Analiza iz ureda Agenta 008: Championship sezona 2018/19 · Kolumna

Od trećeg avgusta 2018. godine, pa sve do 27. maja 2019., bit će odigrano čak 557 mečeva nakon kojih ćemo dobiti tri ekipe koje će naredne sezone izboriti plasman u viši rang, a koje ekipe će ispasti u League One. Prognoziranje je đavolja rabota (ne sjećam se kad sam posljednji put bio u pravu, što mogu posvjedočiti moji prijatelji koji me i dan danas “časte” raznoraznim epitetima), ali kao i prethodnih sezona – opet dobih najnezahvalniji zadatak, zbog kojeg ću, po ko zna koji put, završiti na stubu srama. Pretrpan kalendar, ujednačenost (skoro) svih klubova u ligi, prosipanje unaprijed upisanih bodova, nevjerovatna borba za mjesta koja vode u doigravanje, posebnosti su koje vežemo isključivo uz Championship.

Uzbudljivost je, kad me već tjerate da skrenem u kladioničarske vode, jedina sigurna opklada. Od avgusta do maja uživat ćemo u fudbalskom maratonu; maratonu gdje ne postoje apsolutni favoriti i gdje se “iznenađenja” dešavaju iz kola u kolo. Ko su favoriti? Koja ekipa bi mogla biti favorit iz sjene? Hoće li se ekipe koje su ispale iz Premiershipa ekspresno vratiti u društvo najboljih? Čije utakmice ne bismo trebali propuštati? Odgovore na ova (a i neka druga) pitanja možete pronaći u nastavku teksta.

Favoriti

Stoke City je prvi put zaigrao u Premiershipu u sezoni 2008/09, a mnogobrojni poznavaoci fudbala na Otoku predviđali su im ekspresan povratak u Championship. No, koliko su zapravo svi bili u krivu najbolje pokazuje činjenica da je ekipa Stokea u narednih (skoro) deset godina postala veoma stabilan premijerligaš. Pod menadžerom Tonyjem Pulisom igrali su tvrd fudbal, a stadion Britannia bio je skoro pa neosvojiva tvrđava. Vlasnici kluba očajnički su željeli gledati, koliko-toliko, lijep fudbal i Pulisa zamijenili bivšim menadžerom Manchester Cityja, Markom Hughesom. Hughesova i Pulisova filozofija fudbala nemaju dodirnih tačaka, a Stoke je od defanzivne ekipe pune “kostolomaca”, postala ekipa koja se želi nadigravati sa protivnicima. Hughes je vodio ekipu nepunih pet godina, tačnije do januara 2018. godine, kada je dobio otkaz zbog užasne defanzive koja je do tog trenutka primila skoro 50 golova. Naslijedio ga je Paul Lambert, ali ni to nije pomoglo Pottersima da ostanu u ligi te je škotski menadžer raskinuo ugovor sa Stokeom u maju ove godine.

Sudeći po igračkom kadru, Stoke City ne planira ostati u Championshipu. Iz kluba su otišli Xherdan Shaqiri (Liverpool), Marc Muniesa (Girona), Ramadan Sobhi (Huddersfield), Lee Grant (Manchester United) i Kevin Wimmer koji je posuđen Hannoveru. S druge strane, u klub su došli napadač Benik Afobe, dva krilna igrača Tom Ince i James McClean, te odlični centralni vezni Oghenekaro Etebo koji je na Svjetskom prvenstvu pokazao kako se na njega može ozbiljno računati. Stoke City će naredne sezone voditi Gary Rowett koji je prethodne sezone vodio ekipu Derby Countyja s kojom je igrao doigravanje za Premiership. Rowett ima na raspolaganju veoma dobar igrački kadar i ukoliko ne bude još odlazaka, sve su prilike da ćemo Stoke City naredne sezone opet gledati u najvišem rangu engleskog fudbala.

