Kada su rukometaši Izviđača, a potom i sarajevske Bosne igrali u Ligi evropskih prvaka, smatralo se da su ta liga i taj rukomet bezveze. Prosječni, jadni, bijedni...
Istina je drugačija. Ta liga i taj rukomet, s igračima koji su kasnije pravili ultrabogate karijere, postajali evropski prvaci, dugogodišnji reprezentativci... svemirski su brodovi za ovo šta danas imamo.
Logički problemi
Nije međutim krucijalni logički problem u tvrdnji da se tad igrao loš rukomet i da nam je liga bila "truba", koliko u potcjenjivanju činjenice da kao prvak učestvujete u najelitnijem evropskom takmičenju.
Dakle, kada se bavite rukometom, imate klub i prvak ste kakve god države, ne možete igrati na većem nivou od Lige prvaka!
Kada ste bh. olimpijci Elvedina Muzaferija, Emir Lokmić, Mladen Plakalović i Tanja Karišik, najviše što možete u svojoj karijeri napraviti je nastupati na Olimpijskim igrama!
Nije međutim krucijalni logički problem u tvrdnji da je naš tim preskroman, neko će reći jadan i bijedan, jer nam tamo na licu mjesta doniraju opremu kada nas vide kakvi smo, već u potcjenjivanju činjenice da tih četvoro sportista dolazi iz jedne od najjadnijih i najbjednijih država svijeta. A nije takva bila.
Ne treba se njima smijati, a bogami ni niti sažaljevati ih. Oni su vrh svijeta za beskičmenjake, probisvijete i uhljupe na svim nivoima, one zbog kojih je normalno da zemlja s brdskoplaninskim reljefom i umjereno-kontinentalnom i planinskom klimom na Olimpijskim igrama ima tek četvoročlani tim.
Mi da nismo imali Olimpijske igre 1984. ne bi nikada imali bob stazu, kao što je ni danas nemamo 22 godine nakon rata. A, možda smo za bob stvoreni. Možda bi se neko time bavio, naravno kada bi imao sam sebe da finansira.
Jesu li trebali uopće ići naši takmičari na Igre kada su već nedorasli konkurenciji? Jesu, svakako. Jer su ostvarili normu, vrhunski rezultat koji ih je tamo svrstao. Jer im je taj rezultat omogućio rijetko, nezaboravno iskustvo. Ostvarili su prijateljstva, takmičili se, upoznali drugu kulturu. Karikiramo, ali ako nisu escajg znali držati, sada znaju...
Nedostojni su bili i rukometaši Izviđača i Bosne vrhunskim ekipama u Ligi prvaka, ali zato postoje nivoi. Sada niko "prismrditi" ne može Ligi prvaka.
Ovo vrijeme i ono vrijeme
Zimske olimpijske igre u PjongČangu su okončane. Najbolji rezultat za BiH ostvarila je najmlađa naša predstavnica Elvedina Muzaferija 31. mjestom u spustu. Da apsurd bude veći, samo da je završila trku u slalomu bila bi najmanje 22. što bi bilo blizu našem najboljem rezultat ikad, 21. mjestu Enisa Bećirbegovića iz Nagana 1998.
Nije završila trku jer je ovo "njeno", naše vrijeme mnogo gore od Enisovog, pa je nemoguće da ona ima bolji rezultat od njegovog. Sadašnjost je gora od prošlosti.
Najbolje rezultate i najviše medalja osvojili su Norveržani i Nijemci, dvije od pet najsavršenije uređenih zemalja svijeta.
Zemlje u kojima je moguće da se bavite tamo nekim skijaškim trčanjem ili biatlonom, sportovima koje niko niti gleda niti ikoga zanimaju, a da vam to još država finansira, ohrabruje vas i nudi sve žive uslove.
Da postoji sporo klizanje na duže staze, ili, recimo, monotlon umjesto biatlona, tu bi mi bili eksperti, stoga Elvedina, Emire, Mladene i Tanja kapa dole. Mnogo prije bi vi prešli put do prijema BiH u Evropsku uniju nego ovi što godinama ispunjavaju upitnik Evropske komisije.
Promo
Nakon robne, stigla i novčana donacija
Nastavak podrške: Još jedna donacija iz Mozzarta za Sigurnu kuću Sarajevo
Top Komentari
NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora/ica, a ne nužno i stavove portala SportSport.ba te portal ne može i neće odgovarati za sadržaj tih kometara. Komentari koji sadrže vrijeđanja, psovanja i vulgaran riječnik mogu biti uklonjeni bez najave i objašnjenja, ali to ne obavezuje SportSport.ba da obriše sve komentare koji krše pravila. Čitanjem prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim uvjerenjima.
