Samir Šehić: Srce mi je puno zbog roditelja i zbog BiH · Intervju

Ovaj 22-godišnji krilni centar debitovao je za nacionalni tim na turniru u Kini, a tamo je pružio jako dobre partije i nema dileme da ćemo ga gledati u dresu BiH i u narednim akcijama.

Šehić je nedavno završio koledž Tulane. Imao je izuzetno dobru NCAA karijeru, a sada je došlo vrijeme za prvi profesionalni angažman u Evropi.

Novopečeni reprezentativac BiH je u razgovoru za SportSport.ba govorio o ambicijama koje ima u profesionalnoj karijeri. One su zaista velike.

Konačno si obukao dres reprezentacije BiH. Dugo si čekao na ovaj trenutak?

"To je meni ogromno. Znam da to svako kaže, ali meni je zaista bio ogroman doživljaj. Moj otac je bio reprezentativac BiH u bacanju koplja. Rat ga je spriječio da ode na Olimpijske igre u Barcelonu, otišao je u vojsku umjesto na takmičenje. On nije imao šansu da predstavlja Bosnu i Hercegovinu, ali ja jesam. Rođen sam i živim u Americi, ali sam u srcu Bosanac. Odgajan sam tako otkako znam za sebe. Sada sam dobio šansu koju moj otac nije imao prije više od 20 godina. Zato je ovo ogroman doživljaj za mene i za našu kompletnu porodicu. Srce nam je puno".

Kako si dočekan u reprezentaciji?

"Prvi put sam u reprezentaciji i mogu reći da sam došao u sjajnu ekipu, te da sam upoznao dosta dobrih ljudi. Imamo veoma dobru selekciju od trenera, pa do igrača. Organizacija mi se također veoma dopala. Mogao sam sjesti sa bilo kim u reprezentaciji i pitati sve što me zanima. Nisam znao puno o načinu rada ovdje, ali svi su mi veoma pomogli. Selektor je zaista sjajan, želi pomoći i vidi se na njemu da ima tu vatru u sebi. Ima mladu ekipu na raspolaganju, svi hoće da nešto pokažu, a sve počinje od trenera. Zato smo dobro prošli u Kini".

Kako si ti zadovoljan svojim igrama na turniru u Kini?

"Za prvi put je dobro prošlo. Nisam bio na najboljem nivou, jer uvijek može bolje, ali sam zadovoljan. Prvi put sam tu i trebalo mi je malo vremena da se snađem i uklopim u sistem u kojem su ostali momci već neki duži period. Doći će to na svoje veoma brzo. Svi skupa smo igrali dobro, pobijedili smo osam utakmica. Hemija u ekipi je sjajna i mislim da će to biti najbitnije i u kvalifikacijama".

Sistem igre u Americi i u Evropi je različit. Kako si se snašao u ovom 'evropskom' načinu rada?

"Pitao sam dosta. Nije me bilo strah. Drugačiji je malo sistem igre, nisam znao igrače i morao sam znati kako dišu, jer oni su već duže vrijeme zajedno. Malo pomalo smo se upoznavali. Selektor mi je dosta pomogao. Sa Vedranom sam dosta pričao, jer ako ne pitaš, nećeš ni naučiti. Mislim da smo svi dosta naučili u ovom kratkom periodu".

Kakva su očekivanja u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo?

"Vjerujem da možemo otići na prvenstvo. Mlada smo ekipa i to je je jako dobro. Trener je vrhunski, momci silno žele uspjeh. Ne znam hoćemo li sve pobijediti, ali želja itekako postoji. Dosta će se ljudi iznenaditi kakvi ćemo biti i to u pozitivinom smislu. Radimo, trudimo se i očekujte dobre stvari od nas u budućnosti".

Profesionalnu karijeru nastavljaš u Lionsima iz Ženeve. Zašto si izabrao Švicarsku?

"Igrat ću u Švicarskoj za pomoćnog trenera reprezentacije (Adnan Ćuk). Pratio me je godinama dok sam igrao u Americi. Pričao sam dosta sa selektorom o izboru kluba. Bitno mije bilo da odem tamo gdje mogu najviše naučiti, gdje mogu napredovati i gdje mogu da se izgradim kao igrač za budućnost. Bilo je boljih ponuda, financijski primamljivijih, ali izabrao sam mjesto gdje će meni biti dobro. Nisam izabrao ovaj klub samo zbog košarke ili što je Ženeva lijep grad. Želio sam imati kraj sebe nekog ko mi može pomoći, neko koga ću gledati kao prijatelja, a ne samo kao trenera".

Kakve su tvoje ambicije u prvoj sezoni? Na čemu želiš najviše raditi?

