Legenda o Herminatoru · Kolumna

Arnold se mučio, scena u kojoj on izgovara popularnu rečenicu snimana je nekoliko desetina puta, sve dok nije pogodio tačno onako kako je režiser i zamislio. Na kraju, ta rečenica zauzela je 37. mjesto najboljih filmskih rečenica u izboru Američkog filmskog instituta. Terminator nije slučajno spomenut u kolumni. Po uzoru na lik kojeg je utjelovio Arnold Schwarzenegger, jedan legendarni skijaš i Arnoldov sunarodnik, dobio je nadimak – Herminator. Riječ je, naravno, o Hermannu Maieru, čovjeku koji je bio toliko dobar i popularan da je svojevremeno bio prva asocijacija na spomen skijanja.

“Nedovoljno dobar”

Hermann Maier rođen je 7. decembra 1972. godine u austrijskom Altenmarktu. Kao i (skoro) svim njegovim vršnjacima, skijanje mu je bilo prva ljubav. Svakog radnog dana, čim bi se završila nastava, penjali su se na jedno brdašce u Flachau, gdje su sami organizovali “utrke Svjetskog kupa”. Glavna nagrada bile su Coca-Cola i čokolade, a najbolji od njih obavezno bi stao ispred imaginarne kamere i proslavljao najveću pobjedu u svojoj karijeri. Pobjednik bi uglavnom bio Hermann Maier, koji se ni u tim mladim godinama nije plašio brzine, a i tehnički je bio bolji od svojih vršnjaka. Njegov otac, čovjek po kojem je i dobio ime, vlasnik je škole skijanja u kojoj je Hermann, još kao trogodišnjak prvi put vidio kakav je to osjećaj stati na skije. No, tehnika i nustrašivost mu ipak nisu pomogli 1988. godine u skijaškoj akademiji u Schladmingu. Herman je imao krhko tijelo, težio je samo 49 kilograma i u Schladmingu se zadržao samo godinu dana. Jednostavno, smatrali su da nije dovoljno dobar za njihovu akademiju. Skijanje je prezahtjevan sport i slabo razvijeni Hermann Maier bio je prekrižen od strane svih trenera.

No, to ga nije obeshrabrilo. Odustajanje od skijanja značilo bi prihvatanje poraza, a Hermann to nikad nije bio u stanju priznati. Vjerovao je u sebe; vjerovao je da će jednog dana biti pobjednik utrke Svjetskog kupa i da će gledati u pravu kameru, te da će pred očima cijelog svijeta pokazati kako je rođeni pobjednik. Ljeti je radio kao zidar, jačao je tijelo i zarađivao novac, a zimi je bio instruktor skijanja. Maier je u nepune dvije godine dobio 40 kilograma. Volje, želje i znanja mu nije nedostajalo, a sada je imao i tijelo spremno da odgovori najtežim naporima. Trenirao je kao lud. Nakon što bi završio davajući instrukcije polaznicima škole skijanja, ostajao je sam na stazi i trenirao još dodatnih pet sati. Bio je neumoran, neuništiv.

Maier se očajnički želio takmičiti; želio je svima pokazati kako su pogriješili i kako je bolji od svih vršnjaka koji su ostali u skijaškoj akademiji u Schladmingu. Pobjeđivao je na svim lokalnim takmičenjima, ali to nije bilo dovoljno da bude primijećen od strane trenera reprezentacije Austrije.

Od predvozača do najboljeg na svijetu

Sudbina je htjela da Hermann Maier 6. januara 1996. godine u rodnom Flachau bude predvozač na veleslalomskoj trci Svjetskog kupa. Neustrašivi Maier postavio je 12. najbolje vrijeme, testirajući stazu za one koji će zahvaljujući njemu upoznati stazu i spustiti se istom. Taj Maierov podvig se nije mogao ignorisati. Samo četiri dana kasnije, debitovao je na trci Svjetskog kupa u veleslalomu u Hinterstoteru osvojivši 26. mjesto.

Prvu pobjedu u karijeri ostvario je u superveleslalomu, 23. februara 1997. godine u Garmisch-Partenkirchenu. Maier je pucao od snage, ali i samopouzdanja. Na treninzima i na utrkama Svjetskog kupa davao je maksimum, često vozeći “na rubu”. Bio je nustrašiv, neuhvatljiv i bukvalno je pomjerao granice mogućeg. Drugu pobjedu upisao je u decembru 1997. godine u Beaver Creeku u Sjedinjenim Američkim Državama, nekoliko mjeseci prije Olimpijskih igara u Naganu. Maier je već bio skijaška zvijezda ali poslije utrke spusta na Olimpijskim igrama u Naganu, dospio je na naslovnice svih mogućih časopisa. Iako je utrka spusta trebala biti održana osmog januara, ista je triput odložena zbog užasnih vremenskih uslova poput ledene kiše i jakog vjetra. Na kraju, organizatori su donijeli odluku da se utrka spusta održi u petak, 13. januara. Nesretan datum.

Maier je pažljivo gledao vožnju Jean-Luc Cretiera, pokušavajući još bolje upoznati stazu. Znao je da su nanosi snijega na pojedinim dijelovima staze činili istu ekstremno teškom. Cretier je u jednom trenutku usporio kako bi prošao najteži dio staze, a Maier, poznat po svojoj brzini i neustrašivosti, samo je prebacio težinu tijela sa jedne na drugu stranu, rubom skija zahvatio kocku leda, a zatim u kombinaciji sa jakim vjetrom izgubio kontrolu i pri brzini od 100 km/h probio zaštitnu ogradu. Zbog nevjerovatne brzine i takvog pada, skoro svi su mislili da neće preživjeti. No, Maier je ustao i bez ičije pomoći odšetao sa staze. Cretier, koji do tog dana nije upisao nijednu pobjedu u karijeri, osvojio je zlato, Lasse Kjus, veliki Maierov suparnik ugrabio je srebro, a bronza je pripala Hannesu Trinklu. Samo nekoliko dana poslije, na utrkama veleslaloma i superveleslaloma, Maier je pokazao kako je ovo njegovo vrijeme, osvojivši zlato u obje discipline i opravdavši nadimak Herminator. Te sezone osvojio je i svoj prvi veliki Kristalni globus namijenjen pobjedniku Svjetskog kupa.

U naredne tri sezone, još dva puta je osvajao veliki Kristalni globus, a samo je 1999. godine “dozvolio” Lasse Kjusu da bude najbolji na svijetu. Maier je briljirao u veleslalomu, superveleslalomu i spustu u 2000. i 2001. godini, zauzevši prvo mjesto u ovim disciplinama i osvojivši još dva velika Kristalna globusa. Stekao je nevjerovatnu popularnost, postao najveća zvijezda skijanja, ali je (pre)često smatran arogantnim i škrtim na riječima. No, imao je pokriće za tu aroganciju u vidu pobjeda i medalja sa velikih takmičenja.

Saobraćajna nesreća

U trenucima kad je samo nebo bilo granica za Hermanna Maiera, dogodila se saobraćajna nesreća koja ga je cijelu narednu godinu odvojila od skijanja. Ne samo to, Maier je dobro i prošao. Prilikom prve operacije, doktori nisu bili optimistični i bili su ubijeđeni kako će mu morati amputirati nogu. Maier se nije predavao, nije ni u jednom trenutku pomislio da je to kraj za njegovu karijeru i ubijedio je doktore da pronađu način kako bi ponovno mogao raditi ono što najbolje zna – skijati. Period rehabilitacije bio je dugotrajan i bolan, a doktori su mu u desnu potkoljenicu ugradili šipku od titana dugu čak 30 centimetara. Maier, poput svog sunarodnika iz filma Terminator, Arnolda Schwarzeneggera, kratko je izustio:”I'll be back!”

Vratio se. Skijao je kao i ranije, brzo, agresivno, neustrašivo. Promijenio je stav kad su u pitanju intervjui i pojavljivanje u javnosti. Postao je pristupačniji, blaži. Samo dvije sedmice po povratku, ostvario je pobjedu u superveleslalomu u skijaškoj Meki, Kitzbűhelu. Već naredne godine, osvojio je i svoj četvrti veliki Kristalni globus pokazavši kako i dalje ima toliko toga za ponuditi. I imao je. Te 2004. godine izdao je i autobiografiju pod nazivom ”Hermann Maier:Das Rennen Meines Lebens”. Filmski povratak, baš poput Terminatorovog.

Na Olimpijskim igrama u Torinu 2006. godine, osvojio je srebrenu medalju u superveleslalomu i bronzanu u veleslalomu. Bio je to jedan od pokazatelja kako više nije onaj stari. Razumljivo, s obzirom da su ga stizale godine uz sveprisutan umor i užasnu povredu. Posljednju pobjedu ostvario je 2008. godine u Lake Louiseu. Naravno, ista je ostvarena u superveleslalomu, disciplini u kojoj mu niko nije mogao parirati. Iako su svi očekivali da će nastupiti i na Olimpijskim igrama u Vancouveru, Hermann Maier se odlučio penzionisati godinu dana ranije.

Karijeru je završio sa 54 pobjede u Svjetskom kupu, četiri velika Kristalna globusa, četiri olimpijske medalje i šest medalja sa svjetskih prvenstava. Postoji i ono što statistika ne može reći. Maiera s pravom možemo nazvati i revolucionarom skijanja. Radio je ono što je do njegove pojave bilo nemoguće; ono što niko nikad nije ni pomislio uraditi. Obožavao je skijati na bezuslovnim mjestima; mjestima gdje je vidljivost nikakva. Brz, neuhvatljiv, odvažan. U sezonama u kojima je bio na vrhuncu, bio je veći od skijanja. Hermann Maier s pravom smatraju skijaškom legendom. Uostalom, nije bez razloga Herminator.