Eksplozija malograđanštine: Ljudi dragi, ne radi se to tako · Komentar

Kako to voli reći direktor reprezentacije Gordan Muzurović, nepogrešivi rukometni mag, čiji maratonski govori - iz pouzdanih izvora to znamo - rukometne reprezentativce ostavljaju bez teksta, fundus cijele priče je u tome da je Švicarskoj dodijeljena pobjeda 10:0 za zelenim stolom, radi administrativnog propusta.

Najvećim dijelom krivac je delegat Darko Repenšek. Zapravo ako nismo mi krivi koji smo potpisali zvanični izvještaj, onda nije ni on. On je samo prvi u lancu onih što su "bili pogrešni". Mi smo bili posljedni u lancu. Potpis, to se zna od kada postoje penkala i tinta (pa ko ne zna pisati, umoči palac), predstavlja akt potvrde.

Elem, ono što su krvavom borbom igrači na terenu ostvarili, oduzelo im je. Ko je kriv? Evo neka nije niko, neka je podla igra slučaja, stjecaj nesretnih okolnosti doprinio svemu, ocijenjeno je da je "komandna odgovornost" ipak na našem Savezu.

Švicarci kao Švicarci, i kao svi ostali u podlom svijetu, uhvatit će se za trunku ako imaju povoda. Rukometni svijet je od davnina takav, uvijek se kuhalo. Uostalom uhvatili bi se i mi, kao što bi svi na svijetu da su pametni. Švicarci su pokušali izvući koristi i iz "sitnice" i za sada su je izvukli.

Šta s dešava netom nakon donošenja odluke na koju se čekalo više od mjesec? Eksplozija objeda, uvreda, bljuvotina, najdegutantnijih opservacija. Da bi se sa sebe saprala ljaga, treba optužiti sve ostale. Švicarce kojima smeta što policajac kašlje i ne valja im čorba, Repenšeka koji je bio pijan, iznose se pikanterije šta je radio prije deset godina, kakve bezobrazluke i marifetluke je činio, koliko je popio u životu alkohola i seks afera proknjižio.

Ljudi dragi, žaliti se može na ljepši način, gospodskiji, dostojanstveniji, ne da bi vi ispali gospoda, već zbog ugleda Saveza, države, igrača. Onih kojima će visiti mač nad glavom u svakim narednim kvalifikacijama, jer ovako se još više brukamo i na sebe navlačimo gnjev onih koji su mnogo veći od nas i pod čijim okriljem nastupamo.

"Moj Reufe, djeca nam se smiju", smije nam se rukometna Evropa. Ona ista koja je čitala tekstove bh. medija prije presude, pa je bilo "ne piši ništa, oni sve čitaju, prate".

Čitaju oni sve i dan danas. Gnusne uvrede, siktanje, ogovaranja.

Ovakvim načinom javnog nastupa zatvaramo si sve moguće puteve u narednim kvalifikacijama. Budimo jednom poput Bayerna kada ga pokrade sudija u četvrtfinalu Lige prvaka, a oni ne kažu ni riječ.