Ponovo finale i opet poraz
Bh. sport vjerovatno nema većeg malera od Mirsada Terzića · Komentar
Svaki sportista kada počinje karijeru sanja da jednog dana stekne status vrhunskog. U trenutku kada dođe do tog nivoa cilj mu je osvajanje najprestižnijih trofeja, medalja... Nekim se snovi ispune, a nekim ne. Nije to posljedica neznanja, već uglavnom splet nesretnih okolnosti i "prokletstva" zvanog sudbina.
Proteklog vikenda Evropa je dobila dva prvaka, fudbalskog i rukometnog. U najdosadnijem finalu UEFA Lige prvaka u posljednjih 15-ak godina Liverpool je po šesti put uzeo "ušati" trofej, dok se na Final Four EHF Lige prvaka Vardar po drugi put u posljednje tri godine popeo na vrh Starog kontinenta.
Realno gledajući rukomet nikada neće biti popularan i privlačan kao fudbal, ali ukoliko se uporede dešavanja sa Wanda Metropolitana i Lanxess Arene jasno je da rukomet zna biti podjednako zanimljiv i uzbudljiv kao fudbal, ali isto tako i veoma brutalan.
Svu brutalnost tog sporta na svojim plećima je osjetio Mirsad Terzić. Čovjek kojem se može dodijeliti epitet "najvećeg malera u historiji bh. sporta" obzirom na sve ono što je u proteklom desetljeću doživio u dresu Veszprema.
Iako je na početku karijere dok je igrao za Izviđač, Zagreb i Celje bio odličan i u ofanzivi od dolaska u Veszprem 2009. godine s vremenom se isprofilisao u jednog od najboljih defanzivaca svijeta.
Praktično deceniju igra na vrhunskom nivou u odličnom klubu, ali titulu prvaka Evrope nikako ne uspjeva da osvoji. Terzić se naosvajao trofeja u Mađarskoj i SEHA ligi, dok je na eurosceni tri puta gubio u finalu Lige prvaka, 2015., 2016. i 2019. godine. U polufinalu je ispadao 2014. i 2017. godine.
Gubili su Miralem Pjanić s Juventusom i Hasan Salihamidžić s Bayernom finala fudbalske Lige prvaka, ali iako je riječ o rukometu izgubiti tri ključne i najvažnije utakmice sezone je zaista bolno. Vidjelo se to po Terzićevom govoru tijela nakon što je završen okršaj s Vardarom.
Tokom utakmice je vodio lavovsku borbu s Dainasom Kristopansom. Većim dijelom susreta uspijevao je da zaustavi latvijskog bombardera, ali "happy end" je opet izostao. Na kraju meča je bio utučen, vjerovatno je potekla i poneka suza. Jednostavno, razočaranje je preveliko, možda i neopisivo.
Međutim, onako kako to i pristoji velikim sportistima Terzić će se vratiti i sljedeće sezone te opet pokušati da se popne na evroposki tron, mogao bi mu to biti i posljednji pokušaj jer je za Veszprem vezan do ljeta 2020. godine.
U međuvremenu, imat će veoma važan zadatak. Da s reprezentacijom BiH izbori plasman na premijerno te ujedno historijsko učešće na jednom Evropskom prvenstvua, a ispunjenju i tog sna izabranici Bilala Šumana nikad nisu bili bliži...
Igračka, ali i ljudska gromada kakav je Terzić je kroz sve što je tokom karijere uradio za bh. reprezentaciju zaslužio još minimalno jedan nastup na velikim takmičenjima.
Promo
Nakon robne, stigla i novčana donacija
Nastavak podrške: Još jedna donacija iz Mozzarta za Sigurnu kuću Sarajevo
Top Komentari
NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora/ica, a ne nužno i stavove portala SportSport.ba te portal ne može i neće odgovarati za sadržaj tih kometara. Komentari koji sadrže vrijeđanja, psovanja i vulgaran riječnik mogu biti uklonjeni bez najave i objašnjenja, ali to ne obavezuje SportSport.ba da obriše sve komentare koji krše pravila. Čitanjem prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim uvjerenjima.