Middlesbrough za koji je u drugom dijelu sezone nastupao i naš reprezentativac Muhamed Bešić, progledao je dolaskom Tonyja Pulisa koji je uspio uhvatiti play-off za Premiership, ali su u dvomeču morali čestitati ekipi Aston Ville kojoj u dvije utakmice nisu uspjeli postići pogodak. Ostali su bez Patricka Bamforda koji je za skoro osam miliona eura prešao u Leeds United, a klub je napustio i lijevi bek Fabio. Tony Pulis, menadžer starog kova, igru zasniva na defanzivi, a u ovom prijelaznom roku potrošio je skoro 14 miliona eura na dovođenje Adena Flinta i Paddyja McNaira. Jednostavno, Pulis ne odustaje od oprobanog (i učinkovitog, rekao bih) recepta – robusnosti u defanzivi. Defanzivni dio ekipe veoma dobro je pokriven, no mnogo je upitnika kad je riječ o ofanzivi. Adama Traore mogao bi napustiti Middlesbrough s obzirom da je u ugovoru ugrađena izlazna klauzula. Wolverhampton je poslao ponudu, no ista nije zadovoljila vlasnike Boroa, te je Traore još uvijek Pulisov igrač. Krajnje je vrijeme i da skupo plaćeni Britt Assombalonga pokaže zbog čega je prošle godine doveden u Middlesbrough. Zanimljivo, Pulis je prije nekoliko dana izjavio kako postoje igrači koje prati i koje bi želio dovesti u klub, ali da neće pod svaku cijenu opustošiti klupsku kasu. Jaka odbrana trebala bi biti dobar zalog za budućnost Middlesbrougha i eventualni plasman u Premiership.

Još jedan prošlosezonski premijerligaš, West Bromwich Albion, tražit će eskpresan povratak u društvo najboljih. Bivši yo-yo tim (timovi koji konstantno ispadaju iz lige nakon promocija), posljednjih osam sezona igrao je u najvišem rangu engleskog fudbala. Struktura tima mnogo više odgovara Championshipu negoli Premiershipu, s obzirom na ujednačenost lige. Menadžer Darren Moore suočen je sa odlascima najboljih igrača koji ne žele igrati u ovoj ligi. Tako je u ovom prijelaznom roku ostao bez Jonnyja Evansa, Garetha McAuleyja, Claudija Yacoba, Jamesa McCleana i Bena Fostera, a spominje se i odlazak Salomona Rondona. Ipak, igrači poput Jayja Rodrigueza, Craiga Dawsona, Matta Phillipsa i Jakea Livermorea još uvijek su u timu što je i više nego dovoljno da bismo West Bromwich uvrstili u najuži krug favorita za plasman u najviši rang. Predsjednik kluba javno je izjavio kako ne planira prodavati igrače ispod njihove tržišne vrijednosti, što je ispravna taktika, ali mogao bi imati problema sa nezadovoljstvom igrača koji se također nadaju prelasku u neku jaču ekipu. Mnogo je neiskorištenog potencijala, a na Mooreu je da od ove ekipe napravi tim koji će izboriti plasman u Premiership. Mnogi su mišljenja da je najveći problem ove ekipe neiskustvo njihovog menadžera, no Moore ima podršku vlasnika, igrača, ali i navijača kluba. Christ Brunt će dvanaestu uzastopnu sezonu nositi dres West Bromwicha i bit će jedan od ključnih igrača u borbi za povratak u društvo najboljih. Također, mnogo će toga zavisiti i od dvadesetjednogodišnjeg krilnog igrača, Olivera Burkea, koji ima sve predispozicije da bude jedan od najboljih igrača lige.

Nottingham Forest sa velikom količinom optimizma ulazi u novu sezonu. S klupe ih vodi Aitor Karanka, koji je u klubu od januara ove godine, a u 21 meču koliko je sjedio na klupi Nottinghama, upisao je samo pet pobjeda. Evangelos Marinakis, većinski vlasnik Nottinghama, izdvojio je 27 miliona eura na ovoljetna pojačanja od kojih je najzvučnije svakako Joao Carvalho, ofanzivni vezni igrač koji je za 15 miliona eura došao iz Benfice. U klub su stigli bivši igrač zagrebačkog Dinama, Soudani, napadač Lewis Grabban, defanzivci Tobias Figueiredo i Michael Dawson, golman Pantilimon i bivši veznjak Newcastle Uniteda, Jack Colback. Aitor Karanka mnogo više pažnje poklanja defanzivi, u što smo se mogli uvjeriti dok je vodio ekipu Middlesbrougha. Ove sezone će od Nottinghama željeti napraviti defanzivnu mašineriju, a za to mu je potrebno još nekoliko pojačanja u svim linijama (sve je izvjesnija posudba Sama Byrama). Nakon četiri uzastopne sezone u kojima Nottingham nije probio barijeru od 60 osvojenih bodova, ove sezone računaju na veliki iskorak (možda čak i direktnu promociju u viši rang). Ukoliko Marinakis bude strpljiv sa Karankom, ko zna, možda Nottingham konačno zaigra i u Premiershipu.