"Samo nebo je granica. Tako stvarno mislim. Iza sebe imam dobru sezonu na koledžu i imam ogromno samopouzdanje. Uradio sam dosta u prethodnim mjesecima, naporno sam trenirao. Brojke mi nisu bitne u prvoj sezoni, ali sam pun samopouzdanja i želim napraviti taj klub još boljim. Bitno mi je da vide da im mogu pomoći i da u klubu da su zadovoljni".

Završio si koledž u Americi, imaš diplomu u rukama. Da li bi preporučio mladim košarkašima iz BiH da pokušaju ostvariti karijeru na koleždima prije profesionalnog angažmana?

"Pitali su me mnogi mladi košarkaši iz reprezentaciji o koledžima. Ja bih svima preporučio da idu i to ne samo zbog košarke, već zbog perspektive u budućnosti. Mnogo se nauči o košarci, škola je dobra i možeš sebi život učiniti boljim. Preporučio bih dakle svim igračima koji mogu da odu tamo, jer niko neće biti vječno mlad. Bitna je i diploma u ruci, jer karijera neće trajati vječno".

Koju svoju osobinu u igri bi najviše izdvojio?

"Jak sam mentalno. Imam dosta segmenata u igri u kojima sam dobar, ali psiha mi je definitivno najjača strana. Imam ogromno samopuzdanje, agresivan sam, dosta komuniciram u igri. Uvijek želim dosta pokazati, ne samo koševima, skokovima. Želim da ljudi imaju povjerenje u mene i da kažu 'on će nam pomoći'. Smatram da me ta mentalna snaga izdvaja od drugih igrača".

Krećeš u Lionsima iz Ženeve. Naveo si i razloge zašto si odabrao ovaj klub. Kakve su ti ambicije za budućnost?

"Želim doći na najveći mogući nivo. Da li je to NBA, Euroliga ili negdje drugo, vidjet ćemo. Mislim da mogu igrati veoma dugo i da se mogu staviti u jako dobru poziciju. Košarku volim, ali uvijek govorim da nisam košarkaš. Zašto? Kažem to jer je košarka to što radim i volim i igrat ću košarku koliko god mogu. Volio bih međutim da se oprobam i u drugim stvarima van košarke, nekim poslovnim obavezama. Imam dosta toga na pameti šta dodatno želim raditi, kako u BiH, tako i u Americi".

Imao si treninge pred draft sa Portland Trail Blazersima. Kakva su iskustva raditi sa jednim NBA timom?

"Cijeli život sam naporno radio da dobijem tu šansu. Bilo mi je veoma čudno samo trenirati i pričati sa trenerima. Dadneš sve od sebe u tih sat vremena koliko trening traje, jer velika je stvar što samo pokazuju interes za tebe. Prošlo je odlično, dosta sam naučio".

U dobrim si odnosima sa Jusufom Nurkićem. Da li ti on na neki način pomaže?

"Nema nas puno u Americi, ali ni na koledžima, pa je odlična stvar kad ti neko pomaže. Jusuf mi je kao mentor, mogu ga pitati o svemu. Lijepo je kad možeš nekoga nazvati i pitati za mišljenje. Kažem ti, nije me stid nikad pitati sve što me zanima. Velika je stvari imati uz sebe nekog kao što je Nurkić, koji uvijek ima dobar savjet".

Da li si razgovarao sa Džananom Musom? Šta misliš o njemu i njegovoj NBA karijeri?

"Nisam pričao sa Musom, ali čuo sam dosta dobrih stvari o njemu. On je mlad i to je u NBA ligi ogromna stvar. Uvjeren sam da će imati dobru karijeru. Njegova prednost je samopouzdanje koje ima. To je najvažnije u NBA ligi, to razdvaja najboljeg i najgoreg igrača u ekipi. Treba vremena da se sve posloži, ali mislim da će u narednim godinama doći na vrhunski nivo, nešto kao što je to Jusuf Nurkić, koji je među pet najboljih centara u NBA ligi".

Porodica Šehić je od 1996. u SAD-u. Samirovu karijeru su uvijek stavljali u prvi plan.

"Porodica je više od 100 posto uz mene. Bez njih nikad ne bih uspio, to je zaista tako u mom slučaj. Otac mi je više 'lud' nego ja. Duplo više mi je pomagao kroz karijeru, nego što je bio strog. Mama i sestra također su tu stalno uz mene. Da nismo bili jaki skupa, ne bismo uspjeli. Drago mi je što nam se malo vraća sve konačno, drago mi je što roditeljima mogu reći 'evo sve se isplatilo', 'isplatilo vam se svo ulaganje u mene'. Srce mi je ogromno zbog toga, a i njima također".

Pratiš li ostale američke sportove? Koliko te oni zanimaju?

"Ne pratim previše. Imam prijatelje koji igraju američki fudbal, pa ponekad pogledam neku njihovu utakmicu. Meni je međutim košarka broj jedan, to pratim i to živim".