Nijedna ekipa u koledž košarci u proteklih pet godina nije ostvarila više pobjeda od Villanove. Mali unverzitet iz Philadephije najpoznatiji po senzaciji iz 1985. godine danas je postao jedan od najmoćnijih koledža. Rame uz rame sa Kentuckyem, Dukeom, North Carolinom ili Kansasom.
Rollie Massimino se uhvatio za glavu, trčao gore dole po terenu. Njegov tim, njegova Villanova je u finalu mimo svih očekivanja šokirala čitavu Ameriku i Georgetown sa strašnim Patrickom Ewingom. Ewing je do povrede koljena bio nestvarna kombinacija snage i skočnosti. Lupao je banane pola metra iznad obruča, trčao kontre i generalno svojom pojavom tjerao strah u kosti svim protivnicima. U tadašnjem finalu nije bilo ograničenja za napad, tako da je Villanova uspjela da umrtvi utakmicu u drugom poluvremenu i da pogodi gotovo sve što šutne. Nova je šutirala 78% posto iz igre za čitav meč, a u drugom poluvremenu su promašili samo jednom!?
Rollie je nakon meča grlio sve redom, a Villanova je postala jedan od simbola nepredvidivosti koledž košarke gdje favoriti vrlo često ostaju kratkih rukava. Nekoliko godina kasnije Gary Mclain jedan od najboljih igrača tog tima je u eseju napisanom za Sports Illustrated priznao da je tokom čitavog boravka na Villanovi prodavao i konzumirao kokain, čak i da je pod uticajem kokaina bio tokom timske posjete Bijeloj Kući!
Masimino i Mclain nisu pričali gotovo 20 godina da bi uz pomoć ostatka tima konačno palo pomirenje. McLain nikada nije napravio profi karijeru, a bio je zaista dobar igrač. Odlazak legendarnog trenera sa klupe donio je godine solidnih rezultata tokom sezone, ali gorka razočarenja za Villanovu u završnim turnirima.
Vaš kolumnista je Villanovu zapamtio po Kerryu Kittlesu i Timu Thomasu koji je fizički izgledao kao čudo prirode ali nikada nije imao dovoljno želje i srca da bude vrhunski. Kittles je bio žgoljavi, krakati bek koji naizgled nije imao manu u igri. Šut, prodor, odbrana. Kittles, šuter Eric Ebraz i kasnije reprezentativac Španije Chuck Kornegay su igrali izvrsno sve do početka NCAA turnira i tako četiri godine zaredom.
Kerrry je koledž karijeru završio kao najbolji strijelac u istoriji univerziteta. U NBA je gotovo 10 godina igrao za Netse. Odigrao je dva NBA finala zaredom kao partner u bekovskom duetu sa Jasonom Kiddom. Kao što znate preko Spursa i Lakersa, New Jersey jednostavno nije mogao.
Na klupu Villanove je 2001. sjeo Jay Wright i od tada traje renesansa ovog koledža. Pamtim detalj tokom prenosa legendarnog finala prije dvije godine između UNC i Villanove. Do dana današnjeg to je jedino finale rješeno šutem u posljednjoj sekundi, a znate kakvih je sve ludih završnica bilo u koledž košarci svih ovih godina.
Kris Jenkins je pogodio trojku za titulu, a Ivan i ja smo zaurlali oduševljeni ludom završnicom kojoj je par sekundi ranije prethodila trojke Paigea za izjednačenje. Jay Wright je ispratio let Jenkinsove lopte, nije ni trepnuo i zatim dok je trajala ludnica krenuo prema treneru North Caroline da mu pruži ruku i čestita. Nije trčao gore - dole, nije skakako, nije plakao, nije vrištao. Jednostavno pružio je ruku Williamsu kao da su upravo popili kafu.
Gledao sam u nevjerici džentlmensku reakciju i pitao se kao je moguće da živ čovjek ostane tako sabran u jednom takvom trenutku. Takav potez ne možete da navježbate, jednostavno takvu reakciju ne može ni Leo Di Caprio da odglumi. To možete samo da nosite u sebi. Druge nema. Čak i tokom izjave Wright je pričao o sjajnoj utakmici, o tome kako su oba tima imala iste šanse da ostvare pobjedu i hladnokrvno objašnjavao kako su pobjedničku akciju vježbali milion puta.
Wright je od starta implementirao svoju filozofiju koja je danas potpuno prisutna na svim nivoima košarke. Niske petorke, uvijek četiri šutera na terenu. Centar koji može da se izvuče iz reketa. Puno šuteva za tri poena, pik en rol, malo izgubljenih lopti i bez srljanja u napadu. Svjestan da ovakvo nešto ne može da se igra bez dobrih bekova Wright se dao u potragu. New York je bio njegova omiljena meta u izboru srednjoškolskih igrača. Villanova nikada nije bila top izbor najboljih američkih tinejdžera, ali izgleda da to postaje barem kada su bekovi u pitanju.
Wright je u jednom trenutku u petorci imao Kylea Lowrya, Randya Foyea i Allana Raya. Redom su dalje išli Corey Fisher, Corey Stokes, Reggie Redding, Mike Nardi, Scottie Reynolds, Maalik Wayns, Darrun Hilliard, Ryan Arcidiacono, James Bell, Kris Jenkins, Josh Hart.
Još od 2009. godine i North Caroline koju su predvodili Ty Lawson, Tyler Hansbrough i Wayne Ellington jedan koldež tim nije imao ovako dominantan nastup na završnom turniru kao Villanova. Vječni autsajder koji i kada je pobjeđivao to je radio na dramatičan način u posljednjim sekundama, ove godine je svakog protivnika tokom martovskog ludila pobijedio dvocifrenom razlikom.
U odnosu na ostatak konkurencije izgledali su kao NBA tim. Kontrola ritma, sabranost i spsobnost da vas zatrpaju u par minuta te riješe pitanje pobjednika što se uglavnom i dešavalo. Bucmasti igrač godine u NCAA plejmejker Jalen Brunson demonstirao veteransku strpjlivost i prave liderske kvalitete. Sin vječnog trećeg NBA pleja Ricka Brunsona je igrajući sa Jaysonom Tatumom i Harryem Gilesom osvojio svjetsko juniorsko prvenstvo, a zatim kao igrač prve godine sa Villanovom odmah postao prvak.
Sada je odličnu sezonu krunisao titulom iako je u finalu odigrao skromnu partiju po svojim standardima. Zato je igrač na poziciji "talijana" u timu Donte DiVincenzo. (Villanova uvijek ima nekog Italoamerikanca kada igra dobro. Pokojni Massimino je bio talijan porijeklom. Arcidiacono takodjer. Evo sada i DiVincenzo).
Sa nadimkom "Riđi Džordan iz Delavera", Donte je sasuo 31 poen kao rezervni igrač i naprosto razmontirao Michigan. Petorka Villanove tokom čitave sezone nije imala slabo mjesto. Naprosto idealna kompozicija šuta, brzine i skočnosti. Nisu zavisili od šuta sa distance, u stanju su bili da odigraju dobru odbranu, da zagrade, poentiraju iz prodora. Brunson, sa kilažom i lucidnošću nedoljivo podsjeća na Marcusa Williamsa samo što je bolji šuter. Mikael Bridges je najbolji NBA prospekt.
Gotovo siguran top 15 izbor narednog NBA drafta. Dugoruki defanzivac koji je nestvarno unaprijedio svoj šut u odnosu na prvu godinu te postao legitimna šuterska prijetnja i sa NBA distance. Omari Spellman izuzetan atleta sa dobrim šutem koji nasreće na svaki skok pod oba obruča i kojeg također čeka NBA budućnost te Eric Paschall, transfer sa univerziteta Fordham koji je donio agresivnost, skok, snažna zakucavanja i - pogađate - dobar šut za tri. Petorku zatvara Phil Booth iz Baltimorea, uz Jenkinsa junak titule od prije dvije godine i najbolji strijelac Nove u tom meču kojem su povrede usporile karijeru ali koji će biti tu i naredne sezone. Sve ovo je djelo Jaya Wrighta, najbolje obučenog trenera u NCAA.
Davno je prošlo vrijeme kada su Wrighta pominjali samo po sličnosti sa Georgeom Clooneyem. Osim što je veliki trener, Wright ima nešto što se ne viđa često. Gospodin je u pobjedi, a posebno u porazu. Nešto što se teško pronalazi u trenerskoj branši.
I pred njim je odluka ovog ljeta. Već nekoliko puta je odbio NBA timove, a ovog puta je kod nekoliko ekipa kandidat broj 1. Rollie Massimino je postavio temelje ovog malog koledža. Jay Wright je uzeo tu i pretvorio Villanovu u nacionalnu silu. Vrijeme malih dvorana, pojavljivanja iz drugog plana je zavijek prošlo. Villanova je postala gigant koledž košarke...
Promo
U novoj opremi do novih uspjeha
Za fudbal i futsal: Mozzart uz KMF Derventa i FK Radnički Zvornik
NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora/ica, a ne nužno i stavove portala SportSport.ba te portal ne može i neće odgovarati za sadržaj tih kometara. Komentari koji sadrže vrijeđanja, psovanja i vulgaran riječnik mogu biti uklonjeni bez najave i objašnjenja, ali to ne obavezuje SportSport.ba da obriše sve komentare koji krše pravila. Čitanjem prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim uvjerenjima.