Timovi čije utakmice ne biste trebali propustiti

Utakmice Leeds Uniteda bit će prava poslastica, najviše zbog novog menadžera, Marcela Bielse. O “Luđaku” smo pisali u nekoliko navrata – kad smo govorili o historiji presinga, te o nevjerovatnom geniju Pepa Guardiole koji je inspiraciju za ono što radi pronašao upravo u Bielsi (kao uostalom i Simeone, pa i Pochettino). Bielsa je poznat po fanatičnosti, ali i nevjerovatnoj posvećenosti fudbalu. Po pravilu, njegove ekipe igraju visok presing, ne bježe od duela i ne priznaju izgubljenu loptu. Vodio je reprezentacije Argentine i Čilea, a zatim je preuzeo Bilbao koji je pod njegovim vodstvom igrao nevjerovatan fudbal. No, po odlasku iz Bilbaoa, nije se proslavio. Zadržao se godinu dana u Marseilleu, potom je samo dva dana vodio ekipu Lazija i onda podnio ostavku zbog nedovoljne podrške od strane uprave kluba, da bi 2017. godine preuzeo Lille koji se pod Bielsinim vodstvom borio za opstanak. Bit će zanimljivo vidjeti kako će protivnici odgovoriti na Bielsinu 3-3-3-1 formaciju (istina, u Bilbau je to bilo 4-3-3), koja ipak nije toliko rasprostranjena (posebno ne na Otoku). Leeds je prije nekoliko dana doveo napadača Patricka Bamforda, a u klub su stigli Barry Douglas, Jamal Blackman, Lewis Baker i Jack Harrison. Bilo je i odlazaka sa Elland Roada, ali igrači poput Madgera Gomesa, Pawela Cibickog, Hadija Sackoa i Paudiea O'Connora nisu činili kostur ekipe, tako da se njihovi odlasci neće previše osjetiti na igre tima. Sa Bielsom je sve moguće – od borbe za opstanak do borbe za viši rang. Utakmice Leedsa obilovat će golovima i, ako ništa, zbog toga će biti zanimljivo pratiti ovaj kultni engleski tim.

Kada je krajem maja 2018. godine izašla vijest da Frank Lampard preuzima Derby County, mnogi su s nestrpljenjem čekali početak nove sezone. Šta i koliko može Frank Lampard?! Može li biti jednako dobar trener kao što je bio igrač?! To su pitanja na koja ćemo dobiti odgovore možda i u ovoj sezoni. Pisali smo i o Lampardu – o tome kako će biti uspješan u poslu kojim se bavi (uspješan je bio kao igrač, pa i kao pisac priča za djecu). Rođeni pobjednik i vođa. Sada će svoj pobjednički mentalitet morat usaditi i u igrače koje vodi, što nije nimalo lagan zadatak. Derby County prošle sezone izborio je play-off, ali ispali su u polufinalu od Fulhama. Derby je na posudbu doveo igrača Chelseaja, Masona Mounta koji je odigrao odličnu sezonu na posudbi u holandskom Vitesseu. Devetnaestogodišnjak će u Lampardovom timu imati slobodu i na njemu je koliko će istu iskoristiti. Osim Mounta, u klub su došli još Jack Marriott, Florian Jozefzoon, Harry Wilson i George Evans, a klub je napustio krilni igrač Andreas Weimann, kao i igrači koji su na zalasku karijera poput Bairda, Benta i Shackella. Sve više se spominje i odlazak Mateja Vydre koji je prošle sezone postigao 21 pogodak u ligi. Derby County ima dobar igrački kadar i sasvim je razumljivo što navijači očekuju mnogo od Lampardove ekipe. Bilo kako bilo, bit će zanimljivo gledati Lamparda u odijelu pored aut linije.

Dok Leeds United i Derby County (s pravom) računaju na visok plasman, Hull City će i ove sezone biti u velikim problemima. No, njihove utakmice su prošle sezone bile posebne – Hull je pobijedio u šest utakmica sa tri ili više golova razlike, a sezonu su završili na 18. mjestu. S klupe ih vodi bivši menadžer Southamptona, Readinga i Sheffield Uniteda, Nigel Adkins. Kako je izgledao Hull prošle sezone?! Ukoliko bi poveli sa 1:0, “namirisali” bi krv i završili utakmicu bez većih problema, no u utakmicama u kojima bi primili rani pogodak – kao da nisu postojali. Igrači su jedva čekali posljednji zvižduk kako bi otišli na tuširanje i pripremili se za naredni meč. To je nešto što će ove sezone morati promijeniti ukoliko žele (mnogo) bolji plasman. Navijači nikako ne vole vlasnika kluba, egipatskog biznismena Assema Allama, što nikako nije dobro. Iz kluba su otišli Dawson, Abel Hernandez, Sebastian Larsson, Allan McGregor, David Meyler, a stigli su David Milinković, Jordy de Wijs i Reece Burke. Odlazak Abela Hernandeza posebno će se osjetiti, s obzirom da je Hull bio 30% efikasniji s njim u startnoj postavi. To znači da će se mnogo očekivati od Fraziera Campbella koji će morati koristiti svaku gol-šansu, što je nerealno s obzirom da mu je neefikasnost najveći problem u karijeri. Adkins nema jaku ekipu, ali Hull će biti zanimljivo gledati, ako ništa, onda zbog prošlosezonske efikasnosti (samo su tri ekipe postigle više golova od njih prošle sezone).

Zlatna sredina

Poraz u finalu play-offa mogao bi koštati Aston Villu. Novac koji su trošili prethodne dvije sezone, sada moraju nadoknaditi, a već su prodali Jordana Amavija, Pierluigija Gollinija i Carlesa Gilla, dok su klub napustili John Terry, Christopher Samba i starosjedilac Gabriel Agbonlahor. Menadžer Steve Bruce ima istrošen tim i male su šanse da ponovi prošlosezonski uspjeh. Odbranu pretežno drže tridesetogodišnjaci poput Huttona i Elmohamadyja, a i u veznom redu su iskusni igrači poput Whelana, Jedinaka i Bjarnasona. Jednostavno, Villa je čak i u Championshipu tim sastavljen od mediokriteta i(li) istrošenih igrača i samo čudom se mogu umiješati u borbu za mjesta koja vode u play-off.

Jedina ekipa koja je ispala iz Premiershipa, a kojoj ne dajemo velike šanse za povratak u društvo najboljih je Swansea City. Klub su napustili Lukasz Fabianski, Sung-yong Ki, Kyle Bartley, Roque Mesa, Andre Ajew, Borja Baston, a u zasluženu penziju otišao je i simbol kluba, Leon Britton. U klub je stigao devetnaestogodišnji napadač Joel Asoro, kao i vezni igrač Bersant Celina. Prijelazni rok još uvijek traje, tako da ne bi bilo iznenađenje ukoliko još neko napusti Swansea. Na papiru tim uopće ne izgleda loše – tu su Alife Mawson, Leroy Fer, Jordi Amat, Federico Fernandez, Tom Carroll, Luciano Narsingh i Wilfried Bony, a s klupe ih vodi bivši menadžer Östersunda, Graham Potter.

Brentford je jedan od samo tri londonska kluba koji se takmiče u Championshipu (preostala dva su Queens Park Rangers i Milwall). Prije dvije sezone bili su na desetom, a prošlu su završili na devetom mjestu. Igraju veoma disciplinovano i u tome je ključ njihovog uspjeha. Doveli su stopere Ezrija Konsu i Juliana Jeanviera i desno krilo Saïda Benrahmu, a ostali su bez Johna Egana, Floriana Jozefzoona i Konstantina Kerschbaumera. U nekom ludom scenariju mogli bi se plasirati i u play-off, ali njihov cilj je da opet budu u sredini tabele, na šta su i navikli u posljednjih nekoliko sezona.

Spomenuti John Egan prešao je u Sheffield United, što je najznačajnije pojačanje ovog kluba u ovom prijelaznom roku. Sheffield United je prošle sezone, ne računajući timove koji se nisu plasirali u play-off, imao najviše pobjeda (20). Doveli su na posudbu i Liverpoolovu mladu nadu, Bena Woodburna, ali ostali su bez najboljeg igrača, Davida Brooksa, koji je za 11 miliona eura prešao u Bournemouth. Njihovo najjače oružje je menadžer Chris Wilder koji je u klubu od 2016. godine i koji ima preko 50% pobjeda na klupi ovog tima. Sheffield United je samo šest puta izgubio na domaćem terenu prošle sezone, gdje nisu poraženi ni od Wolverhaptoma, niti Cardiffa koji su izborili plasman u Premiership.

Ekipa kojoj je “za dlaku” izbjegao plasman u play-off, Preston North End, ostao je bez jednog od boljih lijevih bekova u ligi, Grega Cunninghama koji je potpisao za Cardiff. U klub je došlo nekoliko igrača, no pretežno iz nižih liga. Mnogo se očekuje od veznjaka Ryana Ledsona koji je ovog ljeta prešao iz Oxforda. Politika kluba je ulaganje i davanje šansi mladim igračima. Treba istaći da je ekipa iz sezone u sezonu napredovala, što je samo po sebi pokazatelj kako se ispravno radi u timu. Njihova presing igra je na visokom nivou, a najjače oružje su im kontranapadi od kojih žive Callum Robinson i Tom Barkhuzien. Ne treba zaboraviti ni Seana Maguirea koji je, uprsko povredama, uspio postići devet pogodaka prošle sezone. Također, treba izdvojiti i desnog beka, Darnella Fishera koji je odigrao fantastičnu sezonu.

Hoće li se osjetii prodaja Jamesa Maddisona i Josha Murphya, pitanje je koje si svakodnevno postavljaju navijači Norwich Cityja. Maddison je prošle sezone postigao čak 14 pogodaka (igra na poziciji ofanzivnog veznog), a Murphy je sa pozicije krila dodao još šest. Za razliku od Norwicha, njih dvojica će naredne sezone igrati u Premiershipu. Njihove zamjene trebale bi biti Emiliano Buendia i Ben Marshall, ali teško je očekivati da će već u prvoj sezoni nadomjestiti odlazak dvaju veoma bitnih igrača. Iako se očekivalo da će Daniel Farke donijeti svojevrsnu fudbalsku revoluciju, to se ipak nije desilo. No, Farke je tek godinu dana tu, a uprava kluba ima dugogodišnji plan od kojeg ne namjerava odustati. Igrač od kojeg se dosta očekuje je Moritz Leitner, bivši igrač Borussije Dortmund. Zanimljiv igrač je i dvadesetogodišnji defanzivni vezni, Ben Godfrey, koji je na posudbi u Shewsburyju pokazao da se na njega može ozbiljno računati. U klubu je i naš povremeni reprezentativac, Mario Vrančić.

Za razliku od Sheffield Uniteda, Sheffield Wednesday muku muči sa pojačanjima. Doveli su samo Jordana Rhodesa (i to na posudbu), a ostali “novi” igrači zapravo su prekomandovani iz drugog tima. Ostali su bez Jacka Hunta, Glenna Loovensa i Jakea Keana. Ostanak Carlosa Carvajala godinu dana duže na klupi, jedna je od većih grešaka vlasnika kluba. Istina, pod Carvajalom su bili blizu promocije u Premiership (izgubili od Huddersfielda), ali nakon toga svi u klubu (uključujući i menadžera Carvajala) psihički su pali, što se moglo primijetiti i na rezultatima. Pojam koji vežemo za ekipu Sheffield Wednesdaya su povrede. Išlo se toliko daleko da se 2017. godine otpustio kompletan medicinski tim. No, to nije ništa promijenilo. Tek je dolaskom novog menadžera, Josa Luhukaya, došlo do vidljivih promjena u fizičkoj spremi ekipe. Luhukay je izvukao maksimum iz Atdhea Nuhiua i Lucasa Joaoa, koji su sa Fernandom Forestierijem činili dobar trio. I dalje se čeka da Barry Bannan pronađe staru formu; formu iz sezone 2015/16.

Ekipa Millwalla prošle sezone zauzela je odlično osmo mjesto sa svega četiri boda zaostatka za play-offom. Ono što se mora reći je da nema više Tima Cahilla, mada ni prethodne sezone nije bio neki bitan faktor, s obzirom da je upisao samo deset nastupa. U klub su došli Ben Amos, Murray Wallace i Tom King, dok je legendardni The Den napustila plejada igrača koji nisu dobili pravu priliku. Prošle sezone često su dugim dijagonalnim loptama igrali na Stevea Morisona što je u mnogim slučajevima bila pobjedonosna taktika. Menadžer Neil Harris izvukao je maksimum iz prošlosezonske ekipe. Hoće li to učiniti i ove? Problem Millwalla je što su prošle sezone imali samo dva igrača sa 10 postignutih golova – Leeja Gregoryja i Georgea Savillea. Ukoliko žele napraviti iskorak, moraju biti mnogo efikasniji. Koliko je to moguće – ostaje nam da vidimo.

Borba za opstanak

Simpatični Reading jedan je od kandidata za ispadanje iz Championshipa. Prošle sezone dobili su samo 10 utakmica i završili sa tri boda prednosti ispred Barnsleya koji je ispao iz lige. Nekako se čini da je sve krenulo nizbrdo kad je u klub došao Paul Clement. Loša transfer politika, nedovoljno vjere u mlade igrače i Reading se od ekipe koja se prije nekoliko sezona borila za promociju u viši rang, pretvorio u ekipu koja se bori za goli život u Championshipu. U klub je došao John O'Shea, bivši igrač Manchester Uniteda koji je u 37. godini života. Doveden je i Marc McNulty iz Coventryja. Klub su napustili Joseph Mendes, Deniss Rakels, Sandro Wieser, Jonathan Bond, George Evans, Tennai Watson i mnogi drugi. U timu su Vito Mannone, Leandro Bacuna, Sone Aluko, ali nije to kvalitet koji garantuje siguran opstanak u ligi.

Rotherham je najveći favorit za ispadanje. U ligu su ušli kao pobjednici play-offa iz League One, a vrijednost tima ne premašuje ni osam miliona eura. Doveli su čak 10 novih igrača (većinom je riječ o posudbama), a najzvučnija imena su Billy Jones, Sean Raggett i Zak Vyner. Može li menadžer Paul Warne napraviti čudo i sa ovako slabom ekipom izboriti opstanak ili će već na polusezoni biti na putu za League One? Iako je u Championshipu (da ne kažem fudbalu) sve moguće, mnogo veća je vjerovatnoća da će Rotherham ispasti negoli opstati u ligi.

Igrači koji bi mogli obilježiti sezonu

Najnezahvalnija prognoza, priznajem. Kako ne biti subjektivan u ovom slučaju?! Teško. No, nakon nekoliko pregledanih pripremnih utakmica (utakmica Svjetskog prvenstva ili prošlosezonskih utakmica ostalih liga), sigurno da se s pravom mnogo očekuje od Masona Mounta, novog igrača Derby Countyja. Najbolji igrač Evropskog prvenstva do 19 godina, prošle sezone nastavio je istim ritmom i u holandskom Vitesseu. Sezonu u Holandiji završio je sa 14 postignutih golova, što je fenomenalno za veznjaka. Sam Frank Lampard izjavio je kako je oduševljen njegovom igrom. Mount je već postigao pogodak za Derby i to u pripremnoj utakmici protiv Wolverhamptona. Odlično koristi prostor, sjajno čita igru i ubacuje se iz drugog plana. Radi sve ono što je radio Frank Lampard za vrijeme igračke karijere. Možda je poređenje neumjesno, ali Mount ima od koga učiti, a s druge strane, Lampard ima igrača koji je još u tinejdžerskim godinama pokazao da može biti vođa na terenu.

Pored Mounta, tu je i Harvey Barnes iz West Bromwich Albiona. Darren Moore, baš poput Franka Lamparda, zna kakvog igrača ima u svojim redovima. Barnes je u posljednjoj pripremnoj utakmici postigao dva gola i upisao asistenciju za Robsona Kanua u visokoj pobjedi West Bromwicha. Barnes je uživao na terenu. Stvarao prilike, postizao golove, driblao. Pucao je od samopouzdanja. Igrajući za Barnsley prethodne sezone, upisao je pet golova i četiri asistencije na samo 18 nastupa. Naravno, u West Bromwichu će biti pod većim pritiskom, ali Moore je već sada pokazao da zna kako pristupiti talentovanim igračima i kako skinuti pritisak s njih. Ukoliko to uradi i sa Barnesom, nemojte se začuditi ukoliko sezonu završi u double-doubleu (barem deset golova i deset asistencija).