoro 10.000 gledatelja u Skenderiji u kultnoj majstorici finala play offa košarkaškog prvenstva BiH u sezoni 2003/04. Martin Vanjak nažalost po košarku, umirovio se sa 27 godina i potpuno posvetio Pravnom fakultetu koji je završio i danas s puno uspjeha radi u toj oblasti. Za SportSport.ba Martin se prisjeća tih dana i kaže da nije nimalo pogriješio što se tiče te odluke. 

Martine, pratiš li stanje u bh. košarci danas, kako ti to sve izgleda?

"Pratim, kako u BiH, tako i općenito, no moram priznati s puno manjim intezitetom nego je to bilo u onim danima kada sam tek prestao igrati košarku. Vidim da je stanje u većini klubova dosta lošije no nažalost, to je odraz gospodarskog stanja u državi. 

Sport, poglavito košarka nije generator prihoda, već ovisi o sponzorima. Zbog teške financijske situacije i nemogućnosti dovođenja kvalitetnih a samim tim i  skupih igrača, mislim da je stanje u KK Bosna i KK Široki puno lošije nego u periodu kada sam ja igrao".

Od košarke si se oprostio na vrhuncu karijere, u trenucima kada si sigurno mogao još dosta toga ponuditi na košarkaškom terenu. Jesi li se ikad pokajao zbog toga?

"Tada sam donio takvu odluku i dan danas smatram da je bila dobra. Nisam je donio preko noći, nego nakon dosta razmišljanja. Imao sam završen fakultet i smatrao sam kako je u tom trenutku bilo bolje što prije početi raditi u struci i nastaviti se educirati. Košarka je bila i ostala najveća ljubav ali, realno gledajući, teško je na ovim prostorima osigurati sebi i obitelji pristojan život baveći se košarkom. U zadnje vrijeme se uhvatim u razmišljanju kako bi bilo dobro da se u nekom obliku vratim u košarku, a budućnost će pokazati hoću li u u kojoj ulozi", govori ovaj nekada fantastični košarkaš Širokog, Zrinjevca, Šibenika, Brotnja i Zadra.

Četrnaest dugih godina je prošlo od one kultne utakmice, majstorice finala doigravanja u Skenderiji kada ste u produžetku slavili protiv Bosne. Kakav je osjećaj bio maltene sam pobijediti Bosnu pred 10.000 protivničkih navijača u, na momente, neprijateljskoj atmosferi?

"Nema dana da se ne prisjetim te utakmice. Definitivno najljepše sjećanje u životu što se tiče košarke. Opet, malo je nepravedno reći da sam to uradio sam. Vujanović je stavio 20, Perković i Horvat pogodili neke ključne poene a Vedran Princ zaključio priču s linije slobodnih bacanja što nije bilo nimalo lako u onakvom grotlu Skenderije. A atmosferu nikada nisam doživio neprijateljskom, dapače, uživao sam igrati pred takvim navijačima i to je izvlačilo još više iz mene. To je definitivno bila moja najbolja utakmica u karijeri, pogađao sam zaista iz svih pozicija i sjećam se da sam zabio preko 30 poena. Tu ću utakmicu kao i sve detalje s nje pamtiti cijeli život. Volio bih da se i u budućnosti opet stvori onakav rivalitet i da u dvoranama bude onakve atmosfere".

Još si mlad, igraš li rekreativno košarku, basketaš li?

"Naravno, čim uhvatim vremena rado odigram koji basket. Košarka je ipak prva i najveća ljubav, teško to izlazi iz čovjeka. Uostalom, to je nešto što sam skoro 20 godina radio i živio. Osim basketa obožavam otići i u ribolov, to mi predstavlja veliko zadovoljstvo. Nema tih riječi da opišem koliko se opustim i odmorim".

Prava je šteta što se Vanjak oprostio na vrhu karijere, ali i sam kaže da je "bolje tako i da se ne kaje". U Širokom je prvi put dobio neograničeno povjerenje od trenera, što je na kraju stostruko vratio. Možemo samo pretpotstavljati i nagađati kako bi se kretala njegova karijera, no Martin je danas sretan i uživa u svom poslu pa možda nema ni smisla gatati. Kako god, njegovo ime ostat će zlatnim slovima upisano u povijesti HKK Široki i bosanskohercegovačke košarke uopće.