"Preletjeli smo to mjesto nesreće i crni dim, a kasnije saznamo da je poginuo Dražen Petrović"

Za mnoge je Petrović najveći i najbolji košarkaš sa ovih prostora, a poginuo je u Njemačkoj u 28. godini života 7. juna 1993. Do tragedije je došlo kada se automobilom vraćao sa kvalifikacija za Evropsko prvenstvo u Poljskoj.

Nije želio da se vrati avionom već je odlučio da sa djevojkom Klarom krene automobilom nazad. Manekenka je bila za volanom, a Dražen na mjestu suvozača prilikom nesreće.

Kada se desio udes, hrvatski košarkaš izleteo je kroz staklo i na licu mjesta je poginuo.

Karijeru je počeo u rodnom klubu Šibenki, a nakon četiri sezone odlazi u Cibonu sa kojom je kao vrlo mlad uspio osvojiti dvije titule prvaka Evrope. Zatim je igrao u Real Madridu jednu godinu, pa u NBA ligi u Portland Trail Blazersima i potom New Jersey Netsima.

Rana smrt spriječila ga je da pokaže koliko sve može i da se dodatno upiše u historiju košarke, no ostat će upamćen kao jedan od najvećih.

O Draženovoj smrti govorio je i Dino Rađa.

"Mi smo se vraćali iz Varšave prema Frankfurtu, a Dražen je tamo prešao u automobil kojim je s djevojkom dalje nastavio put. Nevjerojatno je da je u tom trenutku naš avion preletio to mjesto i pilot je objavio da se moramo vezati zbog turbulencija, a ispod nas su bili crni oblaci. Nevjerojatno, ali to je život. Bio sam u krevetu kad mi je Mirko Novosel javio da je Dražen poginuo", rekao je Dino Rađa za 24sata.hr.

"Nevjerojatno je kako se neke stvari urežu u pamćenje, mnoge stvari zaboravite, ali neke iz Wroclawa pamtim jako dobro. Jedan mi je posebno u sjećanju i on možda najbolje oslikava kakav je bio Dražen i kakvi smo pozitivni luđaci bili svi skupa. Uspjeli smo se na jednoj nevažnoj utakmici posvađati oko posve benignog detalja, oko neke akcije koja nije išla onako kako smo vjerojatno obojica zamišljali. No to je tako kad se momčadi nađu dvojica s izraženim natjecateljskim karakteristikama, koja žele pobijediti pod svaku cijenu. Naravno da smo još na terenu obojica zaboravili na taj detalj, no on je meni u sjećanju i danas", kaže Rađa.