Romano Vlaho: Od Hoffenheima i reprezentacije BiH do mikrofona i pjesme

Bivši omladinski reprezentativac naše zemlje okreće se pjevanju

Da život piše katkada neobične i lijepe priče dokaz je i slijedeća priča koja dolazi iz Mostara. 

Romano Vlaho: Od Hoffenheima i reprezentacije BiH do mikrofona i pjesme

Grad na Neretvi je oduvijek glasio za veliki rasadnik nogometnih talenata, a junak današnje priče, Romano Vlaho, bio je upravo to. Veliki nogometni talenat kojem se predviđala sjajna nogometna karijera, no život, onakav kakav jeste, za Romana je namijenio drugu sudbinu i drugi poziv koji nema baš previše dodirnih točaka s nogometom.

Danas 25-godišnji Vlaho je nosio dresove omladinskih reprezentacija naše zemlje, bio na probi u jednom Bundesligašu i milimetri su ga dijelili od potpisa za taj klub, no Romano danas, nekoliko godina poslije, za život namjerava zarađivati - pjevanjem. A ako je suditi po onome što ovaj mladić prezentira za mikrofonom, ne bi bila nikakva senzacija da se realizira u tom svijetu jer pjeva - odlično!

Za SportSport.ba Romano Vlaho je ispričao svoju životnu priču, a u njegovih 25 godina stalo je dosta toga. Nas je naravno zanimalo za početak sve o njegovom nogometnom putu.

"Počeo sam s 10 godina u školi nogometa HŠK Zrinjski", počinje svoju priču Ćone kako ga zovu svi koji ga poznaju i nastavlja:

"Prošao sam apsolutno sve kategorije u Zrinjskom, od pionira, do juniora te potpisao i profesionalni petogodišnji ugovor s klubom. Uporedo s tim bio sam član i mladih selekcija reprezentcije Bosne i Hercegovine. Bio sam član U-15 reprezentacije koja nažalost nije imala nikakve natjecateljske utakmice a za U-17 selekciju sam odigrao kvalifikacije za EP u estonskom Tallinu. Taj ciklus smo završili kao treći u grupi i nismo se uspjeli plasirati na EP. Kada sam trebao zaigrati za U-19 reprezentaciju imao sam peh jer sam se nedugo prije okupljanja ozlijedio a bio sam na popisu današnjeg trenera Širokog Brijega Tonija Karačića".

Kako i sam kažeš, prelazak u seniorski nogomet nije ti godio?

"Pa nije, počeo sam rano ulaziti u probleme s ozljedama, a seniorski nogomet ne čeka. Sada mi nije teško priznati da osim ozljeda kao drugi razlog mogu navesti i to da se nisam nešto profesionalno ponašao pa sam već s nepunih 20 godina napustio 'veliki' nogomet i prešao na futsal gdje sam zaigrao za HFC Zrinjski. Igranje na malom terenu mi je dobro išlo, nije prošlo puno i dosegao sam do statusa seniorskog reprezentativca BiH i u čijem sam dresu odigrao nekoliko prijateljskih utakmica".

Malo je poznato da su te detalji dijelili od potpisa za Hoffenheim?

"Tako je. Poziv je došao poslije odigranih kvalifikacija za U-17 reprezentaciju. U Hoffenheimu sam na probi boravio u dva navrata. Prvi boravak od tjedan dana bio je odličan. Ostavio sam dobar dojam u tih 7 dana pa su iz kluba rekli da će me ponovno skoro pozvati u svoj kamp. Iskreno, tada sam pomislio da je to samo izlika i da me neće pozvati, no već na proljeće (prva proba bila je u decembru) stigao je novi poziv. Tada sam ostao 15 dana i iskreno tada nisam ostavio tako dobar dojam kao prvi put pa do potpisa ugovora na koncu nije došlo".

Vršnjak si s pokojnim Krešimirom Ketom Bandićem s kojim te vezalo veliko prijateljstvo?

"Sve što sam prolazio u tim mladim danima, prolazio je i pokojni Keta. Bili smo susjedi, skupa smo išli na treninge, družili se, bili smo zaista pravi prijatelji. Taj momak je bio od sviju nas najveći profesionalac i puno prije je sazrio nego drugi igrači iz generacije uključujući i mene. Njegova tragična smrt za mene je i dan danas nešto što nisam prihvatio i nešto što je ostavilo jako velik ožiljak u meni. Bili smo poput braće, njegov odlazak u meni je ostavio ogromnu prazninu koja se nikada neće popuniti".

Romano, u posljednje vrijeme te sve češće možemo vidjeti s mikrofonom u ruci a nedavno si objavio i cover jedne poznate pjesme legendarnog Fadila Toskića? Reci našim čitateljima otkud ljubav prema muzici?

"Istina, muzika je moja najveća ljubav, a naslijedio sam je od oca Marka koji se već dugo godina bavi pjevanjem i ima svoj bend "Denirom" koji uglavnom nastupa po svabama širom Hercegovine. Uvijek sam bio vezan za to iako nisam nešto ozbiljnije pokušavao jer sam bio najvezaniji za nogomet. Ipak, kako sam nogomet stavio u drugi plan, ljubav prema muzici je rasla i tako se počela rađati ideja da bih mogao nešto ozbiljnije pokušati i s tim. Nekoliko puta sam uz oca nastupio na svadbama, dojmovi su bili super i tu sam stekao samopouzdanje da se upustim u nešto ozbiljnije. Tati je 51 godina, ne znam koliko će još pjevati i nastupati, a ja sam spreman naslijediti ga i preuzeti njegovo mjesto u bendu kad za to dođe vrijeme".

Romano, između tvoje dvije velike ljubavi, muzike i nogometa, kojoj daješ prednost?

"Pa definitivno muzici. Ne mogu poreći da je nogomet bio prva ljubav, prva strast i prva stvar koja me u životu pokrenula, no s muzikom, koja je u našoj obitelji otkada znam za sebe bilo je drukčije. Ona me vremenom 'kupila', nju sam otkrio nekako kasnije, ali zaista moram priznati da mi pjevanje pričinjava veće zadovoljstvo nego nogomet u kojem također još uživam, ali za razliku od nogometa od kojeg me odvojilo dosta faktora, za muziku vjerujem, tj. nadam se da ću uspjeti. Moram nadodati da i bavljenje muzikom kao i nogomet iziskuje veliki rad, napor i odricanje, ali ako se nešto voli i ako vjeruješ u sebe mislim da to olakšava put do konačnog cilja".

Nedavno si izbacio i cover pjesme legendarnog Fadila Toskića?

"Pa eto, dugo sam to pripremao, a na kraju sam prezadovoljan kako je to ispalo. Radi se o pjesmi "Srećo moja", ili "Kad ostaneš jednom sama". Reakcije mog društva i većine ljudi koji su to pogledali i poslušali su itekako pozitivne. Lagao bih da pohvale ne gode i da nisu još veći poticaj za bavljenje muzikom u budućnosti" - kazao je Vlaho za SportSport.ba.

Stvarno neobičan, ali doduše, obzirom na oca, pomalo i očekivan put za mladog Romana Vlahu. Nekada nadareno i sjajno desno krilo omladinskih kategorija Zrinjskog i reprezentacija Bosne i Hercegovine, te nesuđeni nogometaš Hoffenheima, najbolji malonogometni igrač Hercegovine za 2018. godinu i virtuoz na malonogometnom terenu, najbolje se snalazi s mikrofonom u ruci, a muzičke note akceptira bolje nego je to radio s trenerovim zahtjevima.

Reklama - nastavite čitati ispod oglasa

Komentari (2)

Fino pjeva

Benjamingst

I Elvir Baljić mu može zavidit

Haroni
Ostalo još 1500 karaktera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora/ica, a ne nužno i stavove portala SportSport.ba te portal ne može i neće odgovarati za sadržaj tih kometara. Komentari koji sadrže vrijeđanja, psovanja i vulgaran riječnik mogu biti uklonjeni bez najave i objašnjenja, ali to ne obavezuje SportSport.ba da obriše sve komentare koji krše pravila. Čitanjem prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim uvjerenjima.